Početna 5 Ratarstvo 5 Sirak

Sirak

Sirak (lat. Sorghum vulgare) je prosolika žitarica te biljka kratkog dana. Uzgaja se za stočnu i ljudsku hranu (Afrika, Indija, Kina), zelenu masu (sijeno, silaža), postrni usjev; za dobivanje škroba, glukoze, sirupa, ulja, alkohola, metlice za metle.

Sirak je kultura koja u svijetu zauzima oko 44 milijuna hektara diljem 98 zemalja . Koristi ga više od 500 milijuna ljudi za prehranu ili kao stočnu hranu. Najveći svjetski proizvođači su Nigerija, Čile, SAD, Meksiko, Indija i Argentina. Pogodan je za uzgoj u regijama sa manje oborina, tlima lošije kvalitete, problemima bolesti i štetnika,  te se kao takav nameće kao logičan izbor za manja seoska gospodarstva sa lošijim agrotehničkim mjerama. Sirak se u Hrvatskoj koristi kao kvalitetna stočna hrana te energent za bio-plinska postrojenja. Karakterizira ga visok prinos zelene mase koji se može kretati i preko 100 t/ha. Dobre rezultate daje i kao drugi usjev u sjetvi npr. poslije žetve  ječma; pšenice; uljane repice, prvog ili drugog otkosa ljulja ili kao glavni usjev.

Objava reklama HR 1Objava reklama HR 1

Preporuke za uzgoj

Zahtjevi prema gnojidbi su dosta skromni tako da 1/3 gnojiva koje je potrebno za kukuruz dovoljno je za uzgoj sirka.
Sjetva se obavlja  žitnim ili kukuruznim sijačicama ( potrebne ploče za šećernu repu radi male krupnoće sjemena oko 5mm) na razmak između redova od 30 – 50 – 70 cm. Unutra reda razmak bi se trebao kretati oko 4 – 6 cm na dubinu 3 – 5 cm.
Vrijeme sjetve je od početka svibnja do kraja svibnja ( glavni usjev) ili početak lipnja do kraja lipnja (drugi usjev), jer sirku odgovara toplo tlo radi bržeg nicanja. Norma sjetve iznosi oko 250.000 (Zerberus) do 300.000 (Inka) biljaka na hektar.
Zaštita od korova se uglavnom obavlja poslije sjetve prije nicanja herbicidima koji ne djeluju na sirak.
Žetva se obavlja silo kombajnima sa adapterom za kukuruz, ako je sijano na razmak od 70 cm ili adapterom za trave ako je razmak 30 do 50 cm te kada je vlaga u zrno oko 32 do 35 %  odnosno u fazi mliječno-voštane zriobe.

U poljoprivrednoj proizvodnji se koriste dvije vrste sirka:

  1. (lat. Andropogon sorghim)
  2. (lat.  Andropogon sudanese)

Prema načinu korištenja:

  • sirak zrnaš (lat. Sorgum vulgare var. ensorghum) – za zrno
  • krmni (šećerni) sirak (lat. Sorgum vulgare var. saccharatum) -za proizvodnju stočne krme (zelena krma, silaža i sijeno u sušnim područjima) 
  • tehnički sirak (lat. Sorgum vulgare var. techicum) – metlaš, za proizvodnju metli, četki i drugih proizvoda,
  • sudanska trava (lat. Sorgum vulgare var. sudanese) – za sijeno i silažu, neki smatraju zasebnom vrstom a koristi se za ishranu stoke košnjom i napasivanjem te u novije vrijeme i za križanje sa zrnašem za dobivanje hibrida krmnog sirka.

Sirak se zbog niza gospodarskih vrijednosti i mogućnosti uporabe širi u svijetu. Jednogodišnja biljka, nema podzemne vriježe (podanak) i u našim uvjetima nema mogućnosti prezimljenja. Hibridni sirak širi se samo sjemenom. Novi hibridi vrlo dobro nabusavaju i imaju brži porast, bogati lišćem, visokog tipa rasta, veća produktivnosti i prilagođeni za određeni način upotrebe, tanje stabljike koja je u mladih biljaka meka i sočna koju stoka rado jede zbog slatkog soka (i do 8 % z.m.), naročito se dobro obnavljaju nakon košnje dajući 2-4 otkosa kvalitetne krme,
Kod novih hibrida križanjem je smanjena količina durina, (glikozid koji može izazvati probavne smetnje u ishrani stoke), 3 i više puta pa ga u masi višoj od 80 cm praktički i nema. otporniji su na sušu, bolesti i štetnike od kukuruza, a naročito na žičnjake.

Posljednjih nekoliko godina raste interes za sjetvu sudanske trave (lat. Sorghum sudanense ) i krmnog sirka (lat. Sorghum bicolor) kao krmnih kultura koje daju visok prinos, a ujedno bolje podnose sušu u odnosu na ostale krmne kulture. Prednost ovih vrsta u odnosu na kukuruz je ekonomičnije iskorištavanje proizvodnih površina koje su na raspolaganju poljoprivrednom gospodarstvu za proizvodnju krme, jer se mogu sijati kao interpolirajući usjev – naknadni i postrni, posebno zbog visoke tolerantnosti prema suši i toplom vremenskom razdoblju tijekom ljetnih mjeseci.

Objava reklama HR 2Objava reklama HR 2

Morfologija sirka

Sirak je značajna ugljikohidratna krmna kultura koji sa prinosom, kvalitetom i dugim vremenskim periodom korištenja u toku godine, ističe se u ishrani  preživača.

Korijen stočnog sirka građen je kao i u drugih žitarica, prodire u dubinu do 2 m, a u širinu do 1 m. Ima dobru usisnu snagu te razvija, kao i kukuruz, zračno korijenje koje povećava otpornost na polijeganje.

Stabljika se sastoji od koljenaca i međukoljenaca (10 – 20 ili više), može biti visoka do 7 m, izvana je glatka i pokrivena voštanom prevlakom te je vrlo žilava i savitljiva. Kada postigne visinu 70-100 cm visine, sirak se može koristiti kao zelena masa i za vlažno konzerviranje. U mlađim fazama biljke imaju veći sadržaj sirovih proteina i manji sadržaj sirove celuloze. Poslije kosidbe biljke se regeneriraju i iz prizemnih čvorova rastu nove stabljike. Vrijeme kosidbe ima utjecaja na intenzitet regeneracije. Ispitivanja su utvrdila da je porast sirka i sudanske trave slabiji, a broj izdanaka manji ako se kose poslije izbijanja metlice.

List stočnog sirka prema građi najviše liči listu kukuruza, no plojka mu je nešto uža i plavkasto zelene boje.

Cvjetovi stočnog sirka smješteni su na metlici. Stranooplodna je biljka, iako može doći i do samooplodnje.

Plod je ovalno ili jajasto zrno s pljevicama ili bez njih. Masa 1 000 zrna iznosi od 20 – 30 g, a se hektolitarska težina kreće oko 60 – 70 kg. Duljina vegetacije kreće se od 3,5 – 4,5 mjeseca. Kada je sjeme krmnog sirka u voštanoj zrelosti odlično je za siliranje, tada je jednootkosan i pogodni su samo hibridi koji do kraja vegetacije imaju sočnu stabljiku i sladak sok iscijeđen iz stabljike. 

Reklama HR 1Reklama HR 1
Reklama HR 2Reklama HR 2
Reklama HR 3Reklama HR 3