Plodored za luk
Luk te ostale kulture iz porodice (lat. Liliaceae) ne smiju se uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih zajedničkih bolesti i štetnika.
Dobre pretkulture luku su ; pšenica, ječam, uljana repica i djeteline za ljetnu sjetvu ili jesensku sadnju ili pak krumpir i grah za proljetnu sadnju. Kao pretkulturu treba izbjegavati zob i raž jer ih napada isti štetnik. Udaljenost druge parcele luka treba biti najmanje 300 m radi sprečavanja prenošenja bolesti.
Sadnja luka
Prednosti uzgoja iz lučice u usporedbi s direktnom sjetvom:
Brži razvoj luka te ranija berba, snažan korijenov sistem omogućava dobru berbu i kod uzgoja na sušim tipovima tla, robusne biljke smanjuju rizik primjene herbicida, manja podložnost gubitku sadnje kod erozije vjetrom na laganim tlima, odličan za preradu.
Lučica se sadi na uzdignute gredice ili na ravne površine u trake (4 – 5 trake u redu) s razmakom redova 20 – 30 cm , 40 – 60 cm između traka te 10 – 15 cm između lučica.
Sadi se na 2 – 3 cm. Sadnja luka se obavlja ručno ili mehanizirano. Ispravno postavljanje lučice u tlo je s platoom (korijenjem) prema dolje. Kod ručne sadnje lučica to se uspješno kontrolira što nije slučaj za mehaniziranu sadnju jer je položaj lučica slučajan pa postoji mogućnost da se lučice posade naopako. Iz naopako posađene lučice (plato prema gore, 180°) ne razvija se lukovica, dok one koje padnu pod kutom od 90° daju lukovicu nepravilnog oblika i slabije kvalitete.
Nakon sadnje poželjno je lagano povaljati tlo da se uspostavi što bolji kontakt između lučice i tla tj. vlage u tlu.
Lučica se u većini slučajeve sadi u proljeće iako se može saditi i u jesen. U jesen se mogu saditi i sitnije lukovice ali samo za berbu mladog luka u proljeće jer su takve lukovice prošle kroz vernalizaciju pa ubrzo u proljeće tjeraju cvjetnu stabljiku te cvatu.
Njega usjeva nakon sadnje slična je kao i nakon direktne sjetve.
