Njega mladog vinograda sastoji se od raznih agrotehničkih mjera kao npr. plijevljenja nepotrebnih mladica, vezanja mladica, obrade tla, uklanjanje zaperaka, vršikanje izraslih mladica i zaštite protiv bolesti i štetnika.
Plijevljenje mladica
U mladom vinogradu dobivamo cijelu “šumu” mladica. Budući da su sve mladice međusobno konkurenti za hraniva, prijeko je potrebno odstranjivati nepotrebne mladice. Ostavljaju se samo dvije najbolje mladice, koje će oslobođene konkurenata, najbolje rasti tijekom vegetacijske godine. Dvije mladice ostavljaju se radi stvaranja veće količine asimilata te radi smanjenja rizika od mogućeg stradavanja mladice lomom uzrokovanog tučom.
Vezanje mladica
Budući da su tek potjerale mladice vrlo krhke, sklone lomu od vjetra, potrebno ih je povezati uz postojeću armaturu. Mladice se vežu špagom, lìkom ili plastičnim vezivom (rafijom) oko kolca ili za žicu. Prvo vezanje dviju ostavljenih mladica obavlja se prvi puta kada su mladice dosegle 25 do 30 cm duljine. Vezanje prije toga moglo bi uzrokovati pucanje mladica. Tijekom vegetacije potrebna su još 2 do 3 vezanja, na svakih 20 do 25 cm naknadnog porasta mladice.
Obrada tla
Obrada tla postupak je kojim se različitim priključcima na traktoru (ili ručno motikom) ulazi u tlo, rahli i usitnjava, prekida se kapilarnost te uklanjaju korovi. Ulaskom rotirajućih ili plužnih tijela u tlo, unosimo u nj kisik, životno važan za razvoj korijena.
Sprječavajući kapilarnost te uklanjajući korove, bitno se smanjuje isparavanje vode iz tla (transpiracija i evaporacija), čuvajući je tako za potrebe trsa. Obradom i usitnjavanjem tla također se pospješuje mineralizacija humusa te se time indirektno biljci doziraju pristupačniji oblici hraniva. Obradom tla potiče se razvoj mikroorganizama u tlu, povećavajući njegovu biogenost. Tako se povećava plodnost tla, korijen trsa razvija se brže i uz manje napora, a konačan rezultat jest bolji porast mladica, što garantira brži ulazak trsa u rodnost.
Obrada tla okopavanjem
Nakon izbijanja korova valja obaviti okopavanje mladog vinograda. Kopanjem ne samo da uklanjamo korove konkurente trsovima u uzimanju vode, kisika i hraniva, a donekle i zasjenjuju mladice na trsovima, nego i rahljenjem tla unosimo u nj kisik.
Tijekom prve godine uzgoja potrebna su najčešće 2 do 3 kopanja. U iznimno sušnoj godini katkad neće trebati više od 2 kopanja, no u godini s odveć kiše, mogu biti potrebna čak 4 kopanja.
Kopanje izvodimo oštrom motikom pazeći u radu da ne posijećemo trs. Dubina kopanja ovisi o tipu tla. Teža se tla okopavaju nešto dublje, a lakša pliće. Dovoljno je već 5 cm prosječne dubine okopavanja.
Uklanjanje brandusa
Nakon sadnje razvija se korijenov sustav, a u pojedinih se trsova može razviti ne samo glavni korijen nego i površinsko korijenje (brandusi). Mogu se razviti ne samo iz plemke nego i iz gornjeg nodija podloge zato što postoje bolji uvjeti za razvoj korijena bliže površini tla. Brandusi se moraju odstraniti zato što svojim razvojem usporavaju rast glavnog korijena, a katkad mogu preuzeti ulogu glavnog korijena i izazvati propadanje cijelog trsa.
Vršikanje izraslih mladica
Kada mladice izrasle nakon sadnje dosegnu očekivani porast (najčešće najmanje 1,2 metra) valja prikratiti njihove vrhove. Postupak kojim se to obavlja zove se vršikanje.
Vršikanjem se privremeno obuzdava nagli porast mladica, a samim rezom mladice počinje stimuliranje njezinog ubrzanog odrvenjivanja. Vršikanje je korisno za bolje dozrijevanje, ali ono stimulira porast zaperaka.
Uklanjanje zaperaka
Mladica koja tijekom vegetacije izraste iz ovogodišnje mladice (iz pazušca peteljke lista) zove se zaperak. Biljka zaperkom nastoji stvoriti što više asimilata (šećera), te sa solidnom zalihom asimilata ući u stadij zimskog mirovanja. Budući da zimi mogu nastati klimatski uvjeti za pojavu vrlo niskih temperatura, količina stvorenih asimilata garantira dobro prezimljavanje već odrvenjele mladice, koja se tada zove rozgva.
Stoga je dobro na zaperku ostaviti 2 početna (bazalna) lista, a ostale odstraniti rezom ili zakidanjem. Dva su razloga da se na zapercima ostave po 2 lista:
- smanjuje se mogućnost zimske pozebe pupa (za razliku od slučaja da se zakida zaperak tik iznad pupa),
- zbog povećane lisne površine omogućuje se biljci stvaranje veće količine asimilata (šećera).
Važno je istaknuti da ostavljanje neprikraćenih zaperaka povećava potrebu u zaštiti protiv bolesti; stvara se veća mikroklimatska vlažnost te se zbog obilja izboja s lišćem mehanički otežava zaštita. Također, neprikraćeni zaperci kasno u jesen pobuđuju u biljci “retrovegetaciju” pa trs umjesto da se oslobađa vode, nakuplja vodu i time ulazi u zimu s povećanim rizikom od pozebe.
Zaštita mladog vinograda protiv bolesti i štetnika
Zaštita protiv bolesti i štetnika u godini sadnje svodi se uglavnom na zaštitu protiv plamenjače i pepelnice vinove loze. Vrlo rijetko, tek prema potrebi, tijekom prve godine obavlja se i zaštita protiv štetnika (velika blizina šume, napad štetnika, ili neposredna opasnost).
Više o zaštiti obrađuje kategorija «Zaštita vinograda».
