Metcalfa pruinosa

Metcalfa pruinosa

Medeći cvrčak

Medeći cvrčak (lat. Metcalfa pruinosa) potječe iz sjeverne i srednje Amerike. U Europi prvi puta je nađen u Italiji 1979. godine. U Hrvatskoj je otkriven 1993. godine.

Najbrojniji je u Istri iz koje se proširio u Dalmaciju i dalmatinsko zaleđe, pa čak i u Zagreb. Pretpostavlja se da brzini širenja vrste pogoduje njezina prisutnost u blizini prometnica koje mogu biti sredstvo njegova pasivnog širenja.  Izraziti je polifag.


Štetnik napada

grančice, grane, izboje, lišće


Opis štetnika

Odrasli cvrčak naraste od 5,5 do 8 mm. Širok je 2 do 3 mm. Pri mirovanju krila su mu položena gotovo okomito uz tijelo preko bočnih strana tj. krovoliko što mu daje klinasti izgled. Prednja krila su sivkastosmeđe boje, široka su i trokutasta. Na bazalnom dijelu prednjih krila nalazi se jedan par crnih točaka. Cijelo tijelo prekriveno je voštanim izlučinama svijetle, pepeljaste boje.

Jaja su cilindričnog oblika i duga oko 0,8 mm.

Ličinke su najprije bijele boje, a kasnije pozelene. Slabo su pokretljive.


Biologija i životni ciklus štetnika

Prezime jaja koje ženka leglicom odlaže pojedinačno ili u nizu u pupove, pukotine i slična mjesta na kori trsa. Sredinom svibnja počinju izlaziti ličinke koje se presvlače pet puta. Posljednja dva stadija mogu skakati i tada se penju na najmlađe grane na vrhovima biljaka. Razvoj ličinki traje oko 2 mjeseca. Odrasli oblici javljaju se od srpnja. Kopulaciju obavljaju noću, a ovipozicija dolazi krajem ljeta. Ženka odlaže oko 60 oplođenih jaja tijekom noći ili za vrijeme tmurnog vremena u uvjetima umjerene vlažnosti.

Ima jednu generaciju godišnje.


Štete koje izaziva štetnik

Štete mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete ogledaju se u sisanju odraslih na granama, grančicama, izbojima, lišću i rjeđe na plodovima. Rezultat je slabiji porast biljaka. Neizravne štete su mnogo veće. One nastaju uslijed obilnog lučenja medne rose na koju se naseljavaju gljive čađavice čime se smanjuje asimilacija. Jako zaražene biljke se lako uočavaju zbog bijele voštane prevlake štetnika i zamazanog izgleda od čađavica. Voštane izlučine i čađavica ostaju na biljci i kad štetnika više nema na njima. Tako onečišćeni plodovi gube svaku tržišnu vrijednost.

Vrsta je također potencijalni prijenosnik patogenih virusa. Iz literaturnih podataka utvrđeno je da u Sjevernoj Americi medeći cvrčak prenosi AY i AP fitoplazme vinove loze.


Zaštita od medećeg cvrčka

Kako se ovaj štetnik širi i sadnim materijalom, u njegovom suzbijanju važno je spriječiti uvoz sadnog materijala iz rasadnika zaraženih medećim cvrčkom iako štetnik nije karantenski.

Kemijska zaštita nije uvijek moguća na svim zaraženim površinama. Pojava štetnika u urbanim sredinama i parkovima dodatno ograničava izbor insekticidnih sredstava. U Hrvatskoj su samo insekticidi na osnovi djelatne tvari alfacipermetrin (piretroidi) registrirani za suzbijanje medećeg cvrčka.

Ovog štetnika moguće je potencijalno suzbiti  biološki parazitskom osicom Neodrynus typhlocybae. Ta je osica i parazit i predator ličinki. Prema podacima iz Italije, rezultati ispuštanja osice postaju uočljivi tek nakon 4 do 6 godina.