Bolesti koje predstavljaju najveći problem u uzgoju luka su: plamenjača (lat. Peronospora destructor), siva plijesan (lat. Botrytis spp.). Ostale gljivične bolesti luka: bijela trulež (lat.Sclerotium cepivorum), hrđa (lat. Pucinia allii), koncentrična pjegavost lišća (lat. Alternaria porri), snijet (lat. Urocystis cepulae).
Plamenjača
(lat. Peronospora destructor )
Plamenjača se iz godine u godinu najčešće prenosi zaraženim lučicama dok se sjemenom ne prenosi. Infekcija nastupa na temperaturama od 4 – 25°C dok je najpovoljnija 12°C s time da relativna vlaga zraka 6 sati mora biti iznad 80% a nakon čega barem 11 sati 95% . Uzročnik bolesti može prezimiti na luku iz jesenske sadnje pa rano u proljeće započinje razmnožavanje gljive.
Simptomi se očituju na lišću koje je svjetlije boje od zdravog, prelama se te visi prema tlu te postupno odumiru i vise prema tlu. Listovi su također presvučeni sivkasto ljubičastom prevlakom.
Plodored te upotreba zdravog sadnog materijala (lučica) preventivne su mjere pri sprečavanju plamenjače. Kod jesenske sadnje proljeće je potrebno prekontrolirati nasad te ukloniti eventualno zaražene biljčice. Sistemom navodnjavanja kapanjem ne stvaraju se uvjeti velike relativne vlage zraka kao što je to slučaj kod navodnjavanja kišenjem pa je to ujedno i jedan od načina preventivne zaštite. Vrlo često se i nakon svih preventivnih poduzetih mjera mora pristupiti primjeni kemijske zaštite. Fungicidi koje koristimo u borbi protiv plamenjače luka jesu kontaktni na osnovi bakra te kombinirani (cimoksanil i famoksadon), a od sistemičnih primjenjujemo aktivne tvari benalaksil, metalaksil i fosetil.
