Bolesti graška u toku vegetacije su: plamenjača (lat. Peronospora pisi), palež (lat. Ascochyta pisi, lat. Ascochyta pinodella te lat. Ascochyta pinodes). hrđa (lat. Uromyces pisi), pepelnica (lat. Erysiphe pisi), bijela trulež (lat. Sclerotinia sclerotiourum), venuće (lat. Fusarium solani f. sp. pisi).
Plamenjača (lat. Peronospora pisi )
Uslijed zaraze graška ovom gljivom u fazi nicanja (mladih biljčica) može doći do propadanja nasada. gljiva se može prenositi sjemenom ali do infekcija najčešće dolazi prenošenjem parazita iz generacije u generaciju putem spora na zaraženim biljnim ostacima. Spore preživljavaju u tlu 10 – 15 godina te su izvor primarnih infekcija. Da bi došlo do infekcije potrebna je visoka relativna vlaga zraka (90%) u trajanju od najmanje 12 sati dok su najpovoljnije temperature od 4 – 8°C. plodored je osnovna mjera zaštite, uz to postoje i otporni hibridi a moguća je i primjena fungicida (na bazi metalaksila) na sjeme.
Palež graška
Ovu bolest mogu uzrokovati tri gljive (lat. Ascochyta pisi, lat. Ascochyta pinodella te lat. Ascochyta pinodes).
Gljive se iz generaciju u generaciju prenose sjemenom. Moguća je i infekcija zaraženim biljnim ostacima no od manjeg je značaja. Plodored i sjetva zdravog i tretiranog sjemena glavne su mjere u borbi protiv ovih uzročnika bolesti. Površina namijenjena za sjetvu graška ne smije biti barem 4 godine zasijana leguminozama.
Ključ za prepoznavanje bolesti na grašku:
| Lišće žuti, na naličju plojke plavičasta prevlaka | peronospora |
| Na listovima i stabljici smeđe pjege; podnožje stabljike crno, protrunulo | palež |
| Sivi mašak na listovima | pepelnice |
| Na korijenovu vratu bijeli micelij | bijela trulež |
| Biljke žute i venu | venuće |
| Na biljci žute zone, priraslice na listu; slab rast biljke | viroze |
| Na lišću smeđi, kasnije crni jastučići | hrđa |
Tablica iz knjige „Štetočinje povrća“ M. Maceljski i suradnici
