Početna 5 Ratarstvo 5 Zaštita soje od bolesti

Zaštita soje od bolesti

Soju napada mnogo uzročnika biljnih bolesti, no za sada kod nas oni ne čine znatnu ekonomsku štetu pa se suzbijanje protiv bolesti uglavnom ne provodi. Mjere zaštite soje počinju doradom i tretiranjem sjemena, izborom otpornih sorti, vremena i načina sjetve, izborom površine za sjetvu pa do zaštite u toku vegetacije (paljenje žetvenih ostataka, zaoravanje žetvenih ostataka, plodored). 

Objava reklama HR 1Objava reklama HR 1

Prema uzročnicima, bolesti soje dijelimo na:

Mikoze

  • Plamenjača (lat. Peronospora manshurica)
  • Crna pjegavost (lat. Septoria glycines)
  • Lisna pjegavost (lat. Phyllosticta sojaecola)
  • Bijela trulež (lat. Sclerotina sclerotiorum)

Bakterioze

  • Bakteriozno sušenje (lat. Pseudomonas syringae pv.glycinea)

Viroze

  • Mozaik soje (soja virus 1 – SMV) 
  • Plamenjača soje (lat. Peronospora manshurica) se sjemenom raširila diljem svijeta, a u našoj je zemlji opisana od 1983. godine i od tada se javlja gotovo redovito svake sezone ali u različitim intenzitetima.

Vremenske prilike i osjetljivost sorata soje značajno utječu na pojavu ove bolesti, a štete se očituju u zbog ranije defolijacije, slabije kvalitete sjemena i gubitak uroda 8 – 12 %. Vrlo visoka vlažnost zraka, učestalo noćno vlaženje usjeva (rose, vlaženje od kiše) uz temperature zraka između 15° i 25°C optimalne su za razvoj plamenjače soje. Plamenjača se uvijek javlja na mladim ili vršnim listovima soje u obliku svjetlo-žutih pjega vidljivih s gornje strane lišća. U sjemenskim usjevima soje urod se ne može prihvatiti kao sjemenski materijal ako obavezne zdravstvene analize sjemena konstatiraju zarazu sa plamenjačom iznad 5 %.

Smatra da u merkantilnoj proizvodnji usjevi soje imaju približno 30 % više lisne mase koja joj treba za fotosintezu, pa tako zaraza od plamenjače ne prelazi taj kritični prag pa se u pravilu  plamenjača soje ne suzbija (izuzev u sjemenskoj proizvodnji). 

Simptome nalazimo  najčešće na lišću, mahunama i sjemenu. Najčešće simptome nalazimo na licu lista u vidu žućkastih pjega koje su ovijene klorotičnim rubom. Pjege su vrlo sitne 1 – 4 mm velike i razbacane po cijeloj plojci. U povoljnim uvjetima za razvoj bolesti dolazi do spajanja pjega, nekroze tkiva koje puca, tako da se može javiti i šupljikavost. Sa donje strane lista na mjestu pjega javljaju se sivkaste nakupine konidiofora i konidija. Bolest se javlja početkom lipnja na prvim mladim listovima i širi se putem konidija na ostalo lišće. Osim na lišću simptome nalazimo i na mahunama i sjemenu. U unutrašnjosti mahuna i na zaraženom sjemenu formira se bjeličasta prevlaka. Zaraženo sjeme je sitnije i na njemu se vide veće ili manje raspukline. Ukoliko se posadi takovo zaraženo sjeme, odmah nakon klijanja i nicanja dobijemo sisteminčno zaražene biljke koje zaostaju u rastu, a na prvim listovima uočavaju se svjetlo zelenkaste zone.

Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature 20 – 22 °C i vlažno vrijeme. Bolest se prenosi putem zaraženog sjemena i biljnih ostataka. Tijekom vegetacije zaraza se širi konidijama putem vjetra.

Mjere zaštite kojima možemo suzbijati plamenjaču soje su agrotehničke i kemijske.

Objava reklama HR 2Objava reklama HR 2

Agrotehničke mjere zaštite su:

  1. plodored u kojem soja dolazi svake 3. ili 4. godine, 
  2. sjetva zdravog sjemena,  
  3. duboko zaoravanje sjetvenih ostataka,
  4. sjetva otpornijih sorata.

Kemijske mjere suzbijanja bolesti soje provode se najčešće na sjemenskim usjevima. Procjena za određivanje vremena suzbijanja obavlja se na osnovi pregleda parcele i to osobito za vlažnog proljeća i ljeta (2 – 3 puta u početku vegetacije, u cvatnji i pred karaj vegetacije). Pregled se obavlja vizualno, a osoba koja obavlja pregled kreće se dijagonalno kroz parcelu. Prema skalama također određujemo potrebu za suzbijanje plamenjače. Od fungicida kod nas se mogu koristiti oni na osnovi metalaksila, a u svijetu se koriste i fungicidi na osnovi azoksistrobina.

Reklama HR 1Reklama HR 1
Reklama HR 2Reklama HR 2
Reklama HR 3Reklama HR 3