Vinova loza u svom životnom ciklusu zahtjeva rez svake godine. To je jedna od najvažnijih tehnoloških operacija u vinogradarskoj proizvodnji.
Rezom se:
- oblikuje i održava uzgojni oblik
- regulira vegetativni i rodni potencijal
- utječe na prinos i kakvoću grožđa
- utječe na zdravstveno stanje vinove loze
Rez vinove loze izvodi se tijekom vegetacije i tijekom perioda mirovanja. Rez koji se provodi u periodu mirovanja naziva se REZ U ZRELO, dok se REZ U ZELENO izvodi u periodu vegetacije.
Rezidba u zeleno
Vršikanje vinove loze
Pored reza u zrelo, koji se izvodi za vrijeme mirovanja loze, postoje i zahvati koji se izvode tijekom vegetacije na zelenim dijelovima trsa, a nazivaju se mjere zelenog reza. To su vrlo važni radovi kojima također direktno utječemo na prinos i kakvoću, te zdravstveno stanje, opći izgled i kondiciju trsa.
Ampelotehnički zahvati reza u zeleno su:
a) PLIJEVLJENJE
b) PINCIRANJE
c) ZALAMANJE ZAPERAKA
d) PRSTENOVANJE
e) PRORJEĐIVANJE GROZDOVA
f) VRŠIKANJE
g) PRORJEĐIVANJE LISTOVA (DEFOLIJACIJA)
Što se proizvodnje vinskog grožđa tiče, najvažnije mjere zelenog reza su plijevljenje, zalamanje zaperaka i vršikanje, a preporučuju se u mnogim slučajevima pinciranje i defolijacija, odnosno prorjeđivanje listova. Prstenovanje i prorjeđivanje grozdova, te zahvati na samom grozdu ( prorjeđivanje bobica ili dijelova grozda, tzv. cizeliranje ) u pravilu primjenjuje samo pri uzgoju stolnog grožđa.
Rezidba u zrelo
Rez u zrelo je prikraćivanje jednogodišnje mladice – rozgve na određenu dužinu, koja je u pravilu određena brojem rodnih pupova. Potrebno je uskladiti korist koja se očekuje od vinograda sa zahtjevima loze, tako da broj zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu koji ostaje na trsu nakon reza zovemo OPTEREĆENJE.
Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U načelu je određeno sustavom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto.
Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata.
Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.
Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće:
• Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu, iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
• Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtijevaju oštriji rez tj. manje opterećenje.
• Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Naime, većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka,
maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo.
• Potrebno je poznavati ii razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.
Uvažavajući sve ove navedene čimbenike:
- rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.
Pribor za rezidbu
Sastoji se od vinogradarskih škara (sastoje se od oštrice, kuke u obliku polumjeseca, opruge i ručica) i pile. Škarama se reže jednogodišnje i dvogodišnje drvo, dok se staro višegodišnje drvo reže pilom.
Vrste drva na trsu vinove loze:
• Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
• Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi)
• Jednogodišnje drvo
Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg (Slika 1).
Pri rezu jednogodišnjeg drveta (Slika 2) razlikujemo:
a) Prigojni reznik s jednim pupom
b) Prigojni reznik s dva pupa
c) Rodni reznik s 3-5 pupova
d) Kratki lucanj sa 6-8 pupova
e) Dugi lucanj sa više od 8 pupova
Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup.
Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sustave uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa.
Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju.
Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju.
Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena), vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj,
rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drva.
