Koprivina grinja – Tetranychus urticae

Koprivina grinja

Koprivina grinja

Uz vrlo poznate hrđaste grinje i crvenog voćnog pauka zadnjih godina se na jabuci počela pojavljivati i koprivina grinja koja je ekstremno polifagna vrsta što znači da ima vrlo velik broj biljaka domaćina (200) na kojima se hrani. Razlike između navedenih fitofagnih grinja prikazane su u tablici 1. 

Tabela 1. Razlike između važnijih fitofagnih grinja

GRINJA

BILJKA DOMAĆIN

PREZIMLJENJE

VRSTA LIŠĆA

TIP NASADA

Koprivina grinja

Vrlo velik broj

Zimske ženke

Starije, bazalno

Stariji

Crveni voćni pauk

Velik broj

Zimsko jaje

Starije, bazalno

Stariji

Hrđasta grinja

Mali broj

Zimske ženke

Vršno, mlado

Mladi


Nativna je u Euroaziji, ali je brzo oformila globalnu populaciju. Vrlo je malena te je jedva vidljiva ili nevidljiva golom oku. Ako ju se i može vidjeti tada je to crvenkasta ili zelenkasta točkica na lišću ili stabljikama. Štete od ove dvije grinje su vrlo slične, naime lišće gubi normalnu zelenu boju te ona prelazi u žućkastu i/ili brončano smeđu. Fitofagne grinje se razvijaju tokom cijele sezone pa treba konstantno provjeravati njihovu brojnost, a kemijsko suzbijanje provodi se tek kada  njihova brojnost dosegne 10 – 50% naseljenih listova. Postoci u ovom rasponu čine kritični prag, a on ovisi o vrsti. Početna zaraza je uvijek nasumična i javlja se mjestimično u žarištima zato jer je štetnik slabo pokretan te se sporije širi. Ova grinja oblikuje paučinu na naličju lista . Odrasla ženka je dugačka 0.4 do 1 mm. Svaka odrasla ženka može odložiti 100-200 jaja koja su bijele boje ili prozirna te se mogu uočiti povećalom. Iz jaja se izlegnu ličinke koje prema odrasloj jedinci prolaze pet stadija te između pojedinog stadija miruju u statičnom stadiju pa su vrlo otporne na primjenu akaricida. Upravo su one te koje izazivaju glavne štete sisanjem biljnih sokova, a simptomi se mogu prepoznati po specifičnom gubitku boje na naličju lišća. Kod jakog napada, lišće se potpuno osuši i otpada sa stabla, za razliku od šteta crvenog pauka gdje  mramorno-žuto lišće ostaje na stablu. Optimalne temperature za razvoj koprivine grinje su relativno visoke te se kreću u rasponu od 30-32°C te je za razvoj jedne generacije potrebno 8-12 dana uz dosta svjetla i na ranije spomenutim temperaturama. Fitofagne grinje se razvijaju brže u uvjetima intenzivnog uzgoja kao što su gusti nasadi, veće opterećenje i rodnost, natkrivenost nasada protugradnim mrežama. Jači napadi koprivine grinje mogu se očekivati ako širokolisni korovi kao višegodišnja kopriva rastu u voćnjaku ili njegovoj neposrednoj blizini. Većina glavnih uzgojnih sorata (npr. Golden delicious, Red delicious, Braeburn, Fuji, Idared, Gala, Jonagold) su osjetljive na napade fitofagnih grinja. Kao biološku zaštitu se može koristiti prirodni neprijatelj Phytoseiulus persimilis te je jedan od predatora koji love uglavnom ili gotovo isključivo paučnjake. Uz biološku zaštitu može se tretirati i kemijskim sredstvima pri tome obraćajući pažnju na propisane karence. Tako su kod nas dopuštena sredstva ona na bazi:

  • Spirodiklofena (karenca smanjena s 42 na 14 dana za jezgričave voćne vrste)
  • fenazakvina (karenca 35 dana)
  • fenproksimata (karenca 35 dana)
  • etoksazola (karenca  28 dana)
  • abamektina (karenca 28 dana)

Većina akaricida koji se koriste za crvenog voćnog pauka djeluju i na koprivinu grinju. Isto tako za zaštitu se može koristiti i božja ovčica te predatorske stjenice iz porodice Anthocoridae koje su poznati predatori raznih vrsta grinja i lisnih uši.