Zaštita suncokreta od bolesti

Suncokret je izuzetno sklon napadu biljnih bolesti, naročito u vlažnijim godinama i područjima s većim intenzitetom godišnjih oborina. Tome još pogoduje i nježna građa glave i stabljike. Najznačajnija bolest protiv koje bi obvezatno trebalo provoditi zaštitu jest (lat. Phomopsis), jer se od jačeg napada prinosi mogu i više nego prepoloviti. Zatim se još mogu pojaviti (lat. Sclerotinia i lat. Botritis). Najčešće i gospodarski najopasnije bolesti suncokreta.

Posljednjih godina najznačajnija bolest u suncokretu je siva pjegavost (lat. Phomopsis spp.). Kada se pojavila prije 20 – ak godina doslovno je uništila prinos suncokreta i sve do danas ne postoje sorte i hibridi potpuno otporni. Međutim nove generacije hibrida nešto su ipak tolerantnije, ali još uvijek to nije dovoljno, pa je zaštita jedina mjera koja osigurava kvalitetu i prinos suncokreta. Prvi znaci bolesti javljaju se na listovima a potom ukoliko ima povoljnih uvjeta za širenje infekcije na donjem dijelu stabljike kao produžene eliptične krupne pjege, a te prve pjege moguće je uočiti početkom cvjetanja biljaka. Pjege se sve više šire po stabljici i listu, kada su starije pocrne, a tkivo, kora i srž stabljike se raspadaju. Oboljele biljke brzo venu i suše se, gubici su ogromni. Najosjetljivija faza za infekciju je cvjetanje i neposredno nakon cvjetanja suncokreta.

Bijela trulež

(lat. Sclerotinia sclerotiorum) 

Može smanjiti urod i do 70% ako se pojavi nekoliko tjedana prije cvatnje. Bolest u vlažnim proljećima napada biljke u nicanju, a u fazi pojave cvatnog pupa napada korijen i biljke uvenu. Na stabljici i listovima pojavljuju se nekrotične pjege, a s donje strane glavice i između sjemenki pojavljuje se trulež tkiva. Gljiva oblikuje bijeli micelij sa sklerocijama koji se u tlu mogu zadržati i do 10 godina, te su osnovni izvor sljedećih zaraza.

Siva pjegavost (lat. Phomopsis helianthi) pojavljuje se najprije na stabljici u obliku produljenih eliptičnih pjega sive boje. Pjege se kasnije spajaju i čine veće nekrotične površine crne boje, a oboljele se biljke lako prelome i polegnu. Glavni izvor bolesti su zaraženi biljni ostaci. Uzročniku pogoduje visoka vlažnost zraka i zemljišta kao i topla proljeća.

Siva plijesan

(lat. Botrytis cinerea) 

Bolest suncokreta je koja napada sve nadzemne dijelove suncokreta. Pri ranijem napadu, u vrijeme klijanja, biljke se mogu oštetiti ili potpuno propasti. Na stabljici i lišću pojavljuju se smeđe pjege i nekroze, koje se za vlažna vremena prevuku sivom paučinastom prevlakom. Bolest je najštetnija na glavi suncokreta, gdje uzrokuje trulež najprije na donjoj strani, a potom i na sjemenu. Tkivo glave trune, glava se raspuca i raspada, a sjeme se osipa. Osnovni izvor zaraze su biljni ostaci.
Tamna pjegavost (lat. Alternaria helianthi) napada sve nadzemne dijelove suncokreta izazivajući na njima pjege različitog oblika. Pjege su u početku sitne, a kasnije se povećavaju do veličine 1-3 cm u promjeru. U povoljnim uvjetima pjege s lista prelaze na stabljiku i glavicu suncokreta.

Mjere zaštite protiv navedenih bolesti suncokreta podrazumijevaju pravilan plodored (5 i više godina), umjerenu gnojidbu dušikom, sjetvu tolerantnijih hibrida na bolesti te primjenu odgovarajućih fungicida.
Prvo prskanje odgovarajućim fungicidima trebalo bi obaviti u fazi oblikovanja cvatnog pupoljka (butonizacija), a drugo prskanje u fazi cvatnje suncokreta.

Program zaštite od bolesti