Poštujući sve zahtjeve u proizvodnji šećerne repe, uz pomoć potrebnih agroekoloških uvjeta, osiguravanje usjeva željenog sklopa i broj biljaka i druge preduvjete agrotehničkim mjerama dobiti ćemo proizvodnju visokih prinosa šećerne repe željene kvalitete.
Minimalna temperatura za klijanje je 2 – 3 °C, a kod temperature iznad 6 °C klijanje i nicanje brži su i potpuniji. Optimalna temperatura za klijanje je oko 25°C. U fazi kotiledona opasne su temperature ispod -3 °C.
Šećerna repa treba puno svjetla. Smanjeno osvjetljenje uzrokuje niži prirod korijena i šećera. U vrijeme intenzivne tvorbe šećera dobro je da se izmjenjuje sunčano i oblačno vrijeme tj. tamna i svijetla faza fotosinteze pri čemu dolazi do tvorbe i deponiranja veće količine šećera u korijenu repe.
Tijekom cijele vegetacije šećerna repa treba biti dobro opskrbljena vodom. Najveće potrebe za vodom su u vrijeme intenzivnog porasta (kraj srpnja, početak kolovoza). Ekstremne suše tijekom srpnja i kolovoza mogu jako smanjiti prirod, pri čemu se lišće osuši , dolazi do pojave retrovegetacije(ponovnog porasta lisne mase) pa ako postoje mogućnosti za navodnjavanje, potrebno je navodnjavati. Šećerna repa najbolje uspijeva pri umjerenoj vlažnosti zraka. Za određivanje trenutka navodnjavanja potrebno je znati vlažnost tla a tu nam može pomoći higrometar. Isto tako sadržaj šećera u korijenu šećerne repe možemo odrediti pomoću različitih refraktometra.
Odgovaraju joj tla velike plodnosti, dubokog oraničnog sloja, dobrih vodopropusnih odnosa, dobre strukture, rahla, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6 – 7). Najbolji tipovi tla za uzgoj šećerne repe su černozem i njegovi varijeteti, aluvijalna tla i livadske crnice. U određivanju pH vrijednosti tla koristi se reflectolab, kao i za određivanje sadržaj hranjiva u tlu i biljci.
