Ako se netko odluči na ekološki uzgoj jabuka ili pak prijeći na nju s konvencionalne, prvo treba izabrati neku od nadzornih stanica gdje je potrebno zatražiti nadzor, a nakon toga slijede tri godine prijelaznog razdoblja i ako se pridržava svih pravila dobiva certifikat za ekološku proizvodnju. Također je bitna i pozicija nasada, parcele mora biti udaljena 50 metara od prometnice i od velikih zagađivača.
Dokumentacija nije previše zahtjevna, ali tijekom cijele proizvodnje vodi se zapisnik o ekološkoj proizvodnji. Iznosi osnovnog plaćanja uvećanog za plaćanje za ekološku poljoprivredu u uzgoju jabuka mogu dosegnuti i više od 6.000,00kn/ha.
Gnojidba jabuke
Osnovu gnojidbe u ekološkoj proizvodnji čine zreli stajski gnoj domaćih životinja i kompost od biljnih otpada. Sadržaj humusa, poboljšanje strukture tla i aktivnost mikroorganizama najučinkovitije se podiže korištenjem zrelog stajskog gnoja, ili komposta dobivenih od pravilno zbrinutih organskih otpadaka (slama, lišće, trava i ostali organski otpaci).
Gnojiva koja se koriste u ekološkom uzgoju jabuke moraju potjecati s vlastitog gospodarstva ili dobivena na gospodarstvima na kojem se odvija mješovita ekološka proizvodnja. Za gnojidbu se mogu koristi gnojnice i gnojevke koje je potrebno razrijediti, pripravci na biljnoj bazi, nusproizvodi prerade, proizvodi od riba i morskih algi, piljevine i drvenih otpadaka. Dopuštena je uporaba gnojiva od mljevenih stijena i zemlje koje sadrže fosfor, te drveni pepeo koji obogaćuje tlo kalijem. Nije dopušteno korištenje industrijskih mineralnih gnojiva u ekološkom uzgoju jabuka. Nakon podizanja nasada jabuke, treba voditi računa da intenzitet gnojidbe ne utječe na smanjenje kvalitete prinosa ploda jabuka. Tijekom prve godine mlade sadnice jabuke ne smiju se previše poticati na rast. Mogu se prihranjivati kompostom, kamenim brašnom i slojem malča. Odrasle voćke se prihranjuju svake dvije godine kako bi se sačuvala njihova rodnost. Za prihranu se ne preporučuje koristiti svježi tekući gnoj koji uzrokuje divlji rast i osjetljivost na bolesti.
Sadnja jabuke
Uspjeh proizvodnje jabuka ovisi i o pripremi tla za sadnju voćaka. Priprema tla za podizanje nasada jabuka započinje dubokim oranjem (podrivanje) na dubini od 40 do 60 cm s istodobnim zaoravanjem organskog gnojiva (meliorativna gnojidba). Kao sastavni dio smanjenja kiselosti i popravljanje strukture tla na kiselim i teškim tlima provodi se kalcizacija. U jamu se stavlja kompostna zemlja, uz dodavanje pepela od drva, kamenog brašna i dijatomejske zemlje. Udaljenost nasada jabuka na kojoj se odvija ekološka proizvodnja do izvora onečišćenja iz konvencionalne proizvodnje i od prometnica mora biti najmanje 20 m uz podizanje zelene barijere visine od 1,5 m. Pri podizanju novih nasada jabuke za ekološki uzgoj preporučuju se uzgojni oblici obične i popravljene piramide. Za srednje stablašice razmak sadnje je 4×3 m. Sadnja nisko stablašica se ne preporučuje zbog gustog sklopa, ali ako se ipak sadi u gustom sklopu, razmaci sadnje su nešto veći nego u konvencionalnom uzgoju, tako da među razvijenim krošnjama postoji minimalno 1 m razmaka.
Izbor sorata jabuke
Uspješan ekološki uzgoj jabuka u velikoj mjeri ovisi i o pravilnom izboru sorata, jer o njemu ovise prinosi, rezidba, zaštita i dr. agrotehnički radovi. Veliku pozornost prilikom odabira sorata jabuka treba posvetiti na otpornost pojedine sorte na štetnike i biljne bolesti, uzgojni oblik, klimu područja, te svrhu uzgoja: Topas, Enterprise i Goldrush odlikuju se velikom otpornošću prema krastavosti lista i ploda (Venturia inaequalis). U svrhu očuvanja biološke raznolikosti preporučuje se uzgoj starih autohtonih sorata jabuka. Visoko stablašice poput Bobovca, Mašanke zimske i ljetne, Kanade i dr. pogodne su za preradu. Sorte jabuka Idared, Jonagold, Granny Smith, Fuji BC 2 i Elstar pogodne za ekološku proizvodnju te da ne zaostaju po visini prinosa i postotku 1. klase za konvencionalnim sortama.
Treba voditi računa da sadni materijal bude iz ekološkog uzgoja, zdravstveno ispravan, te deklariran sukladno zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja. Važno je znati da je jabuka izrazito stranooplodna vrsta te, kod izbora sorte treba osigurati oprašivače.
Njega nasada jabuka
U prve tri godine tijekom vegetacije i u fazi mirovanja, potrebno je provoditi rezidbu radi formiranja krošnje, te uklanjanje bolesnih i suvišnih grana. U četvrtoj i ostalim godinama uzgoja, provodi se pinciranje radi čišćenja i prorjeđivanja krošnje, a manje se primjenjuje osnovna rezidba. U jesen se trebaju pokupiti smežurani plodovi na tlu i granama, jer predstavljaju izvor zaraze. Zaražene plodove treba neškodljivo uništiti.
Premazivanje smjesom ilovače štiti se deblo na mjestu pukotina nastalih smrzavanjem, djeluje preventivno protiv štetnika i gljivičnih oboljenja, odbija zečeve i ostale glodavce. Smjesa od ilovače se dobiva miješanjem ilovače ili glinenog brašna s čajem od preslice uz dodatak kravljeg gnoja i dijatomejske zemlje.
Pojas oko debla se može pokriti malčom koji sprječava zbijanje tla i pojavu pokorice nakon jakih kiša, održava tlo rahlim i vlažnim, sprječava rast korova, te razgradnjom malča tlo se obogaćuje organskom tvari. Kao malč najčešće se koristi sijeno, slama, usitnjeno drvo crnogorice, a sloj treba biti debljine 2-4 cm. Kad malč istrune mora ostavljati miris šumskog tla, te se mora obnoviti. Umjesto sloja malča u pojasu oko debla i u međurednom prostore između voćki preporučuje se sijanje trava, zelenih biljaka za gnojidbu (siderati), mahunarki u cilju održavanje biološke plodnosti tla.
Ekološki uzgoja jabuka – Zaštita
Ekološki uzgoj jabuka zahtjeva veću pozornost i znanje u u zaštiti nego kod drugih tipova proizvodnje. Temelji se na odabiru sorti jabuka koje se odlikuju boljom otpornošću na bolesti i štetnike, te primjeni preventivnih mjera koje onemogućavaju pojavu štetnika i bolesti. Uporaba kemijskih sredstava u ekološkom uzgoju jabuka strogo je ograničena.
Uporaba herbicida u ekološkom uzgoju jabuka je zabranjena, te se za suzbijanje korova koriste fizikalne i mehaničke mjere. Rafinirana parafinska mineralna ulja (crveno ulje) koristi se za suzbijanje štetnika i uzročnika bolesti u voćarstvu protiv lisnih uši (Aphis pomi), crvenog pauka (Panonychus ulmi), pjegavosti lišća i krastavost plodova jabuke i kruške (Venturia spp.).Tretiranje se može obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije (2-3 l u 100 l vode), a može se tretirati i u fenofazi zelenog vrha pupa i diferenciranih listića (1-1,5 l u 100 l vode).
Otopina sumpora i kalijevog sapuna koristi se za suzbijanje pepelnice jabuke. Za suzbijanje krastavosti jabuke, bakterijske paleži, koristi se zaštitna sredstva na bazi bakra (bordoška juha, Nordox), vodeći računa da je u ekološkom voćarstvu u slučaju potrebe dozvoljeno do 6 kg/ha bakra.
Prima je prirodni insekticid na bazi ulja uljane repice koji se koristi za suzbijanje crvenog voćnog pauka i lisnih ušiju.
Na tržištu su zastupljeni preparati koji utječu na otpornost voćaka kao što su MycoSin VIN, Cocana, NeemAzal TS, Biobit WP (Bacillus thuringiensis), Cutisan i dr.
Neka od dozvoljenih sredstava u ekološkom uzoju voćaka su prirodni neprijatelji štetnika, repelenti i atraktanti – alkohol, soda bikarbona, propolis, kameno brašno, kalijev pergamanat, vodeno staklo, brašno od gline (betonit).
