Grašak je biljka umjerene klime te su blage temperature najpovoljnije za rast i razvoj ove kulture.
Optimalna temperatura za klijanje i nicanje je 20°C dok je minimalna 5°C. Za razvoj vegetativne mase optimalna temperatura je 12 – 16°C, minimalna temperatura rasta je 4°C a mlade biljčice bez većih oštećenja mogu podnijeti temperature od -4 do -8 °C.
Tijekom cvatnje preferira temperature između 16 – 20°C a za razvoj mahuna 20 – 22°C
Temperature više od 25°C stresno djeluju na vegetativnu fazu, cvatnju te razvoj mahuna. U vrijeme i neposredno nakon cvatnje grašak je najosjetljiviji na visoke temperature te pri takvim uvjetima može doći do osipanja cvjetova ili pak mahune ostaju sitne i zakržljale s malim brojem sitnih zrna. Visoke temperature ubrzavaju tehnološku i fiziološku zriobu. Pri temperaturama od 35°C rast graška se zaustavlja
Grašak je biljka dugog dana, iako su selekcionirani kultivari neutralni na dužinu dana.
Ne podnosi nedostatak kisika u zoni korijena, pa ako na slabo dreniranim tlima u slučaju stagniranja oborina tlo bude zasićeno do maksimalnog kapaciteta više od 48 sati usjev graška može potpuno stradati.
Za različite tipove tala na kojima grašak uspijeva važno je da su ona dobro drenirana kako bi se otklonila mogućnost stagniranja oborinskih voda. Za rani uzgoj povoljnija su lakša tla koja se u proljeće brže zagrijavaju i prosuše dok su zbog većeg kapaciteta za vodu u proizvodnji srednje kasnih i kasnih kultivara teža tla nešto povoljnija, osobito ako nije osigurano navodnjavanje.
Optimalni pH tla za uzgoj graška je od 6 – 6,5 znači tla slabo kisele reakcije. Na bazičnim tlima (pH iznad 8) ne preporučuje se uzgoj graška dok se za kisela tla ( pH ispod 5 ) preporučuje kalcifikacija tj. primjena vapna.
U kontinentalnom području grašak se koristi za proljetni uzgoj, na Mediteranu se sije tijekom jeseni, zime ili ranog proljeća što ovisi o lokaciji.
