Berba salate počinje kad „glavice“ postignu veličinu svojstvenu kultivaru, te kad budu dobro ispunjene unutrašnjim listovima tj. kad postignu određenu čvrstoću a da još nema znakova prorastanja (odnosno da ne počne razvijati cvjetnu stabljiku).
Bere se najčešće ručno rezanjem nožem u zoni korjenova vrata, odmah se čiste od vanjskih listova rozete a ostavi se samo 4 – 6 listova koji obuhvaćaju glavicu.
Lisnata salata bere se kad rozeta postigne željenu veličinu sa što većim brojem listova koji čvrsto priležu jedan uz drugog u sredini rozete. Prilikom berbe lisnatoj salate odstranjuju se svi stariji i oštećeni listovi rozete. Na manjim površinama salata se najčešće bere selektivno u 2 – 3 navrata. Prema istraživanjima jednokratna berba je isplativa samo ako je 80% glavica postiglo tehnološku zrelost.
Postoje i polumehanizirani i mehanizirani strojevi za berbu salate za koje se nakon istraživanja ispostavilo da su isplativi jedino na proizvodnim površinama salate od 7,5 ha te uz 2,2 kulture po hektaru godišnje.
Prinos salate ovisi o kultivaru, razmaku sadnje, ujednačenosti usjeva, klimatskim uvjetima i dr. a kreće se od 25 – 40 t/ha.
U zaštićenim prostorima prakticira se jednokratna berba salate kad ona veličinom i čvrstoćom odgovara kultivaru. Odrezane glavice se slažu u vodootporne kartonske kutije u jedan ili dva reda pri čemu se vrh okreće prema dolje. Salata na mjestu reza luči lateks koji na zraku brzo posmeđi pa ako se u letvarice ili kutije slažu po 2 reda jedan od drugog se moraju odvojit (listovima salate) kako se biljke ne bi uprljale lateksom.
