Uzgoj salate u zaštićenom prostoru

Uzgoj salate u plasteniku

Uzgoj salate u plasteniku

Kratka vegetacija od sadnje do tehnološke zrelosti te manje potrebe za toplinom omogućuju uzgoj 2 do 3 usjeva tijekom jeseni, zime i ranog proljeća u istom objektu što je naravno ovisi o ekološkim uvjetima područja te mogućnostima grijanja.

Salata se obično sadi nakon kultura duge vegetacije poput paprike,račice ili krastavaca. Za navedene kulture se koriste organska gnojiva pa u tlu iza njih obično ostaje dosta humusa a mineralnoj gojidbi salate se pristupa nakon analize tla. Dio potrebnih hraniva se dodaje u osnovnoj gnojidbi a dijelom se salata prihranjuje tijekom vegetacije.

Gnojiva je potrebno dobro pomiješati s tlom do dubine od 25 cm a prije sadnje tlo obraditi od fine mrvičaste strukture. Temperatura tla prilikom sadnje trebala bi iznositi najmanje 8°C te se treba osigurati optimalna vlažnost tla prilikom sadnje. Sadi se na razmak od 25 x 25 cm ili 22,5 x 22,5 cm čime dobivamo 16 - 20 biljaka/m2 . ovisno o širini zaštićenog prostora svakih 5 - 7 redova ostavlja se traka od oko 50 cm namijenjena za prohod (mjere njege i zaštite salate). Odmah nakon sadnje pristupa se navodnjavanju s 5 - 10  l/m2 te se površina stalno održava vlažnom sve dok korijen ne proraste u tlo. Najbolje je navodnjavati lokalizirano kapanjem, kad je ujedno i poželjno primijeniti malč od PE folije na gredicu. Navodnjava se s 15 - 20 l/m2 a po potrebi se prihranjuje NPK gnojivom 10 : 5 : 4 s mikroelementima. U redovnu mjeru zaštite salate u zaštićenim prostorima spada primjena fungicida  namijenjenih za suzbijanje plamenjače i to onih s kratkom karencom.

Tipovi zaštićenih prostora

A- niski tunel,
B- visoki tunel,
C- plastenik,
D-jednolađni staklenik (plastenik),
E- višelađni plastenik,
F- višelađni staklenik (plastenik),
G-Venlo staklenik

Jednolađni staklenici/plastenici namìnjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rjeđe do 500 m2. Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi s ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo. Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici. Tako se smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci. Također je i jeftiniji te pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja.

TIP A

Niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj rajčice u njima nije moguć

TIP B

Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rješenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj rajčice.

TIP C

Tipičan jednolađni plastenik s kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i s takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil s vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primjenjuje se u područjima s puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogućava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grijanje, pa je u njemu moguć uzgoj tijekom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj rajčice.

TIP D

Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primjenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tijekom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, umjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija.

TIP E

Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu cjelinu. Dakle, primjenjuje se za veće površine.

TIP F

Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti  odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cjelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je s takvim rješenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna).

TIP G

Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Venlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i vertikalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija.

Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora:

- predviđena veličina površine za uzgoj kulture,
- biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika),
- investicijske mogućnosti,
- tip podloge,
- trajanje proizvodne sezone, bez ili s grijanjem,
- planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo. 

Izdvojeni sadržaj