Početna 5 Ratarstvo 5 Agroekološki uvjeti, obrada, priprema tla i gnojidba soje

Agroekološki uvjeti, obrada, priprema tla i gnojidba soje

Agroekološki uvjeti uzgoja soje

Soja uspijeva u svim proizvodnim područjima dobrim za uzgoj kukuruza. Odlično uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, neutralne reakcije, s dobro uređenim vodnozračnim režimom. Može uspijevati i na manje plodnim tlima lošije strukture, ali tada to ovisi o provedenoj agrotehnici. 

Za normalan rast i razvoj traži područja s minimalnim godišnjim oborinama između 600 i 700 mm. Najkritičnije je razdoblje u fazama formiranja mahuna i nalijevanja zrna (srpanj i kolovoz), kad bi trebalo pasti najmanje 50 mm oborina. U početnom porastu može podnijeti mraz do  -4 °C, a optimalna temperature za razvoj i rast jest između 21 – 27 °C.

Objava reklama HR 1Objava reklama HR 1

Obrada i priprema tla

Osnovna obrada tla ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba obaviti u jesen na dubinu oko 30 cm, a na težim tlima treba obaviti poravnavanje. U rano proljeće treba čuvati akumulirane oborine tijekom zime, te što ranije drljačom ili sjetvospremačem spriječiti evaporaciju (kapilarni gubitak vode iz tla). Sjetvena priprema treba biti što kvalitetnije mrvičaste strukture do dubine sjetve, a površina što ravnija da bi se maksimalno izbjegli gubici u žetvi.

Soja je biljka koja ima jak korijenov sistem te snažno reagira na dubinu osnovne obrade zemljišta jer se korijen bolje razvija, prodire dublje u oranični sloj zemljišta, odnosno povećava rizosfernu površinu. Posebno je važno da na dublje obrađenom zemljištu soja formira na korijenu veći broj kvržica.

Osnovnu obradu zemljišta treba obavezno obaviti u jesen. Osnovnu obradu u proljeće treba ako je moguće, izbjegavati jer ona smanjuje prinos. Samo na plavnim i jako nagnutim terenima proljetna osnovna obrada može biti opravdana. Najbolje reagira na ranu jesensku obradu premda slabije od niza drugih biljaka. Zbog toga, oranje treba obaviti krajem ljeta i početkom jeseni.

Kada soja dolazi poslije strnina, obavezno se izvodi prethodno prašenje strništa (po pravilu istovremeno sa žetvom predusjeva ili neposredno poslije), a poslije ovoga rano u jesen oranje na punu, odnosno planiranu dubinu. Poslije širokorednih  usjeva ore se odmah na punu dubinu. Poorano zemljište ostaje u otvorenim brazdama da prezimi. Ako je oranje loše obavljeno, preporučljivo je da se tokom jeseni obavi samo grubo ravnanje dubokih razora i visokih slogova. U proljeće, što ranije, čim se zemljište toliko prosuši da se ne lijepi za mehanizaciju, pristupa se zatvaranju brazda i ravnanju površine.

Na zemljištima dobre strukture koja su iz zime izašla u dovoljno rastresitom stanju, ovaj se posao može uspješno obaviti samo drljačama ili drljačama i ravnjačima u jednom agregatu. Na težim zemljištima nužno je da se u agregat uključi i kultivator odnosno tanjurača. U izvođenju ovog posla, strogo se mora voditi računa o stanju vlažnosti zemljišta jer se na vlažnom zemljištu postiže negativan efekt. Isto tako, svako zakašnjavanje sa zatvaranjem brazda, nepovoljno utječe na prinos. Pored ovoga, a naročito ako je zemljište vlažnije, treba izbjegavati teške strojeve pošto jače sabijaju zemljište. Do predsjetvene pripreme zemljišta treba nastojati da ono ostane u rastresitom stanju i nezakorovljeno. Predsjetvena priprema zemljišta obavlja se nekoliko dana prije sjetve (5 do 6). Ona ima zadatak formirati rastresit sloj zemljišta dubine od 7 do 10 cm i konačno poravna zemljište. Ovim se stvaraju povoljni uvjeti za klijanje i nicanje i uvjeti za kvalitetno obavljanje sjetve.

Gnojidba soje

Soje se obavlja mineralnim i veoma rijetko organskim gnojivima. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, soju nije potrebno prihranjivati dušikom, jer ima sposobnost (kvržične bakterije) da fiksira dušik iz zraka i tako se sama obogaćuje dušikom. Poznato je i da soja dušičnom fiksacijom podmiruje 60 – 70 % ukupnih potreba za dušikom.

Međutim zemljišta u našim uvjetima su zbijena, slabo kisele do kisele reakcije, a u tim uvjetima dolazi do slabijeg formiranja kvržičnih bakterija, pa je potrebno soji osigurati i određene količine dušika KAN-om. Primjena stajskog gnojiva je vrlo rijetka, osim kada su u pitanju zemljišta siromašna humusom, nepovoljnih fizičkih i kemijskih osobina. Preporučene količine stajnjaka su oko 20 t/ha pod uvjetom da je dobro sazrio. Soja dobro reagira na stajsko gnojivo ako se koristi efekt tzv. produženog djelovanja u zemljištu – unosi se pred prethodno uzgajanu kulturu. Prije svakog planiranja gnojidbe potrebno je izvršiti analizu tla.

Objava reklama HR 2Objava reklama HR 2

Za izgradnju 100 kg suhe tvari usjev soje usvoji:

  • 6 – 9 kg N
  • 3 – 4 kg P2O5
  • 4 – 5 kg K2O

Pravilo gnojidbe

Za osnovnu gnojidbu zaorati formulacije s povišenim sadržajem P2O5 i K2O (NPK 7:20:30, 10:20:30, 8:26:26). Predsjetveno gnojiti startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem svih hranjiva (NPK 15:15:15, 18:18:18). Prihrana se obavlja samo ako pred cvatnju utvrdimo slab razvoj kvržičnih bakterija s KAN-om: 100-150 kg/ha dušika.

U prinos od 3,5 t/ha zrna i odgovarajuću vegetativnu masu ugradi se:

  • 300 – 350 kg N
  • 80 – 100 kg P2O5
  • 160 – 180 kg K2O

Gnojidbom bi trebalo dodati:

  • 40 – 100 kg/ha N
  • 60 – 100 kg/ha P2O5
  • 40 – 120 kg/ha K2O

Primjer gnojidbe za soju:

VRSTA GNOJIVAOSNOVNAPREDSJETVENAPRIHRANA
NPK 7:20:30600 kg/ha
NPK 15:15:15150 kg/ha
Reklama HR 1Reklama HR 1
Reklama HR 2Reklama HR 2
Reklama HR 3Reklama HR 3