Zaštita uljane repice od bolesti

Bolesti uljane repice su crna lisna pjegavost (lat. Alternaria brassicae), suha trulež korijena i stabljike (lat. Phoma lingam), bijela trulež ili rak repice (lat. Sclerotinia sclerotiorum), siva plijesan (lat. Botrytis cinereae), plamenjača (lat. Peronospora brasicae) i pepelnica (lat. Erysiphe cruciferarum). Osobito su se raširile crna pjegavost (lat. Alternaria spp.), suha trulež (lat. Phoma lingam) i rak repice (lat. Sclerotinia sclerotiorum). Za suzbijanje ovih bolesti treba koristiti dozvoljene fungicide i pridržavati se propisane karence. 

Na intenzitet pojave bolesti uljane repice najviše će utjecati količina i raspored oborina u narednih 60 – tak dana, a moguće mjere zaštite valja planirati prije početka cvatnje usjeva (npr. zajedno sa suzbijanjem repičinog sjajnika).

Suha trulež korijena i stabljike (lat. Phoma lingam)

Krug domaćina ograničen je na vrste iz porodice (lat. Brassicaceae). Osim na uljanoj repici značajan je uzročnik bolesti i na kupusu, korabi, kelju, kelju pupčaru i cvjetači. Do zaraze uljane repice može doći od stadija klijanaca do formiranja komuški, a gljiva napada kotiledone, lišće, stabljiku i komuške. Ovisno o osjetljivosti genotipa, količini primarnog inokuluma, vremenskim uvjetima i stadiju razvoja u kojem je nastala zaraza, prinos može biti umanjen i za više od 30%. Ako se zaraza ostvari u fazi klijanaca ili tijekom formiranja prvih pravih listova, mlade biljke mogu propasti ili zaostaju u porastu te su kod tih zaraza štete najveće.

Simptomi:

• Na lišću pjege prljavo bijele boje, okruglog do nepravilnog oblika. Bolest se prvo javlja na donjim listovima, a potom se širi na gornje. Pojava piknida na rubovima pjega i/ili unutar njih karakteristični su za tu bolest. Simptomi na stabljikama starijih biljaka mogu varirati, ali se uvijek formiraju na osnovi stabljike ili na mjestu gdje je list pričvršćen za stabljiku. Pjege su duge nekoliko centimetara i obično su bijele do sive boje s tamnim rubom. Ponekada se na osnovi stabljike vidi samo područje crne boje unutar kojega se tkivo raspucava. Pjege mogu prstenasto obuhvatiti stabljiku i tada se biljke prijevremeno suše i lako polegnu. Zaražene se komuške raspucavaju, a sjeme u njima je naborano.

Biologija:

• Gljiva se između dvije vegetacije održava na zaraženim biljnim ostatcima u obliku pseudotecija u kojima se formiraju askusi s askosporama. One se oslobađaju nakon kiša na temperaturama između 8 i 12°C, a šire se vjetrom na udaljenosti i više stotina metara. Klijaju u prisustvu slobodne vode pri temperaturama 4 do 28°C. Gljiva se može održati na biljnim ostatcima i u obliku piknida, ali se piknospore zračnim strujanjima šire na vrlo male udaljenosti te taj način preživljavanja nije osobito značajan. Piknidi s piknosporama značajni su za širenje tijekom vegetacije te se unutar usjeva raznose kišnim kapima ili rjeđe zračnim strujanjima. Piknospore klijaju znatno sporije od askospora i za njihovo je klijanje pri optimalnim temperaturama (20 do 25°C) potrebna stalna vlažnost biljnog organa najmanje 16 sati. Optimalne su temperature za razvoj bolesti između 20 i 24°C, a fruktifikacija traje minimalno 13 dana.

Crna pjegavost lišća i komuški bolest

Bolest koja se javlja u svim uzgojnim područjima uljane repice, a uzrokuju ju  (lat. Alternaria spp.) Gljive su fakultativni paraziti i polifagi koji parazitiraju velik broj kultiviranih i korovnih vrsta iz porodice Brassicaceae. Na uljanoj se repici simptomi javljaju na svim nadzemnim dijelovima, a veličina pjega ovisi o domaćinu i Alternaria vrsti. Pjege su u početku male (1 do 3 mm) i klorotične, a vremenom se povećavaju i mogu dostići 2,5 cm u promjeru. Okruglog su izgleda s više koncentričnih krugova, a ako je vrijeme vlažno, prekrivene su crnom prevlakom sporonosnih organa (konidiofori s konidijama). Osobito je štetna pojava pjegavosti na komuškama koje mogu ostati bez sjemena ili se komuške raspucavaju pa se sjeme rasipa. Gljiva se održava kao saprofit na ostatcima biljaka i na korovima. Sjeme također može biti izvor primarnih zaraza, a na njemu se gljiva održava u obliku micelija. Za vlažnog vremena gljive obilno sporuliraju na biljnim ostatcima, a konidije se prenose vjetrom, kišom, alatom i različitim životinjama. Minimalna temperatura za klijanje konidija je oko 8 °C, optimalna 24 – 28 °C, a maksimalna oko 36 °C.

Bijela trulež

Uzročnik gljiva (lat. Sclerotinia sclerotiorum). To je destruktivna bolest uljane repice, osobito u godinama s vlažnim i prohladnim proljećem (optimalne temperature za razvoj bolesti su 15 do 21°C). Gljiva je fakultativni parazit s više od 400 domaćina među kojima su osim uljane repice i suncokret, soja, rajčica, kupus, grah, mrkva, salata, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, lubenice. Na uljanoj repici gljiva može izazvati palež klijanaca, trulež stabljike, a zarazi i komuške unutar kojih se među sjemenjem formiraju sitne sklerocije koje bojom i veličinom podsjećaju na sjeme i teško se izdvajaju prilikom dorade. Gljiva se održava u obliku sklerocija koje ostaju vitalne i više od osam godina. One mogu klijati u micelij ili generativno u apotecij s askusima i askosporama. Optimalna temperatura za generativno klijanje je između 10 i 20°C. Oslobođene askospore šire se vjetrom, a za njihovo klijanje i infekciju potrebna je slobodna voda ili vrlo visoka vlaga zraka i temperatura do 26°C.

Mjere borbe protiv navedenih bolesti uključuju pridržavanje plodoreda (najmanje 4 godine ne smiju se sijati kulture koje napadaju iste bolesti tj. suncokret, soja, uljana repica); izborom otpornih sorata ili hibrida te kemijskim suzbijanjem. Ovisno o vrsti bolesti izabire se adekvatan fungicid, a tretiranje se provodi 2 – 3 puta tijekom vegetacije. Prvo se tretiranje obavlja u jesen u vrijeme formiranja lisne rozete (faza 4 – 6 listova) fungicidima za suzbijanje bolesti koji ujedno djeluju kao regulatori rasta. Drugo se tretiranje obavlja u proljeće u vrijeme formiranja cvjetnih pupova (faza „zelenog pupa“).

FUNGICIDI