Zaštita krumpira od štetnika

Najznačajniji štetnik je krumpirova zlatica. Važno je znati da se učestalom upotrebom istih preparata pojavljuje rezistentnost – otpornost na pripravke pa pripravke treba stalno mijenjati.

Krumpirova zlatica (lat. Leptinotarsa decemlineata) i njene ličinke s nezasitnim apetitom mogu pojesti gotovo cijelu proizvodnju krumpira. Krumpirova zlatica proširena je na svim područjima gdje se uzgaja krumpir i najznačajniji je štetnik krumpira, a napada patlidžan i nešto manje rajčicu
Biologija štetnika: krumpirova zlatica prezimi u tlu na starom krumpirištu, na kojem se krajem travnja i u svibnju uočavaju odrasle zlatice. Iz tla izlaze kada je tlo na 10 cm dubine zagrijano oko 14 – 15 C ili kad temperatura zraka prijeđe 15 C . Najjači let odraslih zlatica zbiva se na temperaturi oko 25 C. Nakon kratke ishrane cimom krumpira u svibnju i djelomično u lipnju odlažu jaja na donju stranu lista.

Mjere zaštite: kemijske mjere suzbijanja krumpirove zlatice treba započeti kad izađe 20 – 30% ličinki iz jaja ili kad na svakom busu ima više od 10 ličinki. Krumpirova zlatica ima jako malo prirodnih neprijatelja i jako ih je teško kontrolirati na taj način.

Najveći razlog tome je što se krumpir uzgaja u monokulturi, a kad imate nepregledna polja monokultura, one su idealno mjesto za širenje nametnika, koji imaju hrane u izobilju, pa tako i idealne uvjete za širenje.

Drugi razlog jeste upravo korištenje insekticida, jer događaju se dvije stvari:

1. najjače jedinke krumpirovih zlatica uspijevaju preživjeti, zbog rezistentnosti, dakle razvijaju stanovitu otpornost na otrove koji ljudi koriste i te osobine prenosi dalje na potomstvo- križanjem otpornih generacija vrlo brzo se stvara otpornost na neki insekticid. Potrebna je izmjena insekticida iz različitih grupa i to ne samo svake godine neko i unutar jedne godine ako postoji više prskanja,
2. korištenjem insekticida uništavaju se svi kukci, ne samo krumpirove zlatice, i tako se narušava prirodna ravnoteža u prirodi. Žalosno je što se upotrebom insekticida uništavaju i prirodni neprijatelji nametnika

Krumpirova zlatica ima i prirodne neprijatelje u našim krajevima, najpoznatiji su smrdljivi martin (lat. Podisus maculiventris) on isisava mlade ličinke krumpirove zlatice. Nedavno je otkriven još jedan prirodni neprijatelj krumpirove zlatice: rakoliki pauk. Ova vrsta pauka je  uglavnom viđen a kako lovi pčele, međutim vrsta rakolikog pauka (lat. Xysticus) – hrani se ličinkom krumpirove zlatice.

Suprotno njima lisne uši ne čine direktne štete hranjenjem no poznati su prenosioci / vektori viroza koje prenose svaki put kada probodu kutikulu lista. Lisne su uši puno opasnije na sjemenskom krumpiru. Usjev u kojem se utvrdi više od 3% biljaka zaraženih virozama ili kad se laboratorijskom analizom u gomolju utvrdi više od 10% virusa, ne priznaje se za sjemenski. U Europi je poznato više od 20 različitih virusa koji tako ulaze u biljku i čine ogromne štete. Najpoznatiji su PLRV, (PVY)Y-virus i (PVX) X – virus. Simptomi viroza pojavljuju se od lisnih deformacija i nekroza do oštećenja gomolja. Proizvođači sjemenskog krumpira moraju biti na oprezu.

Insekticidi