Kalifornijska štitasta uš i njeno suzbijanje

Kolonija kalifornijske štitasta uši na plodu jabuke

Kolonija kalifornijske štitasta uši na plodu jabuke

Kalifornijska štitasta uš latinskog naziva Quadraspidiotus perniciosus ili drugog naziva San Jose uš problem je s kojim se susreću gotovo svi proizvođači jabuke u velikoj većini Europskih zemalja ali i u svijetu. 

Njezina je domovina Daleki istok dok se na zapadu prvi puta pojavila u dolini San Jose u saveznoj državi Kaliforniji 1870. godine odakle je i dobila svoj drugi naziv. Od Kalifornije se proširila kroz glavninu SAD-a i na Kanadu. Sa sjevernoameričkog kontinenta proširila se na Europu, gdje je 1928. opažena u Mađarskoj, nakon toga u Subotici u susjednoj Srbiji odakle se kasnije proširila na Hrvatsku kada je prepoznata početkom tridesetih godina prošlog stoljeća. Spada u karantenske štetnike (Lista A2) za našu i većinu drugih europskih zemalja.

Odrasli mužjaci su maleni krilati insekti dugi oko 1 mm zlatne ili smeđe boje. Nakon perioda sazrijevanja ispod izduženih ljuskastih pokrova, mužjaci izlaze u jatima kako bi tražili ženke. Mužjakov let se poklapa sa ženkinim periodom receptivnosti i proizvodnje spolnih hormona. Godišnji let mužjaka je karakteriziran sa specifičnim proljetnim letom koji se često pojavljuje tokom cvatnje jabuke. To je popraćeno serijom od najviše 3 isprepletena leta od sredine ljeta kroz jesen. Ljuskasti pokrov kojeg luči odrasla ženka je kružna i sastavljena od koncentričnih prstena sivo-smeđeg voska koji se štite od malog bijelog čvorića i promjera je oko 1.4 mm.
Tijelo odrasle ženke koja se nalazi ispod te ljuske (ili štita odakle je uš dobila ime) je svijetlo žute boje, bez udova i gotovo kružnog obruba. Odrasle ženke kalifornijske štitaste uši ne proizvode jajašca nego „rađaju“ žive puzavce unutar 4-6 tjedana nakon parenja. Ženka može proizvesti puzavce 6-8 tjedana u stopi od oko 10 na dan.

Nimfe

Puzavci su mobilni oblici koji sliče larvalnom stadiju voćnog pauka i mjere se kreću oko 0.24 sa 0.1 mm Nakon izvlačenja ispod ženkinog pokrova puzavci hodaju ili su nošeni zrakom na nove lokacije infestacije kore, ploda i lišća. Unutar 24 sata nakon rođenja puzavci se smjeste na jednu lokaciju, uvlače noge pod tijelo i antene te svoje usne aparate koji su prilagođeni za bušenje i sisanje biljnih sokova ubušuju u domaćina.
Nakon nastanjenja prvi stadij nimfi luči bijeli voštani pokrov i poznat je kao „bijeli štit“. Treća i finalna faza prve generacije („crni štit“) je potaknuta kako se luče prstenovi zatamnjelog voska te se „bijeli štit“ osim svog centra potpuno zatamni.

Prvo se presvlačenje pojavljuje ispod „crnog štita“ unutar 3 tjedna nakon pojave puzavaca. Štit koji pokriva nepokretnu drugi stadij ženki postupno se povećava u promjeru kako bi se prilagodila rastućem insektu ispod njega. Drugo i zadnje presvlačenje odrasle ženke pojavljuje se 3-4 tjedna kasnije. Mužjaci postaju diferencirani od ženki tokom slijedećeg stadija jer se njihovi štitovi izdužuju . Poslije drugog presvlačenja mužjaci kalifornijske štitaste uši prolaze kroz dva stadija u kojima se ne hrane sve dok ne dođu sa finalnog presvlačenja nakon kojeg postaju odrasli. Kalifornijska štitasta uš prezimljuje na kori u fazi „crnog štita“ prvog razvojnog stadija. Razvoj se nastavlja kako proljetne temperature prelaze 10°C. U toplijim klimatima gravidne ženke isto tako mogu preživjeti zimu. Prva generacija puzavaca je sinkronizirana za sve prezimljujuće stadije i obično se pojavljuje unutar 4-6 tjedana nakon cvatnje.

Oštećenja na biljci

Najezda kalifornijskom štitastom uši na kori može doprinijeti ukupnom opadanju vigora  drveta, njegovog rasta i produktivnosti.
Hranjenje na plodu izaziva crvena do ljubičasta odstojanja u boji oko mjesta hranjenja i tako smanjuje estetsku kvalitetu ploda što narušava tržišnu vrijednost.
Rani plodovi mogu biti mali i deformirani, a pošto se puzavci rađaju kontinuirano kroz cijelu sezonu najezde na plod su konstantna prijetnja od trena kada se oni krenu pojavljivati.

Suzbijanje

Nekoliko vrsta osa iz familije lat. Chalcidoidea je poznato kao parazit koji se hrani kalifornijskom štitastom uši ali niti jedna nije prepoznata kao predator u dovoljnoj mjeri da bi poslužili za kontrolu u komercijalnim voćnjacima.

Insekticidi se mogu primijeniti na individue u razvoju tokom perioda prezimljavanja, prvog leta mužjaka ili prvog stadija puzavaca ovisno o regionalnom odnosu između razvoja nasada i tajminga štetnika. Kontrolne mjere se preporučaju kada se pronađu same uši ili tragovi njihova hranjenja na plodovima tokom berbe prijašnje sezone. Pregled kore i grančica tokom rezidbe isto tako može biti vrijedno u opažanju najezde koje nisu inače očite jer su populacije nepravilno raspoređene unutar voćnjaka i mogu biti sakrivene ispod olabavljene kore na starijim stablima. Rezidba je isto tako važna u uklanjanju inficiranih grana i vodopija kao i zbog otvaranja krošnje kako bi prskanje bilo kvalitetnije provedeno u vrhovima stabala gdje se kalifornijska štitasta uš obično koncentrira. Folijarne insekticide trebalo bi primijeniti u vrijeme pojave mužjaka (10-14 dana prije cvatnje) i tokom masovnog izlaska ličinki ženke prvog razvojnog stadija prve (prezimljujuće generacije) što je negdje u drugoj polovici svibnja. Ako ličinke prvog razvojnog stadija masovno izlaze i nakon 10 dana tretiranje treba ponoviti. Broj insekticida u Hrvatskoj je vrlo ograničen pa su registrirane aktivne tvari mineralno ulje, imidaklorid i dimetoat. Neki su pokusi pokazali dobar sekundarni utjecaj aktivnih tvari klorpirinifos-etil, i klorpirinifos-metil na smanjenje populacije ovog štetnika. U nekim zemljama Europe (Austriji i Švicarskoj) u novije vrijeme se preporučuju spirotetramart  i piriproksifen koji se preporučuje u Sloveniji.

U skladu sa Europskom direktivom 2006/91/EC za kontrolu kalifornijske štitaste uši u Hrvatskoj je još 2009. na snagu stupio „Pravilnik o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanja kalifornijske štitaste uši - Quadraspidiotus perniciosus Comst.“ (NN 17/09).