Zaštita ječma od bolesti i štetnika

Zaštita ječma od bolesti

Usjevi ozimog ječma mogu vrlo rano u proljeće pa čak i u jesen biti zaraženi nekim bolestima ječma. Prilikom pojave bolesti u ječmu potrebno primjenjivati sredstva za zaštitu bilja namijenjenih za suzbijanje bolesti na ječmu.

Tu se najčešćeradi o sivoj pjegavosti (lat. Rhynchosporium secalis) i mrežastoj pjegavosti (lat. Pyrenophora / Helminthosporium teres) ječma. Prve simptome ovih bolesti obično primjećujemo po završetku busanja.
Obilaskom terena na nekim ječmovima osim žućenja koje je najčešće posljedica abiotskih faktora (suvišak vlage, manjak hranjiva, neadekvatan pH, ostaci herbicida izmrzavanja), primijećeni su i simptomi sive i mrežaste pjegavosti ječma.
Na terenu u značajnijoj mjeri nalazimo svake godine simptome sive pjegavosti ječma. Upravo zbog toga upozoravamo proizvođače ječma da obilaze svoje usjeve i prate zdravstveno stanje. Kod onih ječmova gdje već sada imamo zarazu nekom od ovih gljivičnih bolesti, ukoliko se želi postići dobar urod, potrebno je obaviti zaštitu odgovarajućim fungicidom.

Siva pjegavost 

• (lat. Rhynchosporium secalis) 
• Vrlo se lako možete uočiti po sivim ovalnim pjegama obrubljenim tamnosmeđim rubom na listu. Pjege se obično javljaju na vrhovima plojke i to na donjim listovima. Kasnije bolest prelazi i na gornje listove, a pjege se spajaju  i dolazi do sušenja listova. Bolest može prijeći i na pljevice, a gubitak prinosa može biti 3  – 50 %. Za razvoj ove bolesti optimalni uvjeti su temperature između 12 ºC i 24 ºC te više kiše i rose kao i visoka relativna vlažnost zraka viša od 90 %.

Mrežasta pjegavost ječma

• (lat. Pyrenophora/Helminthosporium teres) 
• Može se uočiti po duguljastim mrežastim pjegama tamne boje na listu koju uzrokuje forma teres no moguća je i pojava forme maculata kada se simptomi uočavaju kao tamnosmeđe ovalne ili okrugle pjege bez mrežaste strukture.
  Ovoj bolesti pogoduju hladnije temperature (već od 8 ºC ) i vlažnije vrijeme, smatra se da su na ovu bolest osjetljivije intoducirane sorte kao i sorte pivarskog ječma.
  Izvori zaraze kod obje bolesti mogu biti: zaraženi žetveni ostaci, zaraženo sjeme kao i zaraženi travni korovi.

lat. Ramularia collo cygni

Patogen je rasprostranjen u Europi i svijetu gdje često uzrokuje brzo sušenje lista, stabljike i osja ozimog i jarog ječma. Prvi puta je nađen na ozimom ječmu u Hrvatskoj, na području Nove Gradiške 2005. godine. Bolest još nije dobila hrvatski naziv. Gljivica je prvi puta zabilježena 1898. u Italiji, a od kraja osamdesetih prošlog stoljeća s njom imaju sve više problema proizvođači ječma u Europi i svijetu. Posljednjih godina važnost te bolesti (štete do 25 %) je bitno porasla. Na listovima, posebno zastavici i listu ispod nje, mogu se uočiti sitne smeđe do gotovo crne pjege veličine 0,5 – 2 (3) milimetra. Pjege su u sredini tamnije i okružene su žutim područjem na zelenoj plojki lista. Gustoća i broj pjega ovisi o jačini napada, sorti i uvjetima. Gljivica stvara toksin i zaraženi list se vrlo brzo osuši. Izravne mjere suzbijanja su: tretiranje sjemena fungicidima i usjeva od faze klasanja do početka cvatnje. U praksi je dokazana izvrsna učinkovitost fungicida na bazi aktivne tvari tebukonazola.

Program zaštite od bolesti

Zaštita ječma od štetnika

Zaštita ječma je vrlo bitna zato što štetnici djeluju na smanjenje kvalitete prinosa zrna i količinu prinosa zrna. Potrebno je primijeniti sredstva za zaštitu bilja u njihovom suzbijanju i to ona koja su registrirana u tu svrhu.

Najznačajniji i praktično jedini koji nanosi velike štete i kojeg moramo suzbijati je lema – žitni balac. Najveće štete pravi ličinka, a najčešće je to u drugoj polovici svibnja i početkom lipnja. Treba kontrolirati usjev jer u kratkom vremenu napravi velike štete što dovodi do smanjenja uroda.

Mogu se koristiti svi insekticidi u prometu kod nas koji su predviđeni za tu namjenu: deltametrin, i dr.