Zaštita krumpira od bolesti

Krumpir napada mnogo biljnih bolesti: virusne bolesti, bakterijske bolesti, gljivične bolesti.

Koncentrična pjegavost krumpira

(lat. Alternaria solani)

Bolest je bila karakteristična za toplije krajeve no iznimno visoke temperature tijekom vegetacije uzrokuju sve veću pojavu i problematiku u rješavanju ove bolesti i u našim krajevima. Ova bolest tijekom sparnog i vrućeg ljeta može prouzrokovati pravu epidemiju crne pjegavosti na osjetljivim sortama krumpira (Madeleine, Agria, Carlita, Carrera,  i sl.).

Simptomi:

• Prvi simptomi bolesti primijete se obično na donjem, starijem lišću. Na zaraženim listovima pojavljuju se crne okruglaste pjege promjera nekoliko milimetara do 2 cm. Unutar većih pjega vide se koncentrični krugovi.

Biologija bolesti:

• Ova bolest za svoj razvoj traži visoku temperaturu 24 – 29 ˚C i visoku vlažnost zraka (> 90%). Razvoju alternarie pogoduje gusti sklop, učestale padaline i navodnjavanje orošavanjem. 

Mjere zaštite:

• Parazit se održava u tlu na ostatcima biljaka te je potrebno pridržavati se plodoreda, saditi zdrave gomolje. Mnogi fungicidi koji su registrirani za suzbijanje plamenjače imaju samo djelomično djelovanje na alternariju i obično nije dovoljno za osjetljive sorte i u pojedinim godinama . Suzbijanje treba započeti prije zatvaranja redova, čim se ostvare povoljni uvjeti za razvoj alternarije.

Plamenjača krumpira

(lat. Phytophtora infestans) 

Zbog ove bolesti često je proizvodnja ove kulture u potpunosti bila ugrožena. Moderan uzgoj krumpira suočava se s novim sojevima patogena plamenjače krumpira koji nanose velike štete proizvodnim područjima diljem svijeta stoga je od iznimne važnosti poznavati način na koji ćemo se i od „novog“ patogena uspješno obraniti.
Prvi znaci bolesti mogu se očekivati pred kraj cvatnje ili neposredno nakon cvatnje, što ovisi o temperaturama, broju kišnih dana i količini oborina. 

Biologija bolesti:

• Glavni izvor zaraze su gomolji, prepoznatljivi po plavo – smeđim površinskim udubljenjima. Na presjeku gomolja, u unutrašnjosti ispod pjega tkivo ima smeđe – rđastu boju.

Razvoju plamenjače pogoduju:

1.  Temperature iznad 10°C;
2.  Optimalne temperature zraka za razvoj plamenjače su 18 do 22°C;
3.  Vlaga zraka iznad 90%;
4.  Nakon dva uzastopna dana s maksimalnim dnevnim temperaturama 23 – 30°C poslije ostvarenih uvjeta za zarazu;
5.  Vrijeme nicanja krumpira – oborine veće od 18 mm te desetodnevnim razdobljima s oborinama većim od 30 mm.

Simptomi:

• Prvi simptomi plamenjače vidljivi su najprije na listovima krumpira pojavom sivo-smeđih pjega, koje kasnije brzo dobiju smeđu boju i suše se. S donje strane listova vidljiva je siva prevlaka nastala od spora gljive. Simptomi su kasnije vidljivi i na stabljici krumpira. Zaraza često počinje na vrhu lista i širi se u obliku slova V. Spore gljive se brzo šire, osobito krajem svibnja, ukoliko je vlažno vrijeme. Kod jakog napada strada cima i prestaje rast gomolja. Zaraženi  gomolji trunu u tlu ili u skladištu (podrumu). 

Mjere zaštite:

Zaštitne mjere preventive koje treba provoditi uz tretiranje fungicidima (protiv plamenjače obvezatno):

1.  Osigurati dobre uvijete rasta (kvalitetna obrada tla, pravilna gnojidba);
2.  Krumpir saditi na isto tlo svake 5 – 6 godine;
3.  Izbor otporne sorte;
4.  Sadnja zdravih i nezaraženih gomolja;
5.  Sadnja u toplo tlo, ali ne preduboko;
6.  Gnojidba zrelim stajnjakom ili kompostom;
7.  Kompostirati stajnjak pri temperaturi od 60°C kako bi se uništile spore gljive;
8.  Oboljele biljke odmah ukloniti i uništiti;
9.  Zagrtanje sa zaobljenim humkom kako bi se kiša slijevala u međuredove;
10. Ne dopustiti da se površina zakorovi;
11. Uništavati samonikle biljke krumpira u narednim kulturama.

Koliko ćemo imati tretiranja protiv plamenjače ili koncentrične pjegavosti teško je unaprijed procijeniti no svakako podrazumijeva praćenje vremenskih prilika i preporuka stručnjaka o primjeni određenih pripravaka. Svakako je preporučljivo imati unaprijed plan prskanja i poznavati svojstva fungicida jer ne rijetko se dešava da nestručna primjena i izbor fungicida dovodi u pitanje njihovu djelotvornost tj. prekomjerna primjena određenih fungicida stvorila je „otpornosti“ patogena i time onemogućila njihovo kvalitetno korištenje. Zaštita krumpira se bazira na preventivnoj primjeni fungicidnih pripravaka dakle prije no što su simptomi bolesti prisutni u usjevu. Jedino takav pristup garancija je zdravog i kvalitetnog prinosa.

Fungicidi