Ekološki uvjeti za uzgoj jagode, što se tiče klime, glase da se jagoda može uzgajati u veoma različitim ekološkim sredinama od suptropa preko umjerene kontinentalne klime do južne granice Arktika. U našim krajevima za uspješno uzgajanje jagode važniji su klimatski od zemljišnih čimbenika.
Od klimatskih čimbenika za jagodu su važni temperatura, voda i vlažnost, svjetlost i vjetar.
Temperatura
Uz raspored oborina tijekom vegetacije, minimalne temperature su najvažniji čimbenik o kojem treba voditi računa kada odabiremo područje za uzgoj jagoda.
Poznato je da genotip vrste i sorata jagode te temperatura zraka i tla neposredno utječu na metabolizam te životni i godišnji ciklus biljke.
Bez obzira na to što jagoda može uspijevati u širokim temperaturnim granicama, moguće je uočiti značajne razlike između različitih vrsta i sorata, različite starosti i fizioloških stanja biljke, različitih organa i fenofaza u godišnjem ciklusu jagode. To potvrđuje i činjenica da je vrtna jagoda znatno osjetljivija prema niskim i vrlo visokim temperaturama od svojih roditelja, virdžinijske i čileanske jagode.
Optimalna temperatura za uzgoj jagoda je od 20 do 25 °C u umjereno kontinentalnom klimatskom području.
Niske temperature tijekom zime zapravo rijetko kad oštete biljku jer jagoda podnosi kratkotrajne mrazove od -35 do -40 ºC kad je pod debelim snježnim pokrivačem. Najveće štete nastaju kad se tijekom zime javi golomrazica, tada biljka strada na -15 do -18 °C te posebno ako su sadnice posađene kasno u jesen jer se ne mogu dobro ukorijeniti do zime.
Također, značajan utjecaj imaju kasni proljetni i rani jesenski mrazovi. Ako se sadnice jagode posade u jesen treba izabrati područja u kojima je pojava ranih jesenskih mrazova rijetka. Nakon perioda toplog vremena biljka jagode može stradati u proljeće pri -5 do -7 °C. Kasni proljetni mrazovi, pri temperaturi od -2 °C, češće nanose štete, posebno u vrijeme cvatnje i na tek zametnutim plodovima koji su još osjetljiviji od cvijeta jer pozebu na -1 °C. Korijen jagode je također osjetljiv na mrazove te počinje smrzavati na -8 °C. Starije lišće jagode je neotporno na mraz dok mlado lišće je otporno i uspješno prezimljuje.
Rast nadzemnih organa započinje pri temperaturi od 2 do 8 °C, a korijena pri 7 do 8 °C. Plodovi brzo rastu i sazrijevaju pri dnevnim temperaturama zraka većima od 16 °C, a najbujniji rast rozete jagode i stvaranje vriježa je pri dnevnim temperaturama od 23 °C.
Osim niskih, štetno mogu djelovati i visoke temperature posebno u vrijeme cvatnje te zametanja, razvoja, zrenja i berbe plodova. Štetno djelovanje se ne odražava direktno na biljkama već indirektno intenzivnijim smanjenjem vlage tla i zraka. Štetne posljedice izraženije su na manje pogodnim tlima za uzgoj jagoda kao što su pjeskovita, šljunkovita i teška glinena tla, dok na tlima s dosta humusa nisu toliko bitne. Taj ograničavajući čimbenik uklanja se redovitom obradom tla i navodnjavanjem nasada.
Svjetlost
Sunčeva svjetlost direktan je izvor energije za mnoge procese u biljci jagode, kao što je proces fotosinteze. Za procese disanja, transpiracije, apsorpcije, biosinteze bjelančevina i organskih kiselina, svjetlost predstavlja izvor topline, a također djeluje kao stimulans na rast, razvoj i razmnožavanje. Sunčeva svjetlost djeluje svojom kakvoćom, sastavom i valnom duljinom, jačinom, intenzitetom te trajanjem tijekom dana i noći.
Bijela sunčeva svjetlost valne duljine od 390 do 760 nm potrebna je procesu fotosinteze, dok je ultraljubičasto zračenje štetno za biljku, a infracrveno zračenje osigurava toplinu biljci.
U područjima s velikim brojem sunčanih dana i prohladnih noći vrtna jagoda najbolje uspijeva i rađa kvalitetnim plodovima jer se u takvim uvjetima stvara velika količina asimilata dok su gubici u procesu disanja tijekom noći mali.
Dužina dana i fotoperioda igra značajnu ulogu u procesu stvaranja vriježa i cvjetnih pupova. Tako jednorodne sorte, koje su najzastupljenije u intenzivnim nasadima jagoda, su biljke kratkog dana pa diferencijacija cvjetnih pupova započinje sredinom rujna do kraja listopada kada dan traje 11 do 13 sati.
Kako duljina dana raste od ekvatora (12 sati) prema polovima, iz toga slijedi da sorte južnih područja bolje uspijevaju u uvjetima kratkog dana, dok sorte sjevernih krajeva u uvjetima dugog dana.
Voda i vlažnost
Tijekom vegetacijskog perioda, velik utjecaj na prinos imaju količina i raspored padalina te vlaga zraka i tla.
Pošto je jagoda zeljasta biljka koju karakterizira velika lisna površina i plitak korijenov sustav, za normalan rast i plodonošenje potrebne su joj velike količine vode tijekom cijele vegetacije, a posebno u vrijeme sazrijevanja plodova u svibnja i lipnju. Stoga se preporučuje sadnja jagode u tlo koje sadrži 75 do 80% punog vodnog kapaciteta.
Nedostatak i višak vode u tlu imaju nepovoljan utjecaj na životne funkcije jagode, što se kasnije nepovoljno odražava na prinos i kvalitetu plodova.
Nedostatak vode štetno djeluje na jagodu tako da se korijenov sustav slabo razvija u površinskom sloju tla, bujnost biljke se smanjuje, cvatnja traje kraće, oplodnja je lošija, prinos plodova se smanjuje, plodovi su sitniji, ranije sazrijevaju i lošije su kvalitete te se usporava stvaranje vriježa i cvjetnih pupova. Također i broj generacija novog lišća ovisi o vlažnosti tla. Za vrijeme suša stvaraju se dvije do tri generacije lišća, a kod optimalne vlažnosti tla četiri generacije.
Područja s višom relativnom vlagom zraka tijekom ljeta, pogodna su za uzgoj jagoda uopće, dok u područjima s niskom vlagom zraka ljeti mogu uspijevati rane sorte jer će se razdoblje vrućina javiti nakon berbe. Tako će vrlo rane i rane sorte jagoda manje patiti od suše nego kasne sorte.
Vlaga tla je također bitna. Samo humusom bogata tla najbolje gospodare vodom pa će ista poslužiti za siguran uzgoj jagoda.
Vrlo važna je i kakvoća vode. Laboratorijska istraživanja kakvoće vode bi trebala pokazivati niske količine natrija, klora i bora. Galletta i Himelrick (1990) navode da, ako voda za navodnjavanje sadrži više od 700 do 900 ppm ukupnih soli, potrebna je posebna pažnja pri apliciranju takve vode kako bi se spriječilo akumuliranje soli do toksičnih koncentracija.
Vjetar
Najčešće se smatra nepovoljnim ekološkim čimbenikom u uzgoju jagoda iz više razloga. Jedan razlog jest da isušuje tlo i zrak pa time pojačava evaporaciju i transpiraciju, u vrijeme cvatnje uzrokuje isušivanje njuške tučka i time smanjuje intenzitet oplodnje, ometa let pčela pa time i oplodnju, otežava zaštitna prskanja jagoda te pojačava utjecaj golomrazice. Stoga nije poželjno saditi jagode na vjetrovite položaje, ali ako su biljke već posađene potrebno je postaviti vjetrobrane.
Osim negativnog utjecaja, blagi povjetarac može biti i koristan jer poboljšava cirkulaciju zraka te tako provjetrava nadzemne dijelove biljke otežavajući razvoj patogenim gljivicama i ostalim bolestima da se razviju.
Od zemljišnih čimbenika, najvažnije je tlo od kojeg u velikoj mjeri ovisi i sam prinos.
Tlo
Vrtna jagoda može se uzgajati na svim tipovima tala, ali s većim tj. manjim prinosom i kvalitetom. To joj omogućuje žiličast korijen koji se razvija uglavnom u površinskom sloju tla, na dubini od 15-ak cm.
Veće prinose jagoda postiže na ilovasto-pjeskovitom tlu, tipa černozem, na tlu koje je strukturno, umjereno duboko (50 cm), drenirano, plodno s 3 do 5% humusa, slabo kisele do neutralne reakcije, pH 5,5 do 7,5 te dobro osigurano vodom. Ilovasto-pjeskovita tla sadrže 50% praha i gline te 50% ukupnog pijeska. Stoga imaju povoljan vodozračni odnos i toplinski režim te se lako obrađuju. Tla koja sadrže više od 60% praha i gline ili više od 60% pijeska nisu dobra za intenzivan uzgoj jagoda. Glinena tla iz razloga jer su preteška, dugo zadržavaju vodu, lošeg su vodozračnog odnosa, hladna su i teška za obradu, dok pjeskovita tla slabo zadržavaju vodu koja se brzo ispire, a s njom i sva hraniva pa biljka ubrzo ostane „gladna“. Jagoda ne podnosi najbolje ni alkalna i karbonatna tla jer na njima obolijeva od ferokloroze (žutice).
Nadalje, tlo mora biti bez korova jer oni osim što oduzimaju hraniva i vodu jagodi, zasjenjuju biljke pa time potiču širenje zaraza, bolesti i štetnika.
Od orografskih čimbenika najvažniji su nadmorska visina, nagib terena i ekspozicija.
Nadmorska visina
Pri izboru položaja potrebno je voditi računa o lokalnim uvjetima.
Vrtna jagoda uspješno se uzgaja do 700 m nadmorske visine. Povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura zraka pa se skraćuje i vegetacijski period jagode. Na blago nagnutim, južnim položajima koji su zaklonjeni od snažnih i hladnih vjetrova moguće je uzgajati jagode i na nešto višoj nadmorskoj visini od 700 metara.
Nagib terena
Jagoda, što se tiče nagiba terena, dobro uspijeva na blagim nagibima, od 2 do 5 stupnjeva. Na takvim nagibima nema zadržavanja suvišne vlage i hladnog zraka, dok je erozija svedena na najmanju mjeru. Smatra se da jagodu nije opravdano uzgajati na terenima s nagibom većim od 8 stupnjeva.
Ekspozicija
Ekspozicija utječe na osvijetljenost, temperaturu i vlagu mjesta, a time i na kretanje vegetacije i zrenje plodova. Poznato je da na južnim položajima jagoda sazrijeva 10 dana ranije nego na sjevernim jer su oni topliji i primaju više sunčeve svjetlosti. Pošto je na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim ekspozicijama suša intenzivnija, za uzgoj u obzir dolaze samo rane sorte. Srednje kasne i kasne sorte treba uzgajati na sjevernim padinama gdje je ublažen utjecaj ljetne suše. Srednje rane sorte dobro uspijevaju na sjeveroistočnim i sjeverozapadnim padinama. Kod ravnih terena, izbor sorata je lakši, a ovisi o klimi određenog područja.
Zatvorene doline u kojima dolazi do zadržavanja hladnog zraka treba izbjegavati.
