Uljana repica

Usjev uljane repice u fazi komuške

Usjev uljane repice u fazi komuške

Uljana repica se u Hrvatskoj uzgaja, u prosjeku, na skromnih 15 tisuća hektara. Ukupna svjetska  proizvodnja iznosi najviše 30 milijuna hektara s ukupnim prinosom većim od 60 milijuna tona.

Najveći svjetski proizvođač je EU, na drugom mjestu je Kanada, a na trećem Kina. Daleko najveći europski proizvođači su Njemačka i Francuska. Cijelo područje sjevero-zapadne Hrvatske i Slavonije pogodno je za uzgoj repice.

Sadržaj ulja u sjemenu kreće se do 45 %. Kao nusproizvodi koriste se sačma i pogača koje sadrže 20 % bjelančevina,ugljikohidrata, 8 % ulja, mineralne tvari, vitamine i druge korisne tvari (00 sorte).
Može se koristiti za zelenu krmu u svježem stanju ili kao silaža u isto vrijemevrijedna je pčelinja paša. Uljana repica je pogodna za zelenu gnojidbu. Idealna je treća kultura za razbijanje dvopoljnog plodoreda kukuruz – pšenica. 

Finalizacija proizvodnje uljane repice se ogleda u dobijanju dva proizvoda:

  1. sirovog ulja
  2. pogače

Ulje se koristi na više načina. Za proizvodnju boja, lakova, maziva, električnih ulja, biodizela, raznih sapuna, u industriji tekstila i kože. Stvaranje i uvođenje u proizvodnju novih 00 - kultivara uljane repice, poboljšane kakvoće ulja i sačme, omogućilo je brzo širenje ove kulture osobito u Europi, gdje je postala najvažnija uljarica.

Interes za ovom kulturom još više je porastao utemeljenjem postupka dobivanja biodizelskoga goriva iz ulja uljane repice i izgradnje preradbenih kapaciteta u mnogim europskim državama (Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Češkoj i dr.). Prosječni prinosi uljane repice od 2,2 do 2,5 t/ha su vrlo niski. Ovo je razumljivo kada se zna da se repica najčešće uzgaja na najlošijim, neuređenim tlima, loših vodo - zračnih svojstava i s izraženim depresijama u kojima površinska voda stagnira, što dovodi do redukcije sklopa i stvaranja plješina u usjevu. Zastarjela i neadekvatna mehanizacija, niska razina primijenjene tehnologije, manjkava zaštita usjeva i nedovoljna educiranost obiteljskih gospodarstava, daljnji su važni razlozi malih površina pod repicom i niskih prosječnih prinosa, odnosno ukupne proizvodnje. 
Iako mnogi svjetski stručnjaci predviđaju da će nafte biti dovoljno bar do 2030. godine, zbog njene sve više cijene, kao i zbog sve većih problema u postupku snabdijevanja njome, razvijene zemlje već pripremaju alternativna rješenja. Zato se danas ozbiljno razmatra upotreba biomase, naročito u smislu dobijanja biogoriva, a svaki takav program, posebno u zemljama koje nemaju izvore nafte dobro je došao.

Prednosti biodizela

  •  mnogo manji rizik pri transportu i skladištenju, jer je netoksičan i biorazgradiv;
  •  korištenjem biodizela se smanjuje emisija štetnih plinova, smanjuje efekat staklenika;
  •  nema štetnih uticaja na zdravlje;
  •  pogodan za sve vrste prijevoznih sredstava, pogotovo za autobuse javnog prijevoza.

U Hrvatskoj proizvodnja uljarica i ulja nije dostatna niti za potrebe prehrane stanovništva i stočarstva, zbog njihovog niskog udjela u strukturi sjetve, niskih prosječnih prinosa, nezainteresiranosti prerađivačke industrije, kao i obiteljskih gospodarstava, zbog slabih ekonomskih učinaka u njihovoj proizvodnji. Značajnije povećanje proizvodnje uljarica i za potrebe neprehrambenog lanca (proizvodnju biodizela) moguće je povećanjem površina pod ovim kulturama na preko 200 000 ha, što omogućavaju zemljišni resursi i dopuštaju zahtjevi optimalnog plodoreda, te značajnijim povećanjem njihovih prosječnih prinosa (> 30 %) uvođenjem suvremene tehnologije. Uz suvremenu tehologiju mogu se osigurati više nego prosječni prinosi odnosno vrhunski prinosi uljane repice.

Mnoge krstašice uzgajaju se od najranijih početaka ljudske civilizacije, čak i prije 8000 godina (obalna područja sjeverne Europe, nešto kasnije unesene i na Mediteran i istočnu Europu). Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje iz njihovog sjemena za osvetljenje. One su porijeklom iz Starog svijeta - iz Azije i Sredozemlja. Proizvodnja uljane repice u Europi je najprije počela u Belgiji. Uljane repice, naročito kupusna uljana repica, najvažnije su biljke za proizvodnju ulja u srednjoj i zapadnoj Europi. Najveći proizvođač uljane repice u svijetu je Europska Unija, a pojedinačno Kina. Ostali 20%.

Morfologija uljane repice

Građa uljane repice je karakteristična kao i kod ostalih kupusnjača.

Agroekološki uvjeti uzgoja uljane repice

Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim ali prozračnim i hranjivima bogatim tlima. Ne pogoduju joj plitka, siromašna te suha i pjeskovita tla. Uvijek treba imati na umu da repica "ne zna plivati", odnosno na parcelama sa stagnirajućom vodom bit će potpuno uništena. Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusnim, kalcijem bogatim ilovasto glinastim tlima.

Plodored uljane repice

Obvezatan je uzgoj u plodosmjeni, zbog mogućeg većeg napada bolesti i štetnika ne uzgaja se na istoj parceli 4 - 5 godina.

Obrada i priprema tla za uljanu repicu

Obrada tla za uljanu repicu ovisi o pretkulturi. Budući da su strne žitarice najčešća predkultura, odmah nakon žetve treba obaviti prašenje strništa na dubinu 12 - 15 cm. 

Gnojidba uljane repice

Najsigurniju, najtočniju i najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla. Nakon obavljene analiza tla moguće planirati pravilnu gnojidbu za oderđeni prinos zrna uljane repice.

Sjetva uljane repice

Niti rana niti kasna sjetva ne pogoduju razvoju uljane repice i prolasku kroz zimsko razdoblje vegetacije. Optimalni rok za sjetvu: 25. kolovoza do 5. rujna. Današnja proizvodnja repice u Hrvatskoj zasniva se na hibridima i linijskim sortama, kvalitetnog ulja i niskog sadržaja glukozinolat a u sačmi (10 - 15 µmol/g).

Zaštita uljane repice od korova

Suzbijanje korova primjenom herbicida moguće je obaviti: prije sjetve, nakon sjetve, a prije nicanja i nakon nicanja. Za pravilan odabir herbicida nužno je poznavati sastav korovne flore na njivi. Izbor selektivnih herbicida u uljanoj repici relativno je velik. Svaki herbicid spektrom pokriva samo određeni broj korovnih vrsta, stoga i je potrebno kombinirati i/ili primijeniti u dva roka. U pravilu, korove u uljanoj repici, osobito širokolisne, treba suzbijati prije nicanja. 

Zaštita uljane repice od štetnika

Kao ozima kultura sije se u kasno ljeto ili ranu jesen tako da je prije zime mogu napasti štetnici koje zajedničkim imenom nazivamo jesenskim štetnicima. Odmah nakon prezimljenja u proljeće počinje napad proljetnih štetnika.

Zaštita uljane repice od bolesti

Uljanu repicu u vegetaciji mogu napasti mnoge bolesti, crna lisna pjegavost (lat. Alternaria brassicae), suha trulež korjena i stabljike (lat. Phoma lingam), bijela trulež ili rak repice (lat. Sclerotinia sclerotiorum), siva plijesan (lat. Botrytis cinereae), plamenjača (lat. Peronospora brasicae) i pepelnica (lat. Erysiphe cruciferarum). Osobito su se raširile crna pjegavost (lat. Alternaria spp.), suha trulež (lat. Phoma lingam) i rak repice (lat. Sclerotinia sclerotiorum). Za suzbijanje ovih bolesti treba koristiti dozvoljene fungicide i pridržavati se propisane karence. 

Žetva uljane repice

Određivanje vremena žetve uljane repice jedan je od najosjetljivijih momenata u uzgoju, jer o njemu bitno ovisi prinos.

Rentabilnost proizvodnje uljane repice

Uljana repica je u posljednje vrijeme vrlo unosna kultura za uzgoj prije svega jer se sve više uzgaja zbog prerade u biodizel. Iz tog razloga se i potiče sve više proizvodnja uljane repice za tu svrhu i to od strane države i pojedinih županija, tako da poticaj po hektaru može iznositi i do 3000,00 kuna.

Najnovije objave