Patlidžan je tropska biljka podrijetlom iz istočne Indije odakle se širi po cijeloj Aziji a osobito Kini. Kina se i navodi kao sekundarno središte podrijetla.
U Europi se prvi put spominje u 14. stoljeću, najprije u Španjolskoj, gdje su ga, kao i na sjever Afrike, donijeli arapski trgovci. U 15. se stoljeću pojavljuje u Italiji, a u 16. stoljeću u Hrvatskoj.
Na tržište dospijeva od svibnja do studenog, može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici), posebno u južnim krajevima RH. Kemijski sastav ploda varira u ovisnosti od sorte i načina uzgoja. Tako šećeri čine 30 – 35 % suhe tvari, što je znatno niže nego kod ostalih povrtlarskih vrsta, s tim da je najveći sadržaj glukoze. Od mineralnih tvari plodovi sadrže najviše fosfora, magnezija i kalcija. Osim vitamina C sadržava nikotinsku kiselinu, vitamin B, i neznatne količine karotina. Osim toga, male je kalorične vrijednosti. Patlidžan su zbog neznanja u 17. stoljeću nazivali jabukom luđaka, a sve jer su konzumirali nedovoljno zrele ili sirove plodove koji zbog solanina uzrokuje probavne smetnje.
Latinski naziv patlidžana je (lat. Solanum melongena L.), a spada u porodicu (lat. Solonaceae).
Hranjiva vrijednost patlidžana
Patlidžan je slabo zastupljena namirnica u prehrani pa iz tog razloga nema ni veći gospodarski značaj.
Zbog sadržaja solanina u tehnološki zreli plodovi patlidžana ne konzumiraju se prije termičke obrade. Solanin je toksični glikoalkaloid specifičan za biljke iz porodice Solanaceae a ima funkciju da biljku zaštiti od nametnika.
Patlidžan u usporedbi sa svojim srodnicima paprikom i rajčicom ima manju prehrambenu vrijednost ali u kombinaciji s ostalim namirnicama pridonosi pravilnoj prehrani. Patlidžan je prvenstveno dijetetska namirnica, 100 g svježeg ploda ima 24 kcal energije.
| Tablica 1 – Hranjiva vrijednost svježeg patlidžana | |
| Hranjivi sastojci | Količina u % |
| Sirove bjelančevine | 0,7 – 2,3 |
| Sirove masti | 0,1 – 0,21 |
| Ugljikohidrati | 2,2 – 5,6 |
| Vlakna | 0,8 – 0,9 |
| Minerali | 1,1 |
| Voda | 91,0 – 93,4 |
| Tablica 2 – Mineralni sastav patlidžana | |
| Minerali | Količina u mg/100 g svježeg ploda |
| Natrij | 2,5 – 10 |
| Kalij | 214 – 294 |
| Magnezij | 9,5 – 18 |
| Kalcij | 9 – 22 |
| Fosfor | 12 – 5 |
| Željezo | 0,39 – 0,5 |
| Sumpor | 15 |
| Tablica 3 – Sadržaj vitamina u plodu patlidžana | |
| Vitamini | Količina u mg/100 g svježeg ploda |
| Karoten | 0,018 – 0,03 |
| B1 | 0,03 – 0,07 |
| B2 | 0,04 – 0,06 |
| B3 | 0,5 – 0,8 |
| C | 3 – 19 |
Morfološka svojstva patlidžana
Patlidžan je jednogodišnja biljka visine 0,5 – 1 m, ovisno od sorte a rijetko naraste i više.
Glavnina korijena se nalazi u 30 površinskih centimetara tla. Stabljika je zeljasta a pri dnu drvenasta, grmoliko se grana. Listovi su krupni, ovalni i više ili manje urezani, dlakavi, lice je tamnozelene boje s ljubičastim obrisima dok je naličje manje-više ljubičasto s izraženim žilama (žile po sebi mogu imati bodlje). Cvijet je svijetlo-ljubičaste boje a pojavljuje se nakon 7 – 11 listova, pojedinačni su a neki kultivari na jednom internodiju razvijaju 2 – 3 cvijeta. Kod patlidžana prevladava samooplodnja ali je u 20 % zastupljena i stranooplodnja
Plod je boba različite veličine, oblika i boje. Sjemenke su sitne, u obliku diska i svijetlosmeđe boje. Jedan plod može sadržavati 150 – 400 sjemenki. Prisutna je i partenokarpija (zametanje i razvoj plodova bez prethodne oplodnje te bez stvaranja sjemena u plodu)
