U svijetu postoje brojni kultivari, čak i više od 4000 dok se svakim danom oplemenjivanjem stvaraju novi.
Svi kultivari graška svrstavaju se u 3 varijeteta:
- lat. Pisum sativum L. ssp. sativum convar. sativum; krunac
- lat Pisum sativum L. ssp. sativum convar. medulare; krunac
- lat. Pisum sativum L. ssp. sativum convar. axiphium; šećerac (nema pergamentnog sloja s unutrašnje strane mahune zbog čega je otežano krunjenje te se iz tog razloga koriste cijele mahune dok je zrno u mlječnij zriobi).
Prvi i drugi varijetet lako se krune a razlikuju se po kemijskom sastavu sjemena, obliku sjemena (ponekad razlike u obliku sjemena nisu jako izražene) te po biološkim svojstvima. Prvi varijetet ima okruglo i glatko sjeme s više škroba, otporniji je na niske temperature u početku rasta te brže dozrijeva dok drugi u fiziološkoj zrelosti uz škrob ima i šećera a sjeme mu je manje – više naborano, u početku rasta osjetljiviji je na niske temperature, zrioba mu je sporijeg ritma što omogućava duže vrijeme berbe u prihvatljivoj kvaliteti.
Prema visini stabljike kultivare dijelimo na :
- niske; visine su do 60 cm
- srednje visoke; do 90 cm
- visoke (indeterminantni), do 180 cm, uzgajaju se uz potporanj
Prema vremenu potrebnom za dozrijevanje kultivari se dijele na:
- rane,
- srednje rane,
- srednje kasne,
- kasne.
Kultivari graška:
- TEFLON – visoki i srednje kasni;
- RONDO – poluvisoki i kasni;
- MALI PROVANSALAC – niski i rani;
- PROGRES – niski i rani;
- ČUDO OD KELVEDONA – niski/poluvisoki i srednje rani;
- ČUDO AMERIKE – niski/poluvisoki i srednje kasni.
Niske sorte se siju troredno na 20 cm red do reda. Između troreda razmak mora biti najmanje 60 cm. Za visoke sorte neophodno je osigurati potporu (mreža, granje),a sjetva se obavlja u dvoredu na razmak od 20 cm između redova. Razmak između dvoreda je najmanje 80 cm.
