Plodovi paprike

Plodovi paprike

Uzgoj paprike u zaštićenom prostoru

Uzgoj u zaštićenim prostorima podosta je sličan uzgoju paprike na otvorenom ali zaštićeni prostori zbog mogućnosti kontroliranja mikroklimatskih uvjeta omogućuju pomicanje rokova sadnje presadnica na rokove kad to nije moguće izvršiti na otvorenom zbog preniskih temperaturnih uvjeta tla i zraka. Iz tog razloga razdoblje plodonošenja u uvjetima zaštićenih prostora se produžava a time se povećava i prinos.

Tlo zaštićenog prostora prije slaganja gredica i postavljanja folija potrebno je sterilizirati termičkim ili kemijskim putem. Za kemijsku sterilizaciju koristimo neki od preparata koji uništavaju gljivice, štetnike tla, nematode  te sjemenke korova ( Basamid granulat ). Takva vrsta preparata je dosta agresivna pa je potrebno voditi računa o vremenu primjene.

U zaštićene prostore ubrajaju se plastenici i staklenici.

Karakteristika zaštićenih prostora je da omogućuju povoljne mikroklimatske uvijete za uzgoj paprike i njihovo održavanje na određenoj konstanti tijekom cijelog perioda uzgoja neovisno o vanjskim atmosferskim uvjetima. Održavanje mikroklimatskih uvjeta konstantnim postiže se zagrijavanjem (ako je uvedem sustav za zagrijavanje) ili pak samo zatvaranjem svih otvora zaštićenog prostora što ovisi o vanjskom stupnju hladnoće  a isto tako u vrućim danima omogućeno je provjetravanje i ventilacija prostora. Najpovoljnija dnevna temperatura zraka za rast i razvoj paprike je 22 - 26°C a noćna 16 - 20°C. Tijekom ljetnog razdoblja  potrebno je ventiliranje prostora jer temp. veća od  30°C izaziva opadanje cvjetova te zametnutih plodova a temp. veća od 35°C ima i negativan utjecaj na vegetativni rast.

Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omogućili njihovo održavanje na konstanti poželjno je u zaštićene prostore ugraditi klimatske stanice s koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlazi zraka, intenzitetu sunčeve svjetlosti, koncentraciji CO2.

Tipovi zaštićenih prostora

TIP A- niski tunel,

TIP B- visoki tunel,

TIP C- plastenik,

TIP D-jednolađni staklenik (plastenik), 

TIP E- višelađni plastenik,

TIP F - višelađni staklenik (plastenik),

TIP G -Venlo staklenik.

TIP A

Niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj paprike u njima nije moguć

TIP B

Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rješenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj paprike.

TIP C

Tipičan jednolađni plastenik s kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i s takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil s vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primjenjuje se u područjima s puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogučava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grijanje, pa je u njemu moguć uzgoj tijekom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj paprike.

TIP D

Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primjenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tijekom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, umjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija.

TIP E

Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu cjelinu. Dakle, primjenjuje se za veće površine.

TIP F

Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti  odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cjelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je s takvim rješenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna).

TIP G

Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Venlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i vertikalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija.

Jednolađni staklenici/plastenici namijenjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rjeđe do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi s ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo. Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici. 

Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora:

- predviđena veličina površine za uzgoj kulture
- biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika)
- investicijske mogućnosti
- tip podloge
- trajanje proizvodne sezone, bez ili s grijanjem
- planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo.   

Izdvojeni sadržaj