Mrkva je proizvodno najzastupljenija vrsta iz porodice štitarki (lat. Apiaceae).
Davni predak današnje mrkve (lat. Daucus carota) uzgajao se prije više od 1000 godina na području centralne Azije i Bliskog Istoka. Tadašnja mrkva nije nimalo sličila današnjoj, osobito zato jer joj je boja korijena bila ljubičasta. U doba stare Grčke, u Afganistanu se pojavila mrkva žutog korijena, koja se dalje uzgojem razvijala u prve oblike mrkve kakvu danas poznajemo. Mrkva se proširila Mediteranom i koristila u medicinske svrhe kod starih Grka i Rimljana.
Sve do renesanse, mrkva nije bila osobito popularna. Vjerojatno je razlog bio taj što su prve sorte imale korijen vrlo tvrde i vlaknaste strukture. Početkom 17. stoljeća agronomi su uzgajali nekoliko sorti mrkve, te su uspjeli dobiti mrkvu narančasta korijena i mnogo ukusnije arome od svojih prethodnika. Europljani većinom uzgajaju ovu sortu, dok je u južnoj Aziji i sjevernoj Africi popularnija ona ljubičasta korijena. Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, mrkva je bila i prvo povrće koje je, početkom 19. stoljeća, konzervirano.
Danas ova biljka ima mesnati, debeli korijen intenzivne narančaste boje i zelene, peraste nadzemne listove. Korijen ima slatkastu hrskavu teksturu, dok su listovi gorki.
Hranjiva vrijednost mrkve
Mrkva je zdrava hranidbena namirnica a koristi se kao svježa, kuhana, marinirana (miješana s drugim povrćem), može se konzervirati (sterilizacijom, zamrzavanjem te sušenjem). Energetska vrijednost mrkve iznosi je 36 – 46 kcal /151 – 192 kJ/, a zastupljenost hranidbenih sastojaka navodi se u tablici.
Najvažniji sastojak mrkve je β karoten kojeg ima 4 – 12 mg/100 g svježe mrkve. Karoten daje narančastu boju mrkvi a on je pro vitamin vitamina A, što znači da se u ljudskom organizmu iz njega sintetizira vitamin A. Karoten se različito iskorištava u našem organizmu, ovisno o načinu pripremanja mrkve. Tako je iskorištenje karotena u sirovoj mrkvi 2%, u kuhanoj 18%, a u sirovoj ribanoj 82%.
Od ostalih vitamina najviše sadrži vitamina C (5 – 9 mg/100 g), vitamina E (1,5 – 3 mg/100 g), vitamina K (0,08 mg/100 g), zastupljeni su i vitamini B kompleksa te folna kiselina.
Kalij je najzastupljeniji mineral (189 – 355 mg/100g), potom sadrži i kalcij (25 – 59 mg/100 g), željezo (0,5 – 2,6 mg/100 g), fosfor (20 – 43 mg/100 g), jod (do 0,04 mg/100 g).
Osim u prehrani kao namirnica koja ima povoljan učinak na ljudsko zdravlje koristi se i u kozmetici.
Tablica 1 Hranjiva vrijednost svježeg korijena mrkve
| Hranidbeni sastojci | Količina u % |
| Sirove bjelančevine | 0,5 – 1,2 |
| Sirove masti | 0,1 – 0,3 |
| Ugljikohidrati | 5,8 – 8,8 |
| od toga šećeri | 4,8 |
| Vlakna | 0,6 – 1,32 |
| Minerali | 0,66 – 1,0 |
| Voda | 86,5 – 93,0 |
Morfološka svojstva mrkve
Da bi prelazak mrkve iz vegetativne u generativnu fazu bio moguć (tj. da mrkva razvije reproduktivne organe te se time omogući razvoj sjemena) ona u juvenilnoj fazi (fazi mladih biljčica) mora proći vernalizaciju, odnosno kroz određeni period niskih temperatura (1 – 10°C). Ako nakon sjetve nastupi duži period niskih temperatura može doći do neželjene prijevremene cvatnje u prvoj godini uzgoja. Korijen mrkve koji nosi cvat nije upotrebljiv za konzumaciju.
Zadebljali korijen mrkve koji se koristi kao namirnica sastoji se od epikotila /skraćena stabljika/, hipokotila te od dijela pravog korijena na kojem se nalaze postrani korjenčići.
Na skraćenoj stabljici nalazi se lišće koje je perasto sastavljeno s rascjepkanim liskama i dlakavo. Listovi su na dugim peteljkama koje su proširene na bazi i formirane u rozetu.
Mrkva je dvogodišnja biljka koja u prvoj godini razvija samo vegetativne dijelove, dok u drugoj godini prelazi u generativnu fazu formirajući reproduktivne dijelove.
Cvjetovi su pentamerni /na bazi roja 5/ bijele ili žućkaste boje a sastavljeni su u cvat štitac.
Plod mrkve je kalavac a sastoji se od 2 jednosjemena plodića koji se razdvajaju.
Sjeme je jednosjemeni plod, sitno je a jedan gram sadržava 700 – 900 sjemenki.
