Voće ljudskom organizmu služi kao brz izvor energije i tekućine s elektrolitima i mineralima. Najveći udio u kemijskom sastavu voća imaju ugljikohidrati i voda.
No to se ne odnosi na lupinaste voćne vrste koje su energetski bogate mastima i proteinima. Uzevši takav kriterij, može se reći da voće karakterizira razmjerno mala energetska gustoća zbog visokog sadržaja vode (osim kod lupinastog voća) te visoka biološka vrijednost zbog sadržaja vitamina, minerala, antioksidansa i vlakana. Tu su i metabolički kofaktori, organske kiseline i čitav splet korisnih fitonutrijenata.
Voćne vrste se međusobno razlikuju prema morfološkim i biološkim osobinama, uvjetima okoline na koje su prilagođene, osobinama i kvaliteti plodova.
Voćke pripadaju različitim botaničkim porodicama. Unutar porodica formira se veliki broj rodova. Većina voćnih vrsta pripada porodici Rosaceae unutar koje postoje rodovi Malus, Pyrus, Prunus, Cidonia i dr.
Zbog preglednosti i lakšeg proučavanja stvoreno je više pomoloških klasifikacija, a kao najprikladnija se pokazala podjela voćaka prema osnovnim obilježjima i građi plodova prema kojoj razlikujemo:
Posebne skupine čine:
Jezgričavo, koštičavo, lupinasto i jagodasto voće prilagođeno je ekološkim uvjetima umjerene kontinentalne klime u kojoj se godišnje izmjenjuju topla i hladna razdoblja. Spomenute voćne vrste uspijevaju u uvjetima umjerene klime zahvaljujući povijesno stečenoj osobini da prije nastupa zime odbacuju lišće i prilagođene su da izdrže jake hladnoće tijekom zimskog mirovanja. Južno voće pak uspijeva samo u toplim krajevima u kojima su zime blage te stabla nisu izložena opasnosti od smrzavanja.