Bakterijska palež kruške

Erwinia amylovora

 

Bakterijska palež jabuke i kruške opasna je bakterijska bolest  ne samo jabuka i krušaka već i mnogih drugih vrsta obzirom da napada oko 160 biljnih vrsta iz 30 rodova. Zbog zastupljenosti u našoj proizvodnji, bakterijska palež može nanijeti velike gospodarske štete. Raširena je u gotovo svim europskim zemljama.

 Bakterijska palež spada u novije bolesti jabuka i krušaka. Donesena je iz Amerike u Europu 1957. godine. Prvi puta je ustanovljena u Engleskoj. U Hrvatskoj je zapažena 1995. godine u Nuštru i okolici Osijeka, a zatim po čitavoj istočnoj Slavoniji. Nakon pojave poduzete su sve mjere propisane za karantenske bolesti. Zaražena stabla su krčena i spaljivana no bolest nije iskorijenjena unatoč uloženim naporima. Prema HZPSS-u u Republici Hrvatskoj proširena je u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj, Virovitičko-podravskoj, Međimurskoj, Koprivničko-križevačkoj i Varaždinskoj županiji s tendencijom daljnjeg širenja zaraze. Stoga je neophodno u praksi provoditi prognozu pojave bakterijske paleži kako bi se obavilo pravovremeno preventivno suzbijanje i usporilo njeno širenje izvan karantenskog područja te smanjile štete u voćnjacima.

Uz krastavost najvažnija je bolest jabuke i kruške u svijetu.

 

Bolest napada

Lišće, cvjetovi, mladice, grane, deblo.

 

Uzročnik bolesti

Bakterija Erwinia amylovora.

 

Simptomi bolesti

Ova bolest se na engleskom kaže fireblight, odn. palež jer zaraženi dijelovi voćke podsjećaju kao da su spaljena vatrom ili plamenom.

Oboljelo stablo prepoznaje se po suhom lišću, suhim izbojima i plodovima. Bakterija je uzročnik i ona prodire u voćku kroz  cvijet. Na cvjetovima su znakovi zaraze prepoznatljivi, a opažaju se po promjeni boje cvijeta od smeđe do crne. Na kraju se cvjetovi osuše. Nažalost, često su upravo vektori  te bolesti pčele koje su nužne za oprašivanje. Bakterija se dalje širi iz cvijeta preko cvjetne stapke do listova i izbojaka. Zaraženi izbojci posmeđe, dok  se na listu kao početni simptomi uočavaju promjena boje peteljke i srednje žile u smeđu ili crnu.  Kod krušaka se boja listova i izbojaka mijenja  crno. Lišće na kraju nekrotizira i osuši se, ali ostanu visjeti na granama do dugo u zimu. Mladi plodovi na zaraženom stablu  se smežuraju, osuše, pocrne i mumificiraju te također ostaju visjeti na granama kao i osušeni listovi. Tipičan je i izgled napadnutih jednogodišnjih izboja koji potamne, a vršni dio im se objesi i svine pa podsjeća na dršku kišobrana. Bakterija se dalje širi tkivom i pri tom zarazi sve ostale organe tako da znakove zaraze možemo naći i na debljim granama te deblu. Napadnuto drvo se prepoznaje po crvenosmeđoj boji kore na kojoj nastaju rak-rane koje pucaju pa se kora ljušti. U povoljnim uvjetima, na tim mjestima i plodovima nastaju tipične kapljice bjelkaste izlučevine tzv. eksudat koje kasnije posmeđe. Eksudat je sluzava masa u kojoj je bakterija.

Ova bolest se često puta zna zamijeniti sa štetnikom, kruškinom osom srčikaricom (Janus compressus) koja napada kruške i jabuke, ali za razliku od bakterijske paleži, izboj dalje nastavlja svoj rast i osušeni dio mladog izboja otpada.

 

Biologija bolesti

Bakterija, uzročnik bakterijske paleži, prezimljava u rubnim tkivima rak-rana formiranim infekcijama prethodne godine. Isto tako može prezimiti  u pupovima kao skrivena zaraza. Bolest započinje s razvojem u proljeće uz povišenu vlažnost zraka, kišu ili jaku rosu i temperaturama većim od 18 °C. Nakon 5 do 30 dana, ovisno o temperaturi, vide se prvi simptomi. Bakterija se može širiti iz rak-rana vjetrom i kišom sa zaraženih stabala na nova nezaražena stabla. Na rubovima rak-rana u vrijeme cvatnje voćaka pojavljuju se kapljice bakterijske sluzi. Kiša, a osobito pčele, mravi i voćne muhe  šire primarnu zarazu s rak-rana na otvorene cvatove. Infekcija se tada naknadno širi s cvata na cvat  kišom ili kukcima oprašivačima koje privlače kapljice eskudata. Optimalne temperature  razvoja bakterijske paleži osjetljivih biljnih organa su 18 do 30 °C. Tijekom ljetnih mjeseci ova bolest se vrlo često sekundarno širi sa zaraženih stabala u blizini. Infekcija je moguća putem prirodnih otvora, ali i putem rana nastalih od štetnika, jačeg vjetra ili tuče. I u ovom slučaju prenosioci su najčešće insekti koji sišu sokove ( lisne uši, muhe, cikade), ali i kiša, vjetar, alat za rezidbu i cijepljenje. Sekundarne zaraze mogu rezultirati propadanjem cijele biljke.

 

Zaštita od bakterijske paleži kruške

Potrebno je pratiti i pregledavati voćnjak, a posebno ako je zaraza uočena prethodne godine.

Na zaraženim stablima lišće često ostaje na stablu sve do proljeća. Grane na kojima je ostalo to lišće treba energično stresti tako da padne, pokupiti te odnijeti iz voćnjaka. Ukoliko ima zaraženih plodova njih također treba odnijeti iz voćnjaka i spaliti. Posebno treba obratiti pozornost na promjene na granama i deblu. Također se može primijetiti jantarnožuti ili smeđi iscjedak – eksudat.

U zelenoj rezidbi, sve grane na kojima se primijeti zaraza treba orezati ispod prijelaza iz bolesnog u zdravi dio tkiva barem 50 cm ispod prijelaza kod kruške ili dunje. Mjesto reza potrebno je premazati 3%-nom otopinom bakrenog pripravka. Zaražene grane, plodove, a tamo gdje je moguće i lišće treba sakupiti u vreće i spaliti. Prilikom svakog zahvata reza potrebno je dezinficirati alat (škare ili pilu) 70%-nim alkoholom, formaldehidom ili varikinom. Sve orezane biljne dijelove ne bacati na tlo već stavljati u najlonske vreće ili traktorske prikolice pokrivene folijom. Sav orezani materijal zajedno s folijom potrebno je spaliti.

U slučaju da je zaraženo deblo, preporučuje se izvaditi cijelu voćku.

Kemijske mjere zaštite provode se preventivno u početku vegetacije fungicidima na osnovi bakra (kao i za suzbijanje krastavosti jabuke) te u cvatnji primjenom fosetila. Primjena bakrenih fungicida preporučuje se i u jesen, odmah nakon opadanja lišća.

Izdvojeni sadržaj