Uzročnici bolesti mogu u potpunosti uništiti urod salate, pri čemu se koristimo različitim mjerama borbe protiv njih.
Polijeganje mladog nasada izazivaju sljedeće vrste (lat. Rhizoctina solani, lat. Pythium spp., lat. Fusarium oxysporum, lat. Sclerotinia spp.).
Protiv (lat. Rhizoctina solani) vrste bori se preventivnim mjerama poput tretiranja sjemena, poštivanjem plodoreda, tlo zaštićenih prostora prije sadnje treba sterilizirati, ako do napada ipak dođe, zaražene biljke treba ukloniti.
Plamenjača (lat. Bremia lactucae)
- Ova vrsta napada salatu, endiviju i radič a biljke su osjetljive u svim razvojnim stadijima.
Primarni izvor zaraze su:
- oospore u zaraženim biljnim ostacima,
- zaraženi susjedni usjev,
- samonikle vrste roda (lat. Lacutca),
- kontaminirano sjeme (od manje je važnosti jer se sjeme obično tretira fungicidima).
Optimalna temperatura za klijanje gljiva (točnije konidija) je 10°C iako se granice kreću od 2 -28°C, kad konidije probiju u biljku inkubacija traje 4 – 7 dana na temperaturi od 20 – 22°C.
Preventivna mjera zaštite je uklanjanje zaraženih biljnih ostataka koji se ne smiju zaoravati ili ostaviti u ZP jer su izvor zaraze. Unatoč preventivni mjerama salata se mora tretirati kemijskim sredstvima, u RH su za tu namjenu registrirana aktivna tvar: fosetil.
Bijela trulež (lat. Sclerotinia minor i lat. Sclerotinia slerotiorum)
- Ovo je bolest salate u ZP a ako se ne poštuje plodored može izazvati štete i u uzgoju na otvorenom. Zaraza nastaje u zoni korjenova vrata gdje se pojavljuje mekana trulež, zbog čega se prekidaju kapilarne veze te glavica gubi turgor i vene. Na mjestu truleži pojavljuje se bijeli micelij. Napadu ove bolesti salata je podložna u svim razvojni stadijima ali najčešće pred tehnološkom zriobom. Ovi uzročnici bolesti vole lagana, dobro prozračena tla u kojima se ne nakuplja suvišna voda.
Plodored i uklanjanje zaraženih biljnih ostatak najvažnije su preventivne mjere u borbi protiv bijele truleži. Kemijska sterilizacija tla daje djelomičnu zaštitu dok ispravno provedena sterilizacija tla vodenom parom daje najbolje rezultate. Fungicidima se salata tretira odmah nakon sjetve a prije nicanja, potom s drugim tretiranjem se pristupa kad biljka razvije 4 – 5 listova dok se posljednji put tretira u početku svijanja glavice. Kako ne bi došlo do pojave fitotoksičnosti za prva dva tretiranja se primjenjuju manje doze.
Ostale bolesti prisutne pri uzgoju salate: venuće izazivaju (lat. Pythium) vrste, koncentrična pjegavost lista (lat. Alternaria cichori), smeđa pjegavost (lat. Marssonina panattoniana), siva plijesan (lat. Botrytis cinerea), pepelnica (lat. Erysiphe cichoracearum f.sp. cichorii), hrđa salate, pjegavost lista.
