Zaštita kukuruza od bolesti

Među prvim bolestima koju možemo opaziti na mladom kukuruzu kada dosegne visinu od 30 do 50 je mjehurasta snijet. Od ostalih značajnijih bolesti javljaju se različita oboljenja na klipu i zrnu kukuruza u vrijeme skladištenja.

Najznačajnije bolesti kukuruza su:

Palež klijanca kukuruza

• Klicu i mladu biljčicu napadaju parazitske gljivice iz rodova (lat. Fusarium, lat. Helminthosporium, lat. Aspergillus, lat. Penicillium, lat. Pythium) i drugih. Ova bolest se javlja u fazi klijanja sjemena, nicanja biljaka i u vrijeme formiranja kotiledona i prvog para pravih listova. Na prizemnom djelu mladih biljaka, u zoni korijenovog vrata, nastaju vodenaste pjege koje se brzo uvećavaju, a zatim nekrotiziraju,  zaraženo tkivo se sužava i suši. Uslijed toga oboljele biljke poliježu i propadaju, pa izgleda kao da se usjev topi. Na zahvaćenim dijelovima biljaka može se naći jače ili slabije izražena siva, navlaka. Bolest se javlja u oazama, obično u nižim dijelovima usjeva. Zaraza potječe najčešće iz zemljišta ili iz zaraženog sjemena.

Biologija bolesti:

• Sve gljive koje izazivaju palež klijanaca su „zemljišni paraziti“ i u njemu se održavaju u vidu raznih organa za razmnožavanje. U uvjetima visoke vlažnosti zemljišta i zraka, slabe osvijetljenosti i guste sjetve, gljive se aktiviraju i čim sjeme proklija, one zaraze mladu biljku.

Mjere zaštite

• Za sjetvu koristiti isključivo zdravo i certificirano sjeme. Obavezna mjera zaštite ove bolesti je plodored (svi zaraženi dijelovi biljaka izvor su zaraze), duboko zaoravanje biljnih ostataka, tolerantnije sorte i hibridi.

Pjegavost listića kukuruza

• Uzročnici pjegavosti lišća kukuruza kod na su najčešće (lat. Helminthosporium turcicum, lat. Helminthosporium carbonum i lat. Giberella zeae). Ova bolest javlja se krajem ljeta i može kod jačeg napada smanjiti prinose.Prve znakove ove bolesti možemo naći na donjim listovima kukuruza. Bolest je vrlo opasna ako se u jačoj mjeri razvije kada je kukuruz u stadiju svilanja i metličanja. Kasnija zaraza nastala šest tjedana nakon cvatnje gotovo da ne utječe na urod. Bolest se jače razvija u starijem tkivu, pa starenjem tkivo kukuruza posta je osjetljivije na napad ove bolesti. Kod pojedinih hibrida u poodmaklom stadiju razvoja potpuno se osuši i odumire lisna masa, što se potkraj kolovoza i u rujnu može vrlo dobro uočiti. Na sreću, to nema veći utjecaj na ukupan urod.

Biologija bolesti:

• Sivu pjegavost lista uzrokuju spore nastale na zaraženim ostatcima kukuruzovine iz prethodne godine na površini tla. Zaraza, ovisno o klimatskim uvjetima, u pravilu započinje početkom lipnja kada se iz zaraženih biljnih ostataka (listovi, rukavci listova i komušine) oslobađaju spore koje vjetrom i zračnim strujama budu nošene na veće udaljenosti, i do dva kilometra. U samom usjevu spore se šire i kišnim kapima. Povoljni uvjeti za rast i razvoj ove gljive omogućuju svakih 10 dana pojavu nove generacije spora, koje putem novih zaraza pospješuju širenje bolesti. Razvoju ove bolesti pogoduju umjereno topli i vlažni klimatski uvjeti, s temperaturama od 17 °C do 30 °C, a to ujedno pogoduje rastu i razvoju ove gljive. Jak razvoj ove bolesti možemo očekivati pri umjerenim temperaturama, obilnim i čestim oborinama te jakim rosama tijekom vegetacije što bi posebice moglo biti opasno za usjev kukuruza namijenjen za silažu. Osim neposredne štete, ova bolest uzrokuje i posredne štete koje se očituju u povećanoj osjetljivosti napadnutih biljaka na gljive uzročnike truleži stabljike.

Mjere zaštite:

• Jedina mjera borbe je sjetva hibrida otpornih na ovu bolest.

Suha trulež kukuruza

• Uzročnici suhe truleži kukuruza su (lat. Diplodia zeae). Bolest nastupa tek iza cvatnje tako da donji internodiji poprime slamnatožutu boju, stabljika je trula i spužvasta, a srž propadne, osim žila
• Javlja se u fazi razvoja generativnih organa (svilanja), uzorkujući nekrozu tkiva, što je nepovoljno za razvoj biljke, a posebno je šturo zrno. 

Mjehurasta snijet kukuruza

• Uzročnik ove bolesti je (lat. Ustilago maydis). To je jedna od najraširenijih bolesti kukuruza kod nas. Kod zaraženih biljaka javljaju se na dijelovima stabljike listova nepravilne izrasline – tumori, koji su puni ljetnih spora. Među prvim bolestima koju možemo opaziti na mladom kukuruzu kada dosegne visinu od 30 do 50 je mjehurasta snijet i to na mjestima gdje se nalazi mlado meristemsko (embrionalno) tkivo. Posebno lako do zaraze kukuruza ovom bolešću dolazi u stadiju metličanja i traje do mliječne zriobe. To je razdoblje kada kukuruz intenzivno raste te ima puno mladog meristemskog tkiva na stabljici  i klipovima pa je i broj tumora na tim mjestima najčešći. Mnogo rjeđe nabrekline mjehuraste snijeti možemo naći na adventivnom korijenju, podnožju stabljike i listu. Nakon stadija mliječne zriobe kukuruz postaje otporan na ovu bolest. Mjehurasta se snijet može lako prepoznati po karakterističnim mjehurastim nabreklinama (guke, tumori) različite veličine i oblika.

Biologija bolesti:

• Mogu nastati na svim nadzemnim dijelovima biljke kukuruza, a rezultat su zaraze sporama gljive (lat. Ustilago maydis). Razvoju ove bolesti posebno pogoduju suša i visoke temperature. Nakon prodora gljive u tkivo ono počne nekontrolirano bujati stvarajući mjehuraste tvorevine različitih oblika i veličina. Zarazu ovom bolesti mogu pospješiti različita mehanička oštećenja pri kultiviranju, oštećenja od štetnika (švedska mušica, kukuruzni moljac), jakog vjetra i tuče, a kod sjemenske proizvodnje hibrida kukuruza to su mjesta otkidanja metlica.. U početku svoga rasta mjehurasta snijet ima srebrnastu do bijelo-sivu pokožicu u čijoj se nutrini nalazi plavo-crvena vlažna masa. Starenjem pokožica mijenja boju, postaje tamnija, suši se i puca a njen sadržaj, crne spore gljive, padaju na tlo te ga zagađuju. U i na tlo spore ove gljive mogu biti donesene i putem stajskog gnoja (stelja od zaražene kukuruzovine, ili ako stoka ždere zagađen siliran kukuruz, jer gljiva preživi prolaz kroz probavni trakt životinja i dozrijevanjem stajskog gnoja. U tlu gljiva može preživjeti nekoliko godina i glavni je izvor zaraze kukuruza ovom bolesti bez obzira na plodored. Stoga treba upozoriti proizvođače usjeva kukuruza da bolest na zaraženi usjev nije došla sjemenom, što mnogi misle jer prošle ili pretprošle godine tu nije rastao kukuruz, a zaboravljaju kakvo je zdravstveno stanje bilo ranije. Podatci o štetnosti ove bolesti na urodu u Hrvatskoj ne postoje, ali podatci iz svijeta govore o štetama do 10% u slučaju jakog napada na klip. Osim ove direktne štete probleme mogu izazvati spore ove gljive ako se nalaze u zraku, posebno kod kombajniranja, jer mogu izazvati astmatičnu alergiju kod osjetljivih osoba. Zagađena hrana, za ljude i životinje, sporama ove gljive može izazvati zdravstvene probleme ako je jedu. 

Mjere zaštite:

• Kao mjere zaštite preporučuje se: širi plodored (na istu parcelu sijati kukuruz tek nakon tri godine), zaražene biljke odstraniti s njive i uništiti, izbjegavati stajski gnoj koji sadržava zaraženi kukuruzinac, izbalansirana NPK gnojidba (izbjegavati pojačano gnojenje s dušikom), tijekom vegetacije odstraniti i uništiti izrasline mjehuraste snijeti prije raspucavanja, smanjiti mehanička oštećenja

Trulež korijena, stabljike i klipa kukuruza

• Glavni uzročnici ove bolesti su (lat. Fusarium graminearum i lat. Fusarium moniliforme). S ekonomskog gledišta ovo je najštetnija bolest kukuruza. Kod jačega napada ove bolesti dolazi do smanjenja prinosa i kvalitete zrna. Velike štete nastaju kod skladištenja i čuvanja kukuruza. Ovo je posebno veliki problem kod individualnih proizvođača koji kukuruz čuvaju u koševima. 

Biologija bolesti:

• Problem počinje u polju, a završava se u skladišnom prostoru. Rezultat je mali prinos i nikakva kvaliteta zrna i prerađevina od kukuruza.. Do oboljenja dolazi u različitim vremenskim uvjetima . Gljiva izaziva trulež stabljike i kolonizira bilo koji dio biljke kukuruza. Prezimljuje u ostacima kukuruza i izumrlim korovskim biljkama. Nalazi se i na sjemenu kukuruza. Fuzariozne spore šire se vjetrom i kišom na svili klipova kukuruza. Infekcije se odigravaju kroz rane od insekata ili bilo kojim drugim ozljedama na zrnima. Insekti također djeluju kao vektori. (Lat. Fusarium moniliforme) je rasprostranjeni patogen u cijelom svijetu, a neke infekcije potiču od gljive koja je ušla u klip iz stabljike. Nekoliko fuzarioznih vrsta koje izazivaju pljesnivost klipova proizvode štetne toksine, te dalju pažnju treba usmjeriti na ishranu sa plijesnivim kukuruzom. Fuzariozne vrste obično oštećuju biljke u polju, ali mogu biti i štetnije u skladištima ako je vlaga 18% ili viša u zrnima kukuruza.

Giberliozna pljesnivost

Simptomi:

• Giberliozna pljesnivost se najčešće manifestira kao bijela ili ružičasto obojena plijesan. Skoro uvijek počinje od vrha klipa. Komušina i svila klipa su jako priljubljene uz oklasak zbog pretjerane priljubljenosti plijesni na komušini i svili. U težim slučajevima, ružičasta plijesan je vidljiva spolja na vrhu komušine klipa. U nekim slučajevima oboljenje je  blijedo, pa se lako uočava po bijeloj boji plijesni. U ovakvim slučajevima je skoro nemoguće razlikovati gibelioznu plijesan od fuzariozne bez korištenja mikroskopa. Destruktivnost ove truleži je najopasnija kad zahvati cijeli klip.

Biologija bolesti:

• Giberliozna pljesnivost klipa prouzrokuje (lat. Gibberella zeae), seksualni stadij (lat. Fusarium graminearum) koji istovremeno izaziva i trulež stabljike. Prezimljava u ostacima kukuruza. Spore se šire kišom i vjetrom. Zaraza se ostvaruje preko svile klipa, koja je najosjetljivija u periodu od dvije do šest nedjelje poslije pojavljivanja. Stalno proizvodi mikotoksine vomitoksin, zearalenon i druge. Uobičajene štete su u polju i u skladištima kad je vlaga u zrnima 18% i više %.

Mjere zaštite:

• Kontrola oboljenja se svodi na poboljšanje berbe ili žetve i skladištenja s ostvarenim prinosom klipa ili zrna kukuruza. Prva mjera je sjetva rezistentnijih hibrida, ali rezistentnost prema bolestima klipa varira u okviru hibrida, sorti i linija ine postoji potpuna otpornost. Hibridi sa skidanjem komušine imaju tendenciju manje osjetljivosti prema giberlioznoj truleži klipa, ali i mogućnosti za veću osjetljivost zrna da budu oštećena od skladišnih insekata (žitni žišci, moljci brašnari). Rotacija usjeva donekle može ublažiti pojavu pljesnivosti, ali samo ako je u pitanju diploidna pljesnivost klipova kukuruza. Obavezni su pregledi polja u fazi formiranja i nalijevanja zrna s ciljem identifikacije i regionalizacije  raširenosti  pljesnivosti. Žetvu takvih parcela uraditi što je prije moguće radi sprečavanja razvoja i rasprostiranja patogena pljesnivosti. Dobro spremljeni kombajni mogu značajno da smanje štetu, jer su oštećena zrna značajno osjetljivija na uzročnike oboljenja. Podešeni i prilagođeni kombajni se koriste da spriječe odbacivanje trulih i zrna lake težine tijekom kombajniranja. Čišćenjem zrna prije sušenja uklanjaju se fine čestice, koje su najčešće i najpljesnivije i s najviše toksičnih komponenti na površini komušine, klipova i zrna. Pljesniva zrna moraju se sušiti odmah i brzo skinuti vlagu do 15% ili manje do 13 – 14% ako se planira dugoročno skladištenje. Držanje zrna, čak i za vrlo kratko vrijeme može rezultirati pojavu plijesni, koja će proizvesti veliku količinu toksičnih sastojaka. Da ne bi bilo problema s plijesnima, ne treba sušiti odmah, već to se mora sušiti na visokim temperaturama. Iza toga zrna se hlade prije skladištenja uroda. Obavezne su aeracije i stalna premetanja uskladištene robe s periodičnim kontrolama kondenzacije, razvoja plijesni i suzbijanje skladišnih insekata (žižci). Propionska kiselina može zaustaviti razvoj i porast plijesni u skladištu, ali ne suzbijaju prisutne gljivice i ne uništavaju formirane toksine. Nedostaci propionske kiseline se odnose na korištenje zrna i cijene.  Pljesniva zrna se moraju ispitati na sadržaj mikrotoksina prije stavljanja u promet, preradu ili ako se koriste u ishrani ljudi, domaćih životinja i divljači. Izbor ranozrelih hibrida spada u najefikasnije mjere u našim uvjetima. Ako je zaraza započela u polju,  preporuka je siliranje cijelih biljaka kukuruza ili zrna, mljevenje klipova, prijevremena žetva i sušenje ili konzerviranje preparatima na bazi propionske kiseline. Kod prirodnog sušenja klipova u koševima koriste se strujanje zraka  u pravcu dominantnih vjetrova ili se izvode zadimljavanje s prirodnim materijalima.