Soja

Soja

Soja

Domaća poljoprivredna proizvodnja soje (lat. Glycine max) u procesu je prilagođavanja agrarnoj politici Europske unije, a kao važna odrednica javlja se potreba za zamjenom pšenice i kukuruza pod kojima su zasijane najveće površine u Republici Hrvatskoj. Većom zastupljenošću soje u strukturi domaće poljoprivredne proizvodnje utjecalo bi se, između ostalog, na intenzivniji razvoj ostalih industrijskih grana, među kojima je važno spomenuti proizvodnju jestivog ulja, vegetarijanskih proizvoda, te stočarsku proizvodnju.

Tržišna potražnja za sojom nije upitna ni na domaćem tržištu, ni na tržištu Europske unije, što čini dodatan razlog poticanja te ratarske kulture. Prednost soje proizvedene u Hrvatskoj je u GMO-free strukturi, što predstavlja sigurnost izvoza na svjetsko tržište. Sjeme je genetski modificirano tako da je otporno na jedan pesticid (Roundup) koji se koristi za uništavanje korova.

Polja GMO soje svake se godine prskaju se 200 - 300 milijuna litara herbicida, uglavnom Roundupa. Ovaj herbicid ima negativan učinak na okoliš i zdravlje 120 milijuna ljudi. Time je Argentina postala gigantski pokus u uzgoju GMO soje, tolerantne na Monsantov otrovni herbicid Roundup.

Sastav sjemena:

  • 40 % bjelančevina
  • 20 % ulja
  • više od 30 % raznih ugljikohidrata
  • vitamini: C, B, A, D, E, K
  • minerali

Bjelančevine su po kemijskom sastavu gotove identične bjelančevinama životinjskog podrijetla. Nusproizvod nakon izdvajanja ulja jest sojina sačma ili sojine pogače, koje su nezamjenjiva proteinska komponenta za izradu krmnih smjesa.

Soja prestavlja najvažniju proteinsko - uljnu biljku.Pored toga proteini soje imaju visoku biološku vrijednost i sadrže 12 esencijalnih aminokiselina, važnih za ishranu ljudi i životinja od kojih su najznačajnije: lizin, triptofan, metionin, cistin...itd. Soja je značajna kao i uljana kultura. Sojino ulje spada u grupu polusuhih ulja, a dobija se hladnim cijeđenjem sjemena. Sojino ulje sadrži oko: 95% triglicerida i 5% fosfolipida od kojih su najvažniji lecitin (4%). Ulje soje se koristi za ljudsku ishranu, ali i u tehničke svrhe i u farmaceutskoj industriji. No, i pored visokovrijednih sastojaka,zrno soje sadrži i štetne materije kao što su:

  1. ureaza,
  2. tripsin.

Te štetne materije smanjuju biološku vrijednost. Glavne metode za odstranjivanje ovih štetnih materija su: 

  • vlažno zagrijavanje ( kuhanje i autoklaviranje)
  • suho zagrijavanje i prženje
  • ekstrudiranje i infracrveno zagrijavanje
  • mikroniziranje.

Soja ima veliki značaj i u ishrani domaćih životinja. Sojina sačma nakon izdvajanja ulja i sojino brašno su veoma kvalitetna bjelančevinasta komponenta stočne hrane. Sojina sačma sadrži 44-48%, a brašno 38 - 52% proteina. Zelena masa soje predstavlja kvalitetno voluminozno hranjivo u stočarstvu. 

Prinos zelene mase soje se kreće 30 - 50 t/ha što osigurava 1000 - 1500 kg proteina i 800 - 1000 kg mineralnih materija. Po hranjivoj vrijednostima sojino zrno je nezamjenjivo u intezivnoj stočnoj ishrani. Međutim da bi se ono koristilo u stočnoj ishrani mora se prethodno doraditi, tj.moraju se odstraniti štetni sastojci iz zrna kao što su tripsin inhibitor, ureaza,hipooksidaza i drugihkoji kod životinja dovode do poremećaja metabolizma.

Sojino zrno se prerađuje i koristi za proizvodnju sira (tofu), mlijeka, pljeskavica, hrenovki, kruha, raznih slastica i dr. Odvojen lecitin iz sojinog ulja ima primjenu u pekarskoj, konditorskoj, farmaceutskoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji. Kvalitetom bjelančevina i visokim sadržajem ulja nadomjestak je za meso (u ljudskoj ishrani zadovoljava oko 30 % potreba za bjelančevinama), više od drugih kultura.

Soja vodi porijeklo iz Azije. Kao pretkom kulturne forme soje smatra se divlja soja (lat. Glycine ussurienssis).

Veoma je stara kulturna biljka i na istoku ima dugu povijest u ishrani ljudi i domaćih životinja. Iako je bila poznata u Kini i Mandžuriji, sporo se širila u svijetu. U Europu je donesena 1692. god. zahvaljujući botaničaru Engelbertu Kaemferu. Njezin uzgoj u Europi počinje u 19 stoljeću. U Francuskoj je prvi put zasijana 1840 godine. Do tada se uzgajala samo u botaničkim vrtovima. Njena masovna proizvodnja i prerada počinje tek nakon izgradnje prve tvornice za preradu zrna soje 1908. godine u Engleskoj. U SSSR-u njeno značajno širenje počinje tek 1932. godine.

Na naše prostore soja je donesena početkom 20. stoljeća. Značajna proizvodnja počinje 1934. godine izgradnjom tvornice ulja u Zagrebu. Soja po proizvodnji zauzima peto mjesto u svijetu, odmah poslije riže, pšenice, ječma i kukuruza. Najveći proizvođač soje je SAD, zatim Brazil, Argentina, Kina, Indija.

Morfologija soje

Soja je samooplodna diploidna jednogodišnja zeljasta biljka, koja ima sposobnost vezati atmosferski dušika putem dušićne fiksacije.

Agroekološki uvjeti uzgoja soje

Soja uspijeva u svim proizvodnim područjima dobrim za uzgoj kukuruza. Odlično uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, neutralne reakcije, s dobro uređenim vodnozračnim režimom. Može uspijevati i na manje plodnim tlima lošije strukture, ali tada to ovisi o provedenoj agrotehnici. 

Plodored za soju

Treba izbjegavati uzgoj u monokulturi, sjetvu nakon uljane repice i suncokreta, te nakon kukuruza tretiranog jačim dozama atrazina u sušnim godinama. Soja nije izbirljiva na predusjev. Ona može u plodoredu doći poslije gotovo svih usjeva, osim mahunarki. Daje najveće prinose poslije okopavinskih usjeva koji ostavljaju zemljište u rastresitom stanju, bogato asimilatima i nezakorovljeno.

Obrada i priprema tla za soju

Osnovna obrada tla ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba obaviti u jesen na dubinu oko 30 cm, a na težim tlima treba obaviti poravnavanje. U rano proljeće treba čuvati akumulirane oborine tijekom zime, te što ranije drljačom ili sjetvospremačem spriječiti evaporaciju (kapilarni gubitak vode iz tla). Sjetvena priprema treba biti što kvalitetnije mrvičaste strukture do dubine sjetve, a površina što ravnija da bi se maksimalno izbjegli gubici u žetvi.

Gnojidba soje

Soje se obavlja mineralnim i veoma rijetko organskim gnojivima. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, soju nije potrebno prihranjivati dušikom, jer ima sposobnost (kvržične bakterije) da fiksira dušik iz zraka i tako se sama obogaćuje dušikom. Poznato je i da soja dušićnom fiksacijom podmiruje 60 – 70 % ukupnih potreba za dušikom.

Sjetva soje

Optimalni rok za sjetvu: 15. travnja - 30. travnja. Svakim danom kašnjenja sjetve nakon 1. svibnja prinos opada do 25 kg. U sjetvu se treba krenuti čim temperatura tla dosegne 10 °C.

Sortiment za soju

Danas se najviše koristi podjela sorti prema dužini vegetacijskog perioda sa intervalima od po 10 dana od izrazito ranih sorti (000sorte sa 3 nule ), sa vegetacijom od 80 dana,(00 sorte sa 2 nule ), sa vegetacijom od 80 – 90 dana, a sorte sa vegetacijom od 90 – 100dana sa jednom nulom (0). Ostale sorte se obilježavaju rimskim brojem od I do X. Sorta X je jako kasnozrela sorta. 

Zaštita soje od korova

Korovi su konkurentne biljne vrste soje u pogledu hrane, vlage, svijetlosti i utječu na smanjenje prinosa. Korovska flora je raznovrsna. Korovi se lako prilagođavaju u drugim biljnim kulturama. Otporni su prema nepovoljnim uvijetima. Također imaju veliku moć reprodukcije.

Zaštita soje od štetnika

Napad štetnika u usjevu soje utječe  na kvalitetu i količinu prinosa zrna soje. Najvažniji štetnici soje su: žičnjaci iz porodice lat. Elateride, gusjenice podgrizajućih sovica iz roda (lat. Agrostis), razne grčice i stonoge, grinje i nematode.

Zaštita soje od bolesti

Soju napada mnogo uzročnika biljnih bolesti, no za sada kod nas oni ne čine znatnu ekonomsku štetu pa se suzbijanje protiv bolesti uglavnom ne provodi. Mjere zaštite soje počinju doradom i tretiranjem sjemena,izborom otpornih sorti, vremena i načina sjetve, izborom površine za sjetvu pa do zaštite u toku vegetacije (paljenje žetvenih ostataka, zaoravanje žetvenih ostataka, plodored). 

Žetva soje

Početak žetve treba planirati kad je vlaga zrna 14-16 %, a za čuvanje soje potrebna je vlaga zrna od 12 %. žetva se obavlja kad je sjeme u gornjim mahunama u punoj zrelosti.

Rentabilnost proizvodnje soje

Analiza isplativosti soje s naglaskom na potencijalnu isplativost proizvodnje.

Najnovije objave