Marelica (lat. Prunus armeniaca L.), kao što joj botaničko ime daje krivo naslutiti, nije porijeklom iz Armenije. Marelica je drevna voćna vrsta koja se u Kini uzgajala još prije pet tisuća godina.
Pretpostavlja se da je iz Kine prenijeta u Armeniju. Tamo je plodove marelice našao Aleksandar Veliki koji ih je donio najprije u Grčku pod nazivom armenske jabuke. U razdobljima nakon Krista marelica je iz Grčke došla do Rima odakle se proširila u ostale dijelove Europe. U proizvodnju u Sjedinjenim Američkim Državama ušla je tek u 18. stoljeću.
U predjelima umjerene klime rijetke su voćne vrste koje su toliko korisne kao marelica. Po izgledu, okusu i sadržaju korisnih hranjivih tvari njeni plodovi spadaju u prvoklasno stolno voće, a nenadmašni su i za razne načine prerade i konzerviranja (sušene, kompot, sok, pekmez, džem, slatko i dr.).
Bez obzira na niz biološko-privrednih karakteristika koje marelicu čine značajnom voćnom vrstom njena vrijednost je značajno umanjena zbog povećane osjetljivosti ove voćne vrste na razne bolesti od kojih je najznačajnija apopleksija.
Najveći proizvođači marelice danas su Turska, Iran i Italija.
Hranjiva vrijednost marelice
Marelica je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina A, C, B kompleksa, kalija i beta karotena. Marelica je dobar je izvor biljnih vlakana, celuloze i pektina koji povoljno utječu na probavu, a preporučuje se anemičnim osobom zbog visokog sadržaja željeza.
Ukusni narančasti plod, kojeg zovu i “kraljevsko voće”, u 100 g svježeg ploda ima 48 kcal (201 kJ) energije, 1,4% proteina, 0,4% ulja, 11,12% ugljikohidrata, a od toga 18% dijetalnih vlakana i 80% šećera.
Dobar je izvor vitamina C, s 12,5% preporučenog dnevnog unosa, a sadrži i jako puno karotina (oko 1500 mg), od čega i potječe njezina boja, zatim vitamina B skupine, folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima značajniji udio kalija – 259 mg na 100 g, dok ostalih minerala (kalcija, fosfora, magnezija, željeza, cinka, bakra) ima u tragovima. Sadrži i veću količinu luteina i zeaksantina (89 mg).
Sušena marelica je bogatija energijom (241 kcal) i ugljikohidratima (62,64%, od toga 53,44% šećera), ima tri puta više proteina (3,4 %), a tek neznatno više ulja (0,5%). Izrazito je narančaste boje zbog velike količine beta karotena (u 100 g sadrži ga 2,2 mg, što je dvostruko više nego u svježeg ploda).
| Nutrijent | Mjerna jedinica | Količina |
| Energetska vrijednost | kcal | 48 |
| Ukupno masti | g | 0,4 |
| Kalcij | mg | 13,00 |
| Natrij | mg | 1,00 |
| Ugljikohidrati | mg | 11,20 |
| Dijetalna vlakna | g | 2,00 |
| Šećeri | g | 9,20 |
| Proteini | g | 1,40 |
| Kalij | mg | 259,00 |
Uporabna vrijednost marelice
Osim za potrebe prehrane stanovništva, marelica se koristi kao dekorativna vrsta, a njeno drvo je visoke mehaničke i dekorativne kvalitete.
Hranjiva vrijednost i sastav ploda mijenjaju se sušenjem ili termičkom obradom. U sastav ploda ulaze pojedini vitamini, kao i polifenoli. Najzastupljenija kiselina u plodovima marelice je limunska kiselina.
Osim ploda,sjemenkama marelice se koristi u prehrambenoj industriji, najčešće kao zamjena za sjemenku badema. Od ove sjemenke se radi talijanski liker amareto. Ulje iz sjemenka marelice se ponegdje upotrebljava kao jestivo ulje.
