Siliranje kukuruza

Siliranje kukruza

Siliranje kukruza

U intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji i hranidbi goveda kukuruzna silaža je dragocjena krma. To je najjeftinije voluminozno energetsko krmivo za preživače koje se vrlo jednostavno proizvodi i uskladišti na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ako je pravilno spremljena i konzervirana uz uporabu inokulanata, kukuruzna silaža ima vrlo visoku probavljivost.

Siliranje cjelokupne biljke kukuruza ima najdužu tradiciju. Na ovaj način koristi se ukupna hranidbena vrijednost biljke. Skidanje usjeva vrši se u vrijeme voštane zriobe zrna. Ukoliko se prijevremeno započne silirati, u silažnoj masi bit će manje zrna, a to znači i manje energije. Prilikom prekasnog siliranja, prenizak sadržaj vode u masi otežava sabijanje mase. Osim o suhoj tvari, kvaliteta silažne mase ovisi i o učešću zrna, lista i stabljike u ukupnoj silažnoj masi: u silažnoj masi treba biti 40 - 50% zrna i 20 - 30% listova. Prilikom ubiranja silažnog kukuruza moramo voditi računa o visini reza (optimalna je 25 cm). Ukoliko silažni kombajn odreže stabljiku kukuruza na  40 cm ili čak više od tla, umanjit će prinos silažne mase za otprilike 5%, a porast će njena probavljivost. Češće se događa da je visina reza niža od optimalne. Tada s prenisko odrezanom stabljikom unosimo u silos čestice zemlje, time i uzročnike kvarenja. Na kraju, moramo voditi računa i o dužini sječke. Kraći rez omogućuje bolje gaženje i sabijanje biljne mase, ali iziskuje više energije radnog stroja. Osim potpunog reza biljne mase, za kvalitetu kukuruzne silaže važno je da je silokombajn opremljen procesorom za rezanje, gnječenje i otvaranje svakog kukuruznog zrna (“corn-cracker”). Takva silažna masa bolje se konzervira, a životinje je bolje probave. Sve navedeno utječe na prinos i kvalitetu silažne mase. Vrlo često svi uvjeti nisu mogli biti zadovoljeni, pa se tada koriste inokulanti.

Usjev se skida silokombajnima, koji u procesu siliranja sjeckaju cjelokupnu stabljiku na dijelove dužine 1,5 - 3 cm. Isjeckana masa odvozi se odmah na mjesto siliranja. Svježa masa se zbija se da bi se stvorili anaerobni uvjeti za rad bakterija u mliječno-kiselom vrenju. Silaža cjelokupne biljke kukuruza nezamjenljivo je osnovno krmivo u ishrani preživača.

Smatra se da je silažom moguće životinjama osigurati oko 60% energetske potrebe. Potpuna ishrana postiže se dodavanjem siliranog vlažnog zrna ili siliranog prekrupljenog zrna kukuruza. Siliranje prekupljenog sirovog klipa kukuruza zasniva se na mliječno-kiselom vrenju. U  ovom načinu korištenja kukuruza koristi se i oklasak.

Na velikim gospodarstvima branje klipova vrši se posebnim konstruiranim kombajnima koji imaju uređaje za branje, komušanje i usitnjavanje klipova. Na individualnim gospodarstvima koriste se berači komušači. Obrane i okomušane klipove zatim se usitnjavaju pomoću mlinova čekičara. Postupak sabijanja prekrupljene mase isti je kao i kod ostalih načina siliranja. Silirana masa može se koristiti u ishrani stoke već nakon tri tjedna.

Siliranjem prekrupljenog klipa kukuruza dobije se kvalitetno energetsko krmivo koje se koristi u ishrani goveda, tovne junadi i rasplodnih krmača. Siliranjem vlažnog zrna izbjegavaju se visoki troškovi sušenja. Osim toga, ne postoji strah da li će kukuruz doći u stadij tehničke zriobe. Nadalje, siliranje se započinje prije nego bi moglo doći do kvarenja kukuruza, jer se za siliranje sirovog zrna koristi kukuruz vlažnosti od 35 - 40%.

Za siliranje sirovog zrna koriste se kombajni krunjači. Okrunjeno zrno odvozi se na mjesto siliranja gdje se vrši prekrupljivanje sirovog zrna. Prekrupljena masa se prebacuje u silo toranj ili trenč silos. Masa se mora dobro zbiti da bi se dobili anaerobni uvjeti za mliječno-kiselo vrenje. Zbijanje prekrupljena masa prekriva se plastičnim folijama da bi se spriječio negativan utjecaj amtosferskih prilika.

Proces konzerviranja traje oko tri tjedna i nakon toga može se upotrijebiti za ishranu stoke. Silaža od prekrupljenog vlažnog kukuruza odlično je energetsko krmivo koje se koristi u tovu svinja, goveda i prasadi.

Noviji trendovi u spremanju kukuruzne silaže idu za time da se dobije što više suhe tvari, a pri tome  ne smanji kakvoća takve silaže. Tako kod samog izbora hibrida za proizvodnju kukuruzne silaže treba voditi račun a da se odabiru hibridi sa „stay green“ efektom. Naime kod ovakvih hibrida stabljika je duže zelenila dok zrno biva zrelije, te na taj način možemo proizvesti kukuruznu silažu sa više suhe tvari i veće energetske vrijednosti. Ovakvu silažu treba nešto sitnije sjeckati te posebice voditi računa o gaženju. Kod ovako pripremljene silaže može se javiti jače zagrijavanje silosa, a u ljetnim mjesecima i pojava naknadne fermentacije, te velikog gubitka energije. Za sprečavanje naknadne fermentacije za to se koriste određene bakterije koje djeluju kao stabilizatori u silosima gdje može doći do naknadne fermentacije i zagrijavanja. Ti proizvodi umanjuju pojavu prekomjernog zagrijavanja i čuvaju pohranjenu energiju u samom silosu.

Najbolje su silaže s 30 - 40% suhe tvari koje su dobro ugažene. U anaerobnim uvjetima (uvjetima bez prisustva kisika) bakterije mliječno kiselog vrenja u kratkom roku dovode konzerviranu masu u optimalnu pH vrijednost od 4,4 - 4,6. Lošim spremanjem kukuruzne silaže uz prisutnost zraka najviše se gube ugljikohidrati, a povećava se postotak sirovih vlakana. U takvim uvjetima dolazi do naglog razvoja plijesni i bakterija truleži. Povećava se postotak amonijaka i otrovnih mikotoksina, te smanjuje energetska vrijednost ovakve silaže.