Voćni crveni pauk (Panonychus ulmi Koch) odavno je poznat kao štetnik voćaka, a tek od 1960. godine postaje važnijim štetnikom plantažnih nasada jabuka, najprije u Međimurju, a kasnije i drugdje u Hrvatskoj. Međutim, od tada se brojnost populacija općenito smanjuje pa se smatra da pojava ovog pauka postaje problem samo tamo gdje je izazvan nekom pogrešnom mjerom. Postoji više teorija o osciliranju pojave crvenog pauka.
Štetnik napada
Lišće.
Opis štetnika
Odrasli oblici vidljivi su golim okom. Tijelo im je kruškolikog oblika i jarko crvene boje. Ženke su duge od 0,4 do 0,7 mm i puno su veće od mužjaka. Na tijelu imaju jake dorzalne dlačice koje nastaju iz bjelkastih tuberkula.
Jaja su gotovo sfernog oblika, veličine 0,13 mm u promjeru te imaju dugu apikalnu vlas. Razlikujemo zimska i ljetna jaja. Zimska jaja su cigla-crvene boje, dok su ljetna veličinom manja i slabije pigmentirana pa su svijetlo crvene ili narančaste boje.
Ličinke su najprije narančaste, a kasnije pocrvene. Prvi stadij ima tri para, a ostali četiri para nogu.
Biologija i životni ciklus štetnika
Ovaj pauk prezimi u stadiju zimskih jaja koja se javljaju već u kolovozu. Odrasle ženke žive 12 do 18 dana. One odlažu dnevno 1 do 5 jaja, ukupno 10 do 30, a maksimalno do 70. Jaja su položena oko pupova na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama, često i na starom drvu i u ozljede na granama, vrlo često u velikim nakupinama pa se iz daljine nazire crvena boja pojedinih zaraženih dijelova biljke. Krajem ožujka i u travnja počinju izlaziti iz jaja ličinke i to obično par dana prije otvaranja pupova što rezultira ugibanjem ličinki zbog nedostatka hrane. Izlazak ličinki može trajati 20 do 30 dana. Odmah odlaze na naličje lista gdje sišu. Tijekom razvoja prolaze kroz tri stadija, nakon kojih slijedi po jedan stadij nimfe koja miruje. Svaki od tih 6 stadija traje 1 do 2 dana što znači da ličinka završava svoj razvoj za 7 do 10 dana.
Nakon jednog do 4 dana ženke počinju odlagati ljetna jaja na naličju lišća. Stadij jaja traje 5 do 11, a ponekad i više dana. Razvoj zimskih jaja traje 170 do 230 dana te ona moraju biti izvrgnuta niskim temperaturama kako bi iz njih mogle izaći ličinke. Generacije se isprepliću tako da istovremeno imamo ljetna jaja, ličinke, nimfe i odrasle oblike. Dužina životnog ciklusa ovisi o temperaturi i vlažnosti (optimalna temperatura je 23 do 25 ° C i relativna vlažnost zraka 50 – 70%). Visoke temperature i niska vlažnost zraka ubijaju jaja i mogu prekinuti razmnožavanje grinja.
Vrsta ima 6 do 7 generacija godišnje.
Štete koje izaziva štetnik
Voćni crveni pauk može uzrokovati velike štete u voćnjacima. Isprva se pojavljuju žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmeđu boju. Koncentrirane su uz žile na lišću. Te se točkice spajaju i list se počinje sušiti. One nastaju uslijed sisanja koje uzrokuje raspadanje klorofilnih zrnaca i koagulaciju protoplazme u ubodenim stanicama. Process fotosinteze je reduciran, a dolazi i do gubitka vode. Kasnije napadnuto tkivo nekrotizira. U ljeto lišće počinje žutjeti, smeđiti ili poprimati karakterističan olovni izgled. Ono može prijevremeno početi i opadati s grana. U proljeće, ličinke i nimfe podrijetlom iz zimskih jaja mogu se sakupiti te tada uzrokuju lomljenje i deformaciju izbojaka na kojima su nastanjene.
Štete su najveće u vrijeme kretanja voćaka. Najjači napad je za vrijeme zadnjih generacija. Jedna od posljedica napada crvenog voćnog pauka jest i nenormalan razvoj plodova te slabiji razvoj pupova što može uzrokovati štetu i iduće sezone.
Zaštita od voćnog crvenog pauka
Pragom odluke smatra se 500 do 1.000 jaja na dužinski metar grančice. Nakon cvatnje pragom tolerantnosti smatra se 3 do 5 pauka po listu ili 1.000 do 2.000 pauka uhvaćenih metodom 100 udaraca.
Sredinom i krajem ljeta preporučuje se tretiranje ako se po listu nađe više od 8 pauka.
Zimsko prskanje provodi se u vrijeme kretanja vegetacije mineralnim uljima te uljanim organofosfornim insekticidima. No tu mjeru sve više zamjenjuje tretiranje selektivnim akaricidima u vrijeme kada je oko 30% ličinki izašlo iz zimskih jaja.
Neki fungicide također smanjuju populacije voćnog crvenog pauka isto kao i prirodni neprijatelji kao što je grabežljiva grinja Typhlodromus pyri Sch., božja ovčica te neke vrste stjenica.
