Vinograd u rodu

Vinograd u rodu

Jesenska gnojidba u vinogradu

Pri osnovnoj gnojidbi u tlo unosimo mineralna gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (npr. NPK 7-20-30 ili 5-20-30 i sl). Fosfor i kalij slabo su pokretljivi u tlu zbog čega ih je poželjno unijeti na dubinu na kojoj je razvijena glavnina korijenova sustava. Uz osnovnu gnojidbu mineralnim gnojivima u jesen je poželjno obaviti i gnojidbu organskim gnojivima (stajski gnoj). Najpogodnije su one formulacije kompleksnih NPK gnojiva koje sadržavaju manje količine dušika, a više fosfora i kalija. To su gnojiva sastava NPK 7-14-21, 7-20-30, 10-20-30 i sl.

Vinova loza za prinos od 10 t/ha treba otprilike ove količine hranjiva: 120 kg dušika, 100 kg fosfora i 170 kg kalija, što znači da je u jesenskoj gnojidbi potrebno dodati ove količine NPK gnojiva: oko 400 kg/ha 7-20-30 ili 5-20-30, a oko 600 kg/ha formulacije 7-14-21. Osim tih količina mineralnih gnojiva, potrebno je svake četvrte godine u jesenskoj gnojidbi dodati oko 40 t/ha zrelog stajskoga gnoja.

Jedan od razloga zbog kojeg je potrebno obaviti jesensku gnojidbu vinograda leži u činjenici da je u jesen mnogo lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva-posebice kad su u pitanju mineralna gnojiva. Računa se da se u prvoj polovici godine utroši 60-70 % gnojiva, tako da za drugu polovicu ostaje tek 30- 40 %. Pored toga, mnogo je lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva te proizvođačnije prisiljen nabavljati ono što se nalazi u prodaji, nego gnojivo koje je prilagođeno potrebama vinove loze, ali i gnojivo koje popravlja plodnost tla.

Drugi važan razlog zbog čega je osnovnu gnojidbu vinograda potrebno obavljati nakon berbe u jesen, je taj što se osnovnom obradom tla (koja se provodi u jesen) gnojiva stavljaju na veću dubinu, odnosno, bliže korijenu loze nego što se to postiže prilikom proljetnog, plićeg oranja.

Poznato je da se glavna masa korijena vinove loze prostire na dubini od 25 do 60 cm i jesenskom dubljom obradom unesena gnojiva se bolje i više približavaju korijenu te ih on može potpunije i iskoristiti. To je slučaj kod svih vrsta tala, kao i kad je u pitanju razina njihove plodnosti. Značaj jesenske gnojidbe Inače, osnovna gnojidba vinograda u jesen je osobito važna na tlima koja su siromašna fosforom i kalijem iz razloga što se ova dva hranjiva sporije kreću i teško premještaju u tlu. Ukoliko se spomenuta hranjiva unesu plitko u tlo (kako se i radi kod proljetnog oranja), loza ih neće moći koristiti u dovoljnoj mjeri tijekom naredne vegetacije.

Dakle, jesenskom gnojidbom vinograda i naknadnom dubokom obradom tla postiže se brže i potpunije djelovanje gnojiva. Budući da je tlo u jesen suho nego tijekom zime ili u rano proljeće, osnovna obrada u vinogradu (koja se provodi nakon berbe) može se obaviti dosta kvalitetno.

Osim toga, nakon obavljene jesenske obrade omogućeno je tijekom kasne jeseni i zime nakupljanje vode i vlage čime se pojačava i povoljni utjecaj izmrzavanja na strukturu tla. Prema tome, osnovna gnojidba i duboka obrada tla u vinogradu tijekom jeseni višestruko su korisne. Spomenimo da je vinograde koji su podignuti na plavnim terenima, pjeskovitim i šljunkovitim podlogama kao i kamenitim tlima potrebno gnojiti u proljeće.

Kako nakon berbe grožđa u vinogradima nema puno poslova i ova činjenica ide u prilog osnovne gnojidbe i duboke obrade vinograda u jesen. U protivnom, ovi se agrotehnički zahvati moraju provesti u proljeće kad u vinogradima, ali i na ostalim poljoprivrednim površinama ima i drugih, značajnijih poslova. Pošto se oranje tla u proljeće obavlja pliće, a može se provoditi samo kod povoljne vlažnosti tla, vinogradari su često primorani odlagati ove poslove do povoljnijeg trenutka. Tako se nerijetko događa da se proljetna obrada tla obavi tek kad loza počne plakati.

Nedvojbeno je da je u tom slučaju učinak gnojidbe i obrade tla znatno slabiji. Za osnovnu gnojidbu vinograda u jesen pogodna su različita gnojiva, pod uvjetom da se unose manje količine dušika, a veće ili cjelokupne količine fosfora i kalija. Najpogodnije su one formulacije kompleksnih NPK gnojiva koje sadržavaju manje količine dušika, a više fosfora i kalija. To su gnojiva sastava NPK 7-14-21, 7-20-30, 10-20-30 i sl. Pravilo je da se gnojiva koja sadržavaju približno iste količine fosfora i kalija koriste na tlima koja su siromašna u fosforu a bolje opskrbljena kalijem. S druge strane, gnojiva koja sadrže više kalija a manje fosfora pogodna su za gnojidbu loze na svim tlima koja su podjednako opskrbljena fosforom i kalijem.

Osim redovne gnojidbe mineralnim gnojivima, vinograde treba povremeno gnojiti i stajskim gnojem To je vrlo važno radi održavanja dobre strukture zemljišta i njegove rahlosti. Ukoliko se gnojidba stajnjakom ne bi provodila, ili se organska tvar u zemljištu vinograda ne bi nadoknadila na neki drugi način zemljište bi s vremenom postalo sve zbijenije, pa bi njegova obrada bila znatno teža.
Napominjem, treba koristiti zreli, fermentirani stajski gnoj, jer će tada njegovo djelovanje biti najveće. U godini u kojoj se primjenjuje stajnjak, količine mineralnih gnojiva mogu se smanjiti za trećinu, jer npr. 100 kg stajskoga gnoja sadrži samo 60 dkg čistoga kalija.

Prema tome nije teško zaključiti da samo stajski gnoj ne može potpuno zadovoljiti potrebe vinove loze na kaliju ako želimo postići visoku proizvodnju, uz odgovarajuću kvalitetu grožđa, odnosno vina. Obrada zemljišta u vinogradu u jesen je istovremeno i najpogodnija prilika za, unošenje stajnjaka.

 

Izdvojeni sadržaj