Biljka soje

Biljka soje

Morfologija soje

Soja je samooplodna diploidna jednogodišnja zeljasta biljka, koja ima sposobnost vezati atmosferski dušika putem dušićne fiksacije.

Korijen - ima jak korijenov sistem, po obliku vretenast i veoma dobro razgranat. Ima veliku apsorpcijsku moć. Korijenov sistem se sastoji od glavnog vretenastog korijena i sekundarnog korjenja. Glavni korijen prodire u dubinu i do 150 cm, što zavisi od sorte i fizičko-kemijskih osobina zemljišta. Sekundarno korijenje je rasprostranjeno u podoraničnom sloju na dubini od 30 – 50 cm. Dubina korijena soje u prvim fazama razvoja se razvija znatno brže nego nadzemnih dijelova. Rast korijena u vrijeme nalijevanja zrna je usporen, a potpuno prestaje pred fazu fiziološke zrelosti. Važnost korijenovog sistema soje je u tome što on direktno utiče na visinu prinosa, što je povezano sa njegovom usisnom moći. Time se povećava lisna površina, broj mahuna po biljci i broj zrna u mahuni a samim tim i prinos.

Kvržične bakterije kao i kod ostalih lepirnjača, na korijenu soje se formiraju kvržice u kojima žive bakterije nitratni fiksatori (lat. Rhizobium japonicum i drugi sojevi). Simbioza između bakterija i korijena soje ide u tom pravcu da bakterije od soje uzimaju ugljikohidrate i dr. hranjiva, a soju obogaćuju dušikom (imaju sposobnost da vežu atmosferski dušik, pomoću enzima nitrogenaze i prevode ga u NO3ˉ - nitratni oblik koji je pristupačn biljkama ). Kvržične bakterije se isključivo nalaze oko korjenovog vrata na primarnim i sekundarnim žilicama do dubine zemljišta oko 15 – 20 cm. Broj kvržičnih bakterija na korijenu soje varirau u jako širokim granicama ( može biti i do 120 ) ovisno  od niza faktora. Kvržice se počinju stvarati na korjenu soje od momenta infekcije korijena bakterijama (lat. Rhizobium japonicum i dr.) kroz korijen dlačice. Nakon infekcije 2 – 3 tjedna, počinju fiksaciju N iz zraka i sposobne su da biljke hrane dušikom. U populaciji kvržičnih bakterija u zemljištu mogu biti zastupljeni prirodni efektivni inefektivni sojevi. Aktivnost sojnih bakterija zavisi od niza faktora kao što je: areacija zemljišta, temparatura zemljišta (od 6 - 28ºC), vlažnosti zemljišta, fizičkih i kemijskih osobina zemljišta. Od fizičkih i kemijskih osobina značajnu ulogu ima zbijenost zemljišta i pH vrijednost. Na pretjeranom zbijenim, kiselim i alkalnim zemljištima neće doći do formiranja kvržičnih bakterija, a time neće doći ni do fiksacije dušika. Černozemi, smojnice i gajnjače, aluvijalna zemljišta, odnosno zemljišta dobre strukture i neutralne reakcije (pH 7) su najpovoljnija za razvoj kvržičnih bakterija. Količine dušika koje mogu biti vezane pomoću nitrifikacijskih bakterija kreću se od 100 – 300 kg od čega bakterije 75% ostavljaju biljkama, a 25% koriste za svoje potrebe.

Stabljika  je grmolika. U početnom razvoju zelene je boje prekrivena je dlačicama, a na kraju vegetacije u fazi zrenja odrveni i poprima tamnosmeđu boju.

U pogledu karaktera rasta stabljike kod soje se razlikuju najćešče tri grupe i to:

  1.  soja sa ograničenim ili završnim rastom-determinantnim tip-sorte vrlo ranih grupa zriobe (000) i kasne sorte zriobe od V – X grupe.
  2.  soja sa neograničenim ili nezavršenim rastom-indeterminantni tip
  3.  soja sa poluograničenim rastom (najveći broj sorti, stabljika poslije formiranja posljednih cvjetova nastavlja nešto intenzivniji rast samo pod izuzetno povoljnim prilikama).

Stabljika je sastavljena od većeg broja članaka (nodija), a dio stabla između dva članka je internodij. Broj članaka je najčešći od 12 – 15, dužine 60 – 130 mm. Na svakom nodiju formira se list, a u pazuhu svakog lista nalaze se pupoljci iz kojih se razvijaju bočne grane, cvat i cvjetovi. Soja je sklona i grananju, a intezitet grananja zavisi od sorte i agroekoloških uslova. Intezitet grananja zavisi i od gustoće usjeva, što biljke imaju veći vegetacijski prostor to se više granaju i obrnuto u gustim usjevima grananje često izostaje. Broj grana po stabljici se kreće od 1-6 pa i više grana. Visina stabljike je najčešće između 80 – 120 cm, a prva etaža mahuna javlja se na 4 – 14 cm.

List - kroz razvojni stadije soje razlikujemo 4 tipa lista (kotiledon, primarni listovi,troliske, zalisci). Sojin list je troper. Prvi par listova su postavljeni jedan prema drugom, dok su svi ostali listovi na stabljici su postavljeni naizmjenično. Pojedine liske u listu su postavljene na kratke peteljke, sa tim da je peteljka srednjeg lista najduža dok su ostale kraće. Liske mogu biti različitog oblika, a najčešće su: okrugle, ovalne, jajaste i kopljaste, a vrh im može biti slabije ili jače zašiljen. Krmne sorte imaju krupnije listove, a divlje sorte imaju sitnije listove. Površina lista može biti ravna, glatka ili blago nabrana, a po konstituciji zbijene, tvrde, mekane i nježne. Boja lista je od blijedozelene do tamnozelene. Broj listova po biljci je najčešće oko10 – 20.

Cvijet - soje izbija iz pazuha listova i sakupljeni su u kratke ili duge cvati, a postavljeni su na kratkim drškama. Boja cvijeta soje može biti bijela, blijedoružičasta do blijedoljubičasta. Boja cvijeta zavisi od boje hipokotila i antocijana koji se nalazi u hipokotilu. Cvijetovi kod soje su leptiraste građe koji se sastoje od: čašice, krunice, prašnika i tučak. Soja je autogamna (samoopldna ) biljka. Oplodnja se vrši u zatvorenim cvijetovima. Cvijetovi soje nemaju miris.

Plod – mahuna duge je 3 – 5 cm, najčešće blago srpasto povijene na poprečnom presjeku ovalne. Mahuna može biti žuta, smeđa ili crna. Po površini je najčešće dlakava, gruba, kožasta i tvrda. U njoj se nalazi od 1 – 5 sjemenki,najčešće od 2 – 3. Na jednoj biljci može biti 10 – 300 mahuna ovisno o sorti i agrotehnici.Pucanje mahuna i osipanje sjemena je različito izraženo zavisno od sorte. Ono nastupa u prezrelosti, a naročiti ako se smjenjuje vlažno i suho vrijeme. Zato selekcija teži da stvori sorte koje prvu mahunu formiraju visoko od zemljišta (do 20 cm) i koje u žetvi ne pucaju.

Sjeme - soje može biti okruglo, ovalno, jajasto sa bočnih strana blago spljošteno. Boja sjemena zavisi od sorte, a može biti blijedo žuta, intezivno žuta u raznim nijansama, zelenai crna. Sjeme soje se sastoji iz sjemenjače i klice. Masa 1000 sjemenki iznosi 40 – 500g, a najčešće 100 – 200g.

Ukoliko želite pristupiti informacijama o najnovijim tehnologijama u poljoprivredi te modernom pristupu u poljoprivrednoj proizvodnji, kliknite ovdje.

Pratite nas također i na Facebook-u.

Izdvojeni sadržaj