Duhan je zeljasta biljka čiji se osušeni listovi prerađuju u cigarete, cigare, za lule kao i duhan za žvakanje. Sadrži alkaloid nikotin, koji biljka duhana proizvodi u korijenu a odlaže ga u listovima, po čemu je i cijeli rod dobio naziv (lat. Nicotiana tabacum).
Time je duhan jedna relativno snažna droga. Svjetska proizvodnja cigareta se procjenjuje na godišnje preko 7 milijuna tona. Više od polovine ove količine proizvodi se u Kini i Indiji dok svjetskim tržištem duhana vladaju gigantske američke korporacije.
U rodu (lat. Nicotiana) postoji oko 70 vrsta. Samo se dvije koriste u komercijalne svrhe: (lat. Nicotiana rustica i lat. Nicotiana tabacum).
Obični duhan (lat. Nicotiana tabacum) najpoznatija je i najraširenija vrsta. Potječe iz andskog dijela Južne Amerike. Uzgaja se u više od 120 zemalja na svih pet kontinenata, a ukupno se proizvode više od 6 milijuna tona. To je tropska i suptropska biljka, ali se do danas proširila i u umjerenu klimatsku zonu.
Najvažnija primjena duhana jest u proizvodnji cigareta.
Kod nas se uzgajaju 2 tipa duhana:
- Virginia – nosilac je kvalitete i najviše sudjeluje u proizvodnji, naraste 120 – 180 cm visine, krupnih je listova (18 – 20 listova), svijetlo – zelene boje. Suši se na umjetan način u specijalnim sušnicama toplim zrakom 130 – 140 sati.
- Burley – ima debelo sočno tkivo koje dobro apsorbira soseve, u njegovu uzgoju bitna je masa, naraste od 140 – 180 cm visine, izrazito je krupnih listova žućkasto zelene boje s bjelkastom centralnom žilom lista. Suši se prirodnim načinom na zraku u hladu ili u sjeni oko 20 dana.
Kvalitetan duhan ne smije mati više od 8 % bjelančevina (oprez kod dušične gnojidbe Virginia tipa).
Sjeme duhana vrlo je sitno (1 g = 10.000 – 12.000 sjemenki). Za duhan se prije proizvodi rasad (presadnice) koje se presađuju u polje. Jedan od najvažnijih uvjeta uspješne proizvodnje duhana je i proizvodnja zdravog i kvalitetnog rasada.
Najstarija povijest duhana počinje u Srednjoj Americi još prije nove ere. Crteži starih Maja prikazuju svećenike kako puše, što je bio dio obreda u slavu Sunca. Riječ tobacco domoroci su upotrebljavali za cijev ili lulu koja im je služila za pušenje.
Nakon otkrića Amerike 1492. duhan postaje najrasprostranjenija nejestiva uzgajana biljka i dalje se širio diljem svijeta:
- godine 1518. duhan je donesen u Europu (Portugal).
- godine 1550. uzgoj se širi na Južnu Ameriku.
- godine 1570. počinje uzgoj u Africi.
- godine 1600. duhan se uzgaja i u Kini, Japanu i Indoneziji.
Sultan Sulejman II. 1687. uvodi prve poreze na duhan. Godine 1827. Jean Nicotu u duhanu je otkrio alkaloid koji je po njemu dobio naziv nikotin, a u međunarodnu uporabu ulazi naziv (lat. Nicotiana tabacum).
Duhan se dobro prilagođava klimi i tlu, ali se prema uvjetima uzgoja mijenjaju njegova morfološka svojstva. Slabiji duhan sadrži manje od 1 % nikotina, srednje jak između 1 i 2 %, a jak više od 2 %. Dobar duhan ne smije imati više od 8 % bjelančevina jer zbog njih slabije izgara, neugodnog je mirisa, gorkog okusa i podražava kašalj.
Duhan se uzgaja radi lišća koje poslije sušenja, sortiranja i fermentacije služi kao osnovna sirovina za izradu cigareta, cigara i drugih sličnih sredstava. Uživa se zbog specifičnog i kompleksnog fiziološkog djelovanja nekih sastojaka lista na središnji živčani sustav čovjeka. Od kemijskih sastojaka lista najvažniji je nikotin, izvanredno toksičan alkaloid, koji unesen pušenjem ili na drugi način u ljudski organizam u umjerenoj količini djeluje umirujuće ili nadražujuće, u zavisnosti od stanja živčanog sustava. Uživanju duhana doprinose i drugi sastojci lista, kao što su eterična ulja, smole i drugi. Iz lišća i otpadaka prerade duhana za pušenje dobiva se čisti nikotin, koji služi kao insekticid u domaćinstvu i zaštitu bilja (nikotinol) te kao sirovina u farmaceutskoj industriji.
U našim se krajevima tipovi duhana virginia i burley proizvode, odnosno uzgajaju, u Podravini, Požeškoj kotlini te istočnoj Slavoniji. Primarna proizvodnja (uzgoj duhana) obavlja se na selu, na oko 1000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Hrvatski duhani d.d., kao nositelj proizvodnje duhana, registrirani su za uzgoj i obradu lista duhana te s kooperantima svake godine ugovaraju proizvodnju i otkup. Otkup duhana organiziran je u trima otkupnim centrima – u Virovitici, Kutjevu i Pitomači, a proces obrade duhana stacioniran je u Poslovnom centru u Virovitici. Najrasprostranjeniji tip duhana u svijetu je duhan flue cured. Gotovo 60 posto ukupne svjetske proizvodnje otpada na taj tip duhana.
Morfologija duhana
Listovi ovisno o tipu duhana i kultivaru, mogu biti različitih oblika, veličina i nijansi boja. Za svaki tip duhana postoji najpovoljniji oblik. Za virginijski tip to je izduženi list naborane površine, koji naraste do 70 cm duljine, a za burley to je nešto širi list ravne površine.
Korijen – vretenast, dobro razvijen i dobre usisne snage. Prodire u tlo na dubinu od 1 – 2 m i širi se do 80 cm.
Stabljika – uspravna, cilindrična, podijeljena na koljenca (nodije) i međukoljenca (internodije), prekrivena dlačicama i ispunjena srži. Naraste pola metra do 3 m.
Listovi se razvijaju na koljencima (nodijima), mogu biti sjedeći ili s kraćom peteljkom, srcoliki, jajoliki, eliptični i kopljasti. Pokriveni su žljezdanim dlačicama, a u njihovim se glavicama nalaze smole i eterična ulja, koja su važna za kvalitetu i aromu duhana. Zbog različite kvalitete listovi su podijeljeni u skupine na osnovi insercije branja: podbir, nadpodbir, srednji listovi, podvršak i ovršak.
Cvjetovi – ružičaste, bijele ili žute boje i oblikuju se pojedinačno ili češće u skupovima na vrhu glavne stabljike i zaperaka tvoreći štitac, tj. grozd.
Plod – okrugli ili ovalni smeđi tobolac u kojemu se nalazi više tisuća sjemenki. Masa 1 000 sjemenki je od 0,06 – 0,1 g, a hektolitarska težina iznosi oko 40 – 45 kg.
