Zaštita pšenice od bolesti

Zaštita pšenice od bolesti i štetnika počinje pri proizvodnji i doradi sjemena, a završava u skladištu nakon žetve. Sjemenski usjevi moraju biti uspješno zaštićeni od bolesti, napose karantenskih. 

Najčešće bolesti na pšenici su:

1.  Bolesti koje napadaju klasove i zrna: (lat. Ophiobolus graminis, lat. Fusarium nivale, lat. Ustilago tritici, lat. Tilletia tritici, lat. Tilletia laevis, lat. Erysiphae graminis, lat. Septoria nodorum)
2.  Bolesti koje napadaju mlade biljke: (lat. Septorium nodorum,lat.  Fusarium nivale, lat. Helminthosporum sativum, lat.Pythium sp.)
3.  Bolesti osnove busanja i korijena: (lat. Rhisoctonia solani, lat. Cercosporella herpotrichoides, lat. Fusarium nivale, lat. Fusarium roseum, lat. Pythium sp., lat. Ophyobulus graminis, lat. Basidomicete ssp.)
4.  Bolesti lista, rukavca lista i stabljike:(lat.  Heminthosporum gramineum, lat. Erysipae graminis, lat. Septoria tritici,  lat. Puccinia triticina, lat. Puccinia graminis). 

Crna hrđa pšenice 

(lat. Pucinia graminis tritici)

Rasprostranjena je u svim uzgojnim područjima svijeta. Često izaziva epidemiju na pšenici. Ova vrsta hrđe je prvenstveno bolest vlati i rukavaca, a u manjoj mjeri zarazi list. Crna hrđa prezimljuje u obliku teleutospora na ostacima poslije žetve.

Mjere zaštite: sjetva otpornih sorata, uništavanje prijelaznog domaćina, duboko zaoravanje žetvenih ostataka. 

Pepelnica pšenice

(lat. Erysiphe graminis)

 Uništava prosječni prinos pšenice od 6 – 10%.

Simptomi: znaci bolesti uočavaju se već na jesenskom sijevu. Na zaraženom klasu stvara se svijetlo-siva prevlaka najčešće pored glavne nervature lista. Prevlaku sačinjava splet hifa na kojem se razvija obilje spora koje prekrivaju cijelu lisnu masu.

Mjere zaštite: plodored 2 godine, sjetva otpornih sorata, spaljivanje ili zaoravanje žetvenih ostataka, te izbjegavanje gustog sklopa, primjena fungicida.

Zaštita pšenice od bolesti (program)