Zaštita uljane repice od štetnika

Kao ozima kultura sije se u kasno ljeto ili ranu jesen tako da je prije zime mogu napasti štetnici koje zajedničkim imenom nazivamo jesenskim štetnicima. Odmah nakon prezimljenja u proljeće počinje napad proljetnih štetnika.

Jesenski štetnici na uljanoj repici su: repičina osa listarica, repičin crvenoglavi buhač, kupusni buhači i pipa terminalnog pupa. Prvi se u jesen javljaju buhači.

Repičin crvenoglavi buhač

(lat. Psylliodes chrysocephala L.)

Odrasli oblik ove vrste ima duljinu tijela 3 do 4,5 mm i veći je od ostalih vrsta buhača. Crnoplave ili zelenkasto plave je boje, metalna sjaja. Prednji dio glave kao i prednji par nogu rđasto su crvene boje. Ličinke imaju razvijena tri para prsnih nogu po čemu se razlikuju od ličinki pipa koje nemaju nogu. Vrsta se javlja u vrijeme nicanja uljane repice. Odrasli izgrizaju lišće praveći slične štete kao kupusni buhači, no brojnost im je obično manja pa i šteta nije značajna. Jaja odlažu na tlo. Ličinke se pojavljuju 15 dana nakon odlaganja jaja. Najveće štete rade ličinke koje se penju na biljke i ubušuju u peteljke, a kasnije i unutar stabljike praveći hodnike prema terminalnom pupu. Šupljine koje su ličinke izbušile mogu se napuniti vodom koja se za jačeg mraza širi, uzrokujući raspucavanje biljaka. Zapažene znatno veće štete od niskih temperatura.

Suzbijanje:

• Tretiranje sjemena sistemičnim insekticidima (imidakloprid, metiokarb) smanjuje štete, ali samo u prvo vrijeme razvoja usjeva. Suzbijanje repičine ose listarice ili kupusnih buhača može smanjiti brojnost repičinog crvenoglavog buhača, no za razliku od tih štetnika repičin crvenoglavi buhač ima dugo razdoblje ovipozicije pa će dosta jaja biti odloženo prije ili poslije razdoblja djelotvornosti insekticida. Moguće su dvije primjene insekticida. Prvi put u jesen nakon nicanja kulture, protiv ovog štetnika i kupusnih buhača, te drugi put protiv ovog štetnika i repičine ose listarice. Insekticidi koji se koriste za suzbijanje repičine ose listarice djeluju i na crvenoglavog buhača, ali samo na odrasle oblike, a ne na ličinke koje su u biljkama. Veliku brojnost ličinki u biljkama može se izbjeći samo preventivnim suzbijanjem odraslih oblika prije odlaganja jaja.

Kupusni buhači

(lat. Phyllotreta atra F., lat. P. cruciferae Goeze, lat. P. diademata F., lat. P. nemorum L., lat. P. undulata Kuts., lat. P. nigripes F.)

Imaju tijela duga 2 do 3 mm tamnoplave, zelene ili crne boje metalnog sjaja. Napad je opasan samo u jesen u fazi kotiledona uljane repice kad se odrasli hrane radi odlaska na prezimljenje. Odrasli oblici najveće štete nanose za topla i suha vremena. Prave tipične okrugle rupice na lišću, a porastom lišća rupice postaju sve veće. Rubovi nekrotiziraju, a za jačeg napada rupice se spajaju i lišće se suši. Ako je sjeme uljane repice tretirano insekticidima, buhači je znatno manje ili uopće ne oštećuju te većinom nisu potrebne dodatne mjere zaštite. U slučaju kasnog napada buhača na uljanu repicu, moguće ih je suzbiti zajedno s repičinom osom listaricom.

Repičina osa listarica

(lat. Athalia rosae Christ.)

Važan je jesenski štetnik uljane repice. Suzbija se svake godine na prosječno 30 do 60% površina. Javlja se u toplim jesenima u stadiju 2 do 6 listova. Štete nanosi i srodnim kulturama kao postrnoj stočnoj repi i uljanoj rotkvi. Pagusjenice su crnosive boje, a imaju 11 pari nogu. Odrasli oblik je zdepastog tijela, žutonarančaste boje, duljine 6 do 8 mm. Odrasla pagusjenica prezimi u tlu. Odrasli se javlja u proljeće kad odlaže jaja na krstašice. Repičina osa listarica ima tri generacije, a najbrojnija je treća generacija. Odrasla osa leti u rujnu, a pagusjenice rade štete od kraja rujna do kraja listopada. Pagusjenice se hrane lišćem. Proždrljivost im raste geometrijskom progresijom. Početni napad se niti ne zapaža, ali je zato nakon 2 do 3 dana šteta značajna. Zbog velike štetnosti u kratkom vremenu (mogu uzrokovati golobrst biljaka), važna je učestala kontrola usjeva i pravovremeno suzbijanje.

Suzbijanje:

• Treba se pripremiti ako nađemo 1 ili više osica/m² usjeva. Tada se pristupa redovitim vizualnim pregledima biljaka (svakih 3 – 5 dana) kojima se utvrđuje brojnost pagusjenica. Suzbijanju treba pristupiti kada se po biljci prosječno nađe više od 0,5 pagusjenica ili kada se na kvadratnom metru nađe 50 pagusjenica. Vrijeme suzbijanja repičine ose listarice, repičinog crvenoglavog buhača i pipe terminalnog pupa se poklapa, stoga je uputno koristiti insekticide koji suzbijaju sve ove štetnike zajedno. U tu svrhu suzbijanje se može provoditi sintetskim piretroidima koji su visoko učinkoviti dok se za tretiranje sjemena koriste insekticidi na osnovi imidakloprida.

Pipa terminalnog pupa

(lat. Ceutorhynchus picitarsis Gyll.)

Odrasli oblik pipe terminalnog pupa crne je boje, metalnog sjaja, dužine tijela od 2,3 do 3,5 mm. Ličinke su bjelkaste, savijena tijela, bez nogu. Pojavljuje se u cijelom uzgojnom području uljane repice. Štete su periodično dosta velike. Često se može naći više od 50% zaraženih biljaka i do 10 ličinki po biljci. Odrasli se javljaju u jesen kad na tek izniklom usjevu uljane repice izgrizaju lišće, ali ne nanose veće štete. Najveće štete rade ličinke jer sprečavaju razvoj glavne stabljike, napadnuto lišće se suši, a zaražene stabljike pucaju. Stvaranjem hodnika u biljci ova pipa može zajedno sa ličinkama crvenoglavog repičinog buhača izazvati povećanu osjetljivost na hladnoću. Štetnik također zbog oštećivanja biljaka pomaže i razvoju nekih uzročnika bolesti kao sekundarnih nametnika. Jako zaražene biljke imaju žbunast izgled zbog formiranja postranih stabljika. Suzbija se zajedno sa repičinom osom listaricom i crvenoglavim repičinim buhačem.

U proljeće se javljaju: repičin sjajnik, velika i mala repičina pipa i repičina pipa komušarica.

Repičin sjajnik

(lat. Meligethes aeneus F.)

On je najvažniji je štetnik uljane repice. Ako se ne suzbija, uzrokuje smanjenje prinosa i do 80%. Broj sjajnika na većim površinama redovito prelazi prag odluke i to zato što zbog ponovljenog uzgoja uljane repice dolazi do prenamnoženja ovog štetnika. Odrasli oblik tamnozelene je ili tamnoplave boje, metalna sjaja. Ličinka je žućkasto-bijela. Praćenje odraslih repičinog sjajnika provodi se pomoću fotoelektora koji se postavljaju u polje tijekom veljače ili ožujka kako bi se utvrdila gustoća populacije prezimjelih jedinki.

Praćenje se također provodi žutim ljepljivim pločama i žutim posudama te metodom otresanja terminalnih cvatova. Odrasli prezimi u tlu, uz rubove polja i u šumama ispod ostataka lišća. U proljeće, kad je temperatura tla 8 °C i temperatura zraka 12 do 15 °C počinje let na polja uljane repice. Sjajnik ima jednu generaciju godišnje. Odrasli odlaže 2 do 6 jaja dnevno u pupove. Iz jaja izlaze ličinke koje se hrane i razvijaju unutar pupova i na cvjetovima. Razvijene ličinke odlaze u tlo na kukuljenje, a krajem lipnja i u srpnju javljaju se odrasli oblici. Štete na pupovima uljane repice uzrokuje odrasli sjajnik i ličinka. Oštećeni pupovi ne cvatu. Sjajnik prestaje raditi štete kad se pupovi otvore jer se odrasli može dalje nesmetano hraniti peludi.

Suzbijanje:

• Šteta ovisi o zarazi terminalnog cvata te o fazi razvoja pupova u vrijeme početka napada. U vrijeme dok su cvjetni pupovi još pokriveni lišćem te se jedva zamjećuju, već 0,8 do 1 sjajnik po terminalnom cvatu može uzrokovati veće štete. Prag odluke je 1 do 1,5 sjajnik po terminalnom cvatu kada pupovi postanu vidljivi, ali su još stisnuti zajedno i nediferencirani. Kada počne diferencijacija pojedinih pupoljaka, prag odluke raste na 2 do 3 sjajnika. Sjajnik oštećuje cvjetne pupove dok su još skriveni. Ovo je važno za primjenu insekticida i do deset dana prije cvatnje čime je smanjena opasnost za pčele i otvorena mogućnost korištenja piretroida koji su djelotvorniji kod nižih temperatura. Primjenu insekticida treba prekinuti početkom cvatnje jer postaje neučinkovita (štete su već napravljene) i opasna za pčele. Zadnjih nekoliko godina u Europi je utvrđena rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide.

Velika repičina pipa i mala repičina pipa

(lat. Ceutorhynchus napi Gyll.) i (lat. C. pallidactylus Marsh.)

Njihove ličinke buše stabljiku koja deformira i puca. Odrasli oblici proljetnih pipa sive su boje, a velika i mala repičina pipa razlikuju se po veličini tijela. Velika repičina pipa duga je 3 do 4 mm, a mala repičina pipa 2,5 do 3,5 mm. Ličinke su bjelkaste, savijena tijela, smeđe glave i bez nogu. Obje vrste nanose štete i proširene su u svim područjima uzgoja uljane repice. Mala repičina pipa značajan je štetnik glavatog kupusa i može potpuno onemogućiti proizvodnju ove kupusnjače, ako se ne suzbija. Velika repičina pipa znatno je manje brojnosti od male repičine pipe. Odrasli oblici repičinih pipa prezime u tlu ili ispod lišća. Javljaju se vrlo rano, često već u veljači kada temperatura tla dostigne 6 °C, a lete pri temperaturi od 9 °C.

Štete koje nanose odrasle pipe svojom ishranom nisu velike. Ženke odlože stotinjak jaja u peteljke i žile lista. Ličinke se javljaju tjedan dana nakon ovipozicije. Imaju jednu generaciju godišnje. Ličinke buše hodnike u stabljici, peteljkama i žilama listova krećući se prema gore ili dolje. Štete su veće što je kraća stabljika u koju je odloženo jaje. Ličinke velike repičine pipe uzrokuju znatno veće štete. Jedan dan nakon napada uočavaju se histološke promjene na biljci, a biljka postaje deformirana. Razvoj biljke se usporava iznad napadnutog mjesta, a tkivo puca. Biljka stvara postrane izboje i ima žbunast izgled. Zrioba je razvučena, što otežava žetvu. Pucanje tkiva omogućuje sekundarnu zarazu mikroorganizmima. Na jači napad povoljno utječe vlažno proljeće. Štete se mogu smanjiti, ako se primjenjuje rana sjetva, odabir ranih sorata te svih mjera koje pogoduju brzom razvoju biljke. Što su biljke u vrijeme napada veće, štete su manje. Oba štetnika mogu se donekle suzbiti primjenom insekticida protiv repičinog sjajnika i to ako su insekticidi primijenjeni u ranijim rokovima. 

Suzbijanje je potrebno ako se u žutim posudama pronađe 20% fertilnih ženki od 10 nasumce odabranih odraslih, bez obzira radi li se o velikoj ili maloj repičinoj pipi. Ovi su štetnici u nekim područjima sve značajniji, stoga se pristupa njihovom izravnom suzbijanju.

Repičina pipa komušarica

(lat. Ceutorhynchus obstrictus Marsh.)

Ima tijelo dugo je 2 do 3 mm, sjajne crne boje, pokriveno sivkastim dlačicama. Ličinke su bjelkaste boje sa smeđom glavom, bez nogu. Odrasli oblici prezime ispod listova i duboko u tlu, na suhim južnim ekspozicijama. Počnu se hraniti nakon što napuste mjesto prezimljenja. Hrane se pupovima, dijelovima cvata, komuškama i sjemenkama. Štete koje rade odrasli oblici nisu velike. Ženka odlaže jaja u mlade komuške iz kojih u svibnju izlaze ličinke i hrane se sjemenkama unutar komuški. Svaka ženka odloži po jedno jaje u jednu komušku, no više ženki odlaže jaja u iste komuške. Razvoj ličinki traje oko mjesec dana, a nakon što se razviju, izbuše rupu u komuški i spuštaju se u tlo na kukuljenje. Odrasli nove generacije kratko se javlja u lipnju. Hrani se cvijetom krstašica te odlazi u tlo na prezimljenje.

Glavne štete uzrokuju ličinke u komuškama jer jedna ličinka ošteti 2 do 6 sjemenki. Otvori na komuškama osiguravaju ulaz drugim štetnicima, kao što je repičina mušica komušarica te sekundarnim patogenima. Pipa po biljci uzrokuje gubitak priroda od 5%, odnosno prisutnost 30 ličinki na 100 komuški uzrokuje gubitak priroda od 100 kg sjemena po hektaru. Suzbijanje je potrebno ako se utvrdi više od 0,5 do 1 pipe po biljci. Suzbijanjem repičinog sjajnika uništava se i dio pipa koje su se ranije pojavile, no budući da se one intenzivnije pojavljuju u punoj cvatnji, njihovo suzbijanje je samo djelomično uspješno.

Insekticidi