Međuredna kultivacija mrkve ima višestruku ulogu; prozračivanje tla, mehaničko uništavanje korova, nagrtanje (da se izbjegne pojava „zelene glave“) te prihrana.
Jedan od uobičajenih i redovnih zahvata u obradi tla ili, bolje rečeno, zahvata njege kultura je kultivacija tla. Od suvremenijih rješenja u međurednoj kultivaciji najčešće se primjenjuje rotacijski kultivator s radnim organima vrlo sličnim rotirajućoj motici. Međuredna kultivacija ima višestruk značaj obavljanja, a prvenstveno se ogleda u razbijanju pokorice koja može značajno otežavati, a ponekad i onemogućiti nicanje posijanih usjeva. Nastala pokorica na površini vrlo intenzivno isušuje tlo, odnosno pojačava evaporaciju zemljišne vlage i sprječava poniranje vode u dublje slojeve. Dakle, međurednom se kultivacijom na površini tla stvara rahli sloj koji omogućuje bolje i efikasnije poniranje suvišnih količina oborinske vode u dublje slojeve tla.
Stvaranjem rastresitog sloja na površini tla prekida se kapilarni uspon vode, odnosno smanjuje se gubitak vode evaporacijom, koja je u kritičnim ljetnim mjesecima, kada biljci i najviše treba vode, vrlo intenzivna. Ne manje bitno, zbog nastanka povoljnih uvjeta u tlu nakon obavljene kultivacije pojačava se aktivnost mikroorganizama, kao i intenzivnija aktivnost mikroorganizama, što u konačnici pozitivno utječe na povećanje prinosa.
Osim toga, kultiviranjem se uništavaju korovi, koji ako se ne “unište” mogu “potrošiti” i do 25% pristupačne vode iz tla, brže isušuju zemljište i time direktno smanjuju prinos uzgajane kulture. Ovo je posebno važna činjenica u sušnim godinama, a takvih je sušnih godina, prema svemu sudeći, bar u našim krajevima, u odnosu na višegodišnje prosjeke sve više U slučaju primjene herbicida za suzbijanje rizomnog divljeg sirka nakon nicanja kultura, međuredna se kultivacija ne bi trebala obavljati bar 7 – 10 dana nakon njihove primjene.
