Zaštita luka od štetnika
Lukova muha je najopasniji štetnik luka u našim područjima a u pravilu se javlja u vlažnim proljećima. Najopasnija je prva, proljetna generacija, koja napada još nerazvijene biljke.
Lukova muha
(lat. Delia antiqua )
Lukova muha je najopasniji štetnik luka u našim područjima a u pravilu se javlja u vlažnim proljećima. Najopasnija je prva, proljetna generacija, koja napada još nerazvijene biljke. Štete izaziva ličinka koja se unutar stabljike hrani njezinim sadržajem. Na mjestima oštećenja razvijaju se gljive čađavice koje izazivaju truljenje biljaka.
U polju se napad lukove muhe može lako prepoznati: napadnute biljke počinju naglo venuti, listovi žute, središnji list se suši i lagano izvlači iz stabljike. Prerežemo li uzdužno takvu biljku naći ćemo više ličinki lukove muhe. Kod jakog napada u jednoj biljci može biti i do 50 ličinki. Međutim, dovoljna je samo jedna ličinka u mladoj stabljici luka da bi izazvala truljenje.
U našem klimatu lukova muha ima 2 – 3 generacije godišnje. Prezimi kao kukuljica u tlu. Let počinje u drugoj polovici travnja i često se produžuje tijekom prve polovice svibnja. Desetak dana nakon početka leta ženka odlaže jaja između listova luka, na vrat korijena mladih biljčica, na samu lučicu ili na zemlju u neposrednoj blizini luka, u skupinama od 5 – 12 komada. Tijekom nekoliko dana ženka odloži 50 – 100 jaja.
Tjedan dana nakon odlaganja jaja izlaze ličinke koje se odmah ubušuju u mlade stabljike luka gdje se intenzivno hrane. Uslijed toga lišće žuti, vene i suši se. Na mlađim biljkama štete su veće. Nakon 15 – 20 dana intenzivne ishrane ličinka se izvlači iz biljke i kukulji u tlu ili čak u lukovici.
Stadij kukuljice traje 2 tjedna nakon čega izlijeće odrasla muha druge generacije čije ličinke prave manje štete jer je luk već dobro razvijen. Druga generacija lukove muhe može napraviti veće štete na poriluku.
Ako nijedna od ovih metoda nije korištena, sigurno će se ličinka lukove muhe ubušiti u list.
Prilikom ovakvog načina zaštite treba svakako voditi računa o karenci.
Lukova minirajuća muha
(lat. Liriomyza cepae )
Ovaj štetnika je monofagni i napada samo luk. Iako se pojavljuje svake godine značajnije štete nastaju u godinama s obilnijim količinama oborina tijekom proljeća. Najveće štete čine ličinke prve generacije. Kod ovog štetnika prezimljuje stadij kukuljice iz kojeg krajem travnja ili početkom svibnja izlijeću muhe. Jaja najčešće polaže na bazi listova. Ličinke koje izlaze iz jaja ubušuju se u listove a izjedajući parenhim na listu prave hodnike – mine. Pred kukuljenje ličinka izlazi iz lista te se kukulji na tlu. Štetnik tijekom godine ima 2 – 3 generacije.
Lukov moljac
(lat. Acrolepiopsis assectella )
Lukov moljac nije učestali štetnik ali kad se pojavi može izazvati velike štete osobito na sjemenskom luku. Prezimljuje imago (rijetko i kukuljica). Prezimljeni leptiri pare se u svibnju nakon čega odlažu jaja, iz jaja izlaze gusjenice koje rade štete hraneći se parenhimom lista, ishrana gusjenica traje 14 dana nakon čega se kukulje. Ima 2 generacije godišnje u kontinentalnoj hrvatskoj dok se u toplijim područjima može razviti i treća generacija, no samo prva generacija stvara ozbiljnije probleme.
Zaštita luka od korova
Korovi predstavljaju problem kod uzgoja luka naročito kod direktne sjetve sjemena jer korov brže niče od luka pa ga u svakom slučaju treba uništavati jer će u protivnom već razvijene biljčice korova spriječiti razvoj luka – „ugušit će ih“.
Na većim uzgojnim površinama primjena herbicida je neizostavna radnja u njezi nasada luka.
Samo je mali broj herbicida registriran za primjenu u luku pa se pri korištenju istih treba posavjetovati sa proizvođačima herbicida ili njihovim distributerima kako primjenom krivih preparata ili eventualno nepropisnom primjenom preporučenih ne bi došlo do uništenja nasada luka.