Smeđa trulež ploda lijeske
Monilia laxa
Bolest postaje sve veći problem u nasadima. Uzrokuju je gljive iz roda Monilia spp.
Bolest napada
- Plodove.
Uzročnici bolesti
- Gljive iz roda Monilia (M. laxa, M. fructigena).
Simptomi bolesti
- Monilia laxa, rjeđe M. fructigena, spominju se kao uzročnici nepravilne svijetlosmeđe do kestenjaste pjege na perikarpu (ljusci) koja se širi zahvaćajući cijelu površinu ploda i brakteje. Rano napadnuti plodovi otpadaju dok neki ostaju na grani do kasno u jesen.
Biologija bolesti
- Gljiva preživljava na zaraženim plodovima najmanje jednu vegetaciju. Na zaraženim plodovima na tlu poslije obilnih vlaženja te kada se temperature popnu iznad 10 °C stvaraju se konidiji koji su izvor primarnih infekcija. Vjeruje se da su oni glavni izvor infekcija kroz dulje razdoblje jer na plodovima koji ostaju u krošnji rijetko nastaje sporulacija zbog nedostatka vlage.
Zaštita od smeđe truleži ploda lijeske
Skupljanje i spaljivanje trulih plodova dobra je mjera za okućnice. Također se preporučuje i zaoravanje zaraženih plodova. Kako spomenute Monilia vrste ne mogu prodrijeti u neoštećeno tkivo, vrlo važna mjera je suzbijanje insekata (ljeskotoč, stjenice) koji oštećuju plod. Tek se tada može očekivati određeni učinak od primjene fungicida. Protiv vrsta Monilia djelotvorni su fungicidi na bazi piraklostrobina. Trebalo bi koristiti fungicide šireg spektra s obzirom da Monilia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova. Zaštitu treba obaviti kada se primijete prva oštećenja plodova od dopunske ishrane insekata što je najčešće potkraj svibnja i početkom lipnja. Nakon tuče obavezno je obaviti zaštitu što prije, najkasnije 40-ak sati nakon tuče.
Trulež jezgre lješnjaka
Nematospora coryli
Ova bolest je proširena kod nas, ali se često mijenja sa simptomima koje uzrokuje Monilia. U etiologiji ove bolesti veliku ulogu imaju stjenice koje uzrokuju dva tipa simptoma.
Bolest napada
- Plodove.
Uzročnik bolesti
- Gljiva Nematospora coryli.
Simptomi bolesti
- Lješnjaci nakon zaraze počinju žutjeti od vrha. Zatim taj dio ljuske (drvenasto usplođe) poprimi smeđu boju. Promjene nastaju i u unutrašnjosti ploda. Promjene na jezgri ovise o tome u kojoj je fazi razvoja nastala infekcija. Kada su ubodi stjenica izvedeni rano (svibanj, lipanj) u vrijeme formiranja jezgre ploda nastaje rano oštećenje jezgre (traumatski pobačaj) koja se dalje ne razvija već pocrni, dolazi do nekroze, jezgra trune i sasuši se, a unutar ljuske i jezgre ostane praznina. S unutrašnje strane ljuske nastaju kapljice smeđe boje. Međutim, ako je izostanak formiranja sjemenke uzrokovan neparazitskim čimbenicima, kapljice se ne formiraju. U drugom slučaju stjenice ubadaju plod kad je u njemu već formirana jezgra. Tada jezgra postaje žuta ili smeđa, kiselkasta neugodna okusa, a bolest je poznata pod nazivom cimiciato (tal. cimice = stjenica). Na taj način jezgra gubi svaku prehrambenu i tržišnu vrijednost. Unutrašnjost ploda može biti zaražena, a da se na površini ploda ne primijete promjene.
Biologija bolesti
- Gljiva živi na organima lijeske kao saprofit, razmnažajući se pupanjem poput kvasaca. Prilikom uboda u plodove, stjenice na rilu prenose propagule gljive Nematospora coryli uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Gljiva se razvija pri temperaturi od 10 do 37 °C.
Zaštita od truleži jezgre lješnjaka
- Iz dosad napisanog vidi se da infekcija plodova nejčešće dolazi putem rana pa sve mjere koje smanjuju mogućnost oštećenja plodova smanjuju i mogućnost infekcije. Suzbijanjem stjenica i ostalih insekata koji oštećuju plod smanjuje se zaraza od ove bolesti.
Pepelnica lijeske
Phyllactinia guttata
Pepelnica lijeske je prvi patogen registriran na lijeski kod nas. Štete nanosi osim na lijesci i na dudu, pistaciji te brojnim drugim šumskim vrstama. Štete su obično neznatne, ako se pepelnica javi kasno u vegetaciji. Međutim, kada se bolest pojavi ranije, prije berbe, štete mogu biti tolike da ekonomski opravdavaju zaštitu.
Bolest napada
- Listove.
Uzročnik bolest
- Gljiva Phyllactinia guttata.
Simptomi bolesti
- Najčešće se javljaju od sredine kolovoza pa do listopada. U vlažnijim godinama i depresijama simptomi se mogu pojaviti i ranije. S gornje strane plojke nastaju prljavobijele zone koje tvori micelij i oidiji. List na tim mjestima može nekrotizirati. Na istom mjestu samo na naličju lista nastaje rahla, pepeljasta prevlaka koja se postupno širi i može prekriti cijelo naličje. U mreži micelija formiraju se svijetlosmeđi kleistoteciji koji kasnije pocrne. Može nastati nekroza zaraženih dijelova lista, a ako je napadnut veći dio plojke cijeli list će se osušiti.
Biologija bolesti
- Gljiva prezimi u obliku kleistotecija. U proljeće kleistoteciji pucaju, a iz askusa se oslobađaju askospore koje su izvor primarnih zaraza. Gljiva može prezimiti i u obliku micelija u pupovima pa je to još jedan izvor primarnih infekcija. Tako su oidiji odgovorni za primarne i sekundarne infekcije. Nakon pojave prvih simptoma i oidija vjetar prenosi oidije na novo lišće tijekom cijele vegetacije. Vlaga od 70 do 80% pogoduje razvoju parazita.
Zaštita od pepelnice lijeske
Za jakih zaraza djelotvornim su se pokazali fungicidi na bazi penkonazola, sumpora i meptildinokapa.
Bakterioze lijeske
Xanthomonas arboricola pv. corylina i Pseudomonas syringae pv. avellanae
Simptomi dviju bakterioza koje se javljaju na lijesci su dosta slični. Jedna bakterioza naziva se bakterijska palež lijeske (Xanthomonas arboricola pv. corylina), a druga bakterijski rak lijeske (Pseudomonas syringae pv. avellanae). Bakterioze napadaju sve dijelove biljke i pojavljuju se u obliku tamnih pjega i stvaraju rak-rane na granama. Na zaraženim mjestima javlja se karakterističan, bakterijski iscjedak. Posljedica napada ovih dviju bolesti jest sušenje pojedinih dijelova biljke, a ponekad i cijelih stabala. Pojava bolesti je intenzivnija u vlažnim i kišovitim godinama.
Zaštita od bakterioza lijeske
- Infekcija se može smanjiti uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana), ali to nije dovoljno pa se primijenjuju i fungicidi na bazi bakra prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranje pupova. Ako je potrebno, može se provesti još jedno tretiranje krajem ljeta i početkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazi metirama i kaptana. U Hrvatskoj nema registriranih fungicida za ove bolesti.
