Kukuruz

Zakorovljeni kukruz nakon tretiranja folijarnim herbicidima

Zakorovljeni kukruz nakon tretiranja folijarnim herbicidima

Kukuruz je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, čiji fosilni nalazi sežu u prošlost čak 4500 - 1000 godina prije Krista. U to su ga vrijeme uzgajali Indijanci duž rijeke Rio Grande. Poslije se uzgaja u Maja i Asteka, a njegova sadnja i uporaba šire se do srednje i južne Amerike.

Kolumbo je kukuruz prenio u Europu 1493. godine, a njegov se uzgoj poslije proširio na Bliski istok, Aziju i cijeli svijet. U uzgoju žitarica kukuruz, u svjetskim razmjerima, zauzima drugo mjesto - iza riže, a ispred pšenice. 
Sije se na oko 130 milijuna hektara, a prosječni prirod iznosi u Hrvatskoj  oko 4.500 kg/ha, maksimalni zabilježen prinos zrna po jedinici površine iznosi 25 000 kg/ha. 
Nakon drugog svjetskog rata površine zasijane kukuruzom stalno su povećavaju. Najveće površine zasijane kukuruzom imaju SAD (oko 28 milijuna ha), Kina (oko 19 milijuna ha), Brazil (oko 12,5 milijuna ha), Meksiko (oko 7 milijuna ha) i drugi. Najveću proizvodnju po hektaru imaju SAD, Francuska i Mađarska. 

Najčešći razlog proizvodnje kukuruza je njegova prodaja na slobodnom tržištu, dakle zarada od te proizvodnje. Kukuruz je najčešća kultura na našim oranicama. Genetski posjeduje vrlo velik biološki potencijal za urod zrna. Međutim, biološki potencijal je jedno, a stvarni prinosi nešto drugo. U uvjetima naše proizvodnje prinosi pokazuju vrlo veliku varijabilnost i gotovo uvijek razlika između maksimalnih i minimalnih kreće se u vrlo velikim rasponima. Razloga je mnoštvo, a među najvažnijima je agrotehnika, slijede vrsta i tip tla, hibridna svojstva te klimatski uvjeti kroz vegetaciju. U proizvodnji kukuruza za postizanje vrhunskih prinosa koristi se razičita mehanizacija, zaštitna sredstva, alati i pomagala.

Vrste kukuruza:

Zuban – zrna ove grupe kukuruza u zrelom stanju karakteriziraju se jednim udubljenjem u kruni zrna po svojim izgledom podsjećaju na konjski zub. Ovo udubljenje nastaje uslijed gubitka vode iz brašnastog i rožastog endosperma tijekom sazrijevanja. Boja zrna najčešće je žuta ili bijela, ali može biti i crvenkasta. Masa 1.000 zrna koleba od 270 - 450 g. Klipovi su više-manje cilindričnog oblika, dosta velikog promjera naročito kod kasnih sorata i hibrida. Najčešće se formira jedan klip na biljci na kojem je prosječno 16 - 20 redova na klipu. Visina biljaka varira od 1,5 do preko 5 m, a zaperci rijetko izbijaju.

Tvrdunac – zrna ove grupe kukuruza su tvrda, okruglo-ovalnog oblika i sjajna. Endosperm tvrdunaca je rožast i brašnast, ali za razliku od zubana rožasti endosperm zauzima veći dio zrna i nalazi se po periferiji zrna. Brašnasti endosperm nalazi se u sredini zrna. Boja zrna tvrdunca je različita i može biti žuta, bijela, ljubičasta, narančasta ili crvena. Masa 1.000 zrna je između 115 - 300 g. Klipovi su cilindričnog ili konusnog oblika, različite dužine, no obično kraći i manjeg promjera nego kod zubana. Broj redova na klipu tvrdunca (8-16) je manji nego kod zubana. Vrlo često imaju 8 redova pa se zato ova grupa kukuruza naziva osmaci. Na stabljici se može formirati 2 i više klipova i često tjera zaperke.

Vrste kukruza

Šećerac – zrno šećerca ima smežuranu površinu, poluprovidan rožasti endosperm u kojemu ima malo škroba. U endospermu šećerca pored raznih oblika škroba nalaze se vodno rastvorljivi dekstrini koji zrnu daju slatki okus. Šećerci su uglavnom rani kukuruzi s izraženim svojstvom stvaranja zaperaka i više klipova po biljci.

Kokičar – zrna kokičara su ekstremno tvrda, a endosperm je skoro u potpunosti rožast izuzev malog dijela oko klice gdje je brašnast. Po obliku zrna ova podvrsta ima dvije forme: 1. biseraste (perlaste) kod kojih je zrno okruglo i jako sjajno te 2. rižaste kod kojih je zrno šiljasto (izduženi vrh). Boja zrna je bijela, žuta, ljubičasta ili crvena. Masa 1.000 zrna kokičara je znatno manja i najčešće se kreće od 80 - 130 g, a u nekih sorti i manje.

Mekunac – veličina i oblik zrna i klipa izvanredno je raznovrsna kod ove grupe. Endosperm je brašnaste građe bez rožastog dijela. Koristi se za proizvodnju alkohola.

Voštani – zrna voštanog kukuruza po obliku i strukturi podsjećaju na zrna tvrdunaca, ali imaju mat površinu. Vanjski dio zrna neprovidan je i podsjeća na izgled voska.

Pljevičar – odlikuje se jako razvijenim pljevicama kojima je zrno potpuno omotano.

Poluzuban – od zubana se razlikuje manje izražen udubljenjem na vrhu zrna i većim sadržajem endosperma.

Mekani ili škrobni šećerac – ima klinasto zrno, a građa zrna mu je ovakva: donji dio zrna približno 2/3 brašnaste je građe, dok je vršni dio kao kod šećerca.

Gnojidba kukuruza

Kukuruz ima visok proizvodni potencijal pa da bi se taj potencijal iskoristio, gnojidbom se treba osigurati sva potrebna hranjiva u dovoljnoj količini.  

Sortiment kukuruza

Izboru sjemena i hibrida za sjetvu treba posvetiti punu pozornost. Samo sjetvom kvalitetnog sjemena i dobro odabranog hibrida može se ostvariti pun uspjeh u proizvodnji kukuruza. Hibridi se međusobno razlikuju prema duljini vegetacije, potencijalu rodnosti, kakvoći, otpornosti na bolesti i štetnike, namjeni i drugo.

Sjetva kukuruza

Najbolje je ako se sjetva kukuruza obavi u optimalnom agrotehničkom roku. To je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske od polovice travnja do kraja travnja, a za istočni dio Hrvatske od 10. travnja do 25 travnja. To je kalendarski optimalan rok. Sjetva treba započeti kada se temperatura sjetvenog sloja podigne na 10 °C. 

Zaštite kukuruza od korova

Korovi u usjevu kukuruza mogu u znatnoj mjeri utjecati na smanjenje prinosa. Svojim prisustvom oni konkuriraju kukuruzu u borbi za svjetlo, hranu i vodu. Istovremeno pogoduju razvoju bolesti i štetnika.

Morfologija kukuruza

Kukuruz pripada u prosolike žitarice.

Agroekološki uvjeti uzgoja kukuruza

Optimalno područje uzgoja kukuruza na sjevernoj hemisferi je od 15 - 45° sjeverne zemljovidne širine, te na južnoj 21 - 35° južne zemljovidne širine.

Agrotehnika kukuruza

Agrotehničkim mjerama (agrotehnikom, od lat. ager = polje i grč. techne = vještina). Agrotehničkim mjerama prilagođavamo uvjete biljne proizvodnje s ciljem dobivanja visokih i stabilnih prinosa, visoke hranidbene i tehnološke kakvoće na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. 

Plodored kukuruza

Kukuruz je tolerantan na uzgoj u monokulturi. Kukuruz bolje podnosi monokulturu ili uzgoj u užem plodoredu od drugih žitarica, no on će pri uzgoju u plodoredu dati veći prirod i to veći što je veći vremenski razmak u kojem se vraća kukuruz na istu površinu. Kukuruz treba obvezatno uzgajati u plodoredu.

Obrada i priprema tla kukuruza

U osnovnoj obradi tla za kukuruz posebno je važno: optimalna dubina osnovne obrade i strojevi za izvođenje osnovne obrade. Dopunska obrada tla dalje preuzima zadatak dovršenja obrade u smislu stvaranja povoljnog sjetvenog sloja za sjetvu kukuruza.

Berba kukuruza

Kukuruz jednolično sazrijeva i obično se ne osipa, pa se berba obavlja u punoj zriobi. Kukuruz treba nastojati čim prije obrati, jer svako odugovlačenje berbe smanjuje prirode. 

Isplativost proizvodnje kukuruza

Kukuruz kao kultura može biti u pojedinim godinama proizvodnje vrlo profitabilna kultura, u pojedinim godinama i vrlo neekonomična kultura. Profitabilnost ovisi o nizu faktora kao što su: vremenski uvjeti u vegetacijskoj godini, prinosima, površinama koje su zasijane, stanju stočnog fonda, kao i o domaćem i svjetskom tržištu. 

Zaštita kukuruza od bolesti

Među prvim bolestima koju možemo opaziti na mladom kukuruzu kada dosegne visinu od 30 do 50 je mjehurasta snijet. Od ostalih značajnijih bolesti javljaju se različita oboljenja na klipu i zrnu kukuruza u vrijeme skladištenja.

Zaštita kukuruza od štetnika

Najznačajniji štetnik kukuruza koji se javlja u novije vrijeme je kukuruzna zlatica. Ostali štetnici koji čine veće ili manje štete u pojedinim godinama uzgoja su još žičnjaci i kukuruzni moljac.

Najnovije objave