Odluku o sjetvi šećerne repe (lat. Beta vulgaris var. saccharifera) potrebno je donijeti godinu i pol do dvije godine prije same sjetve izborom prikladne pretkulture. Najbolje pretkulture za šećernu repu su pšenica, ječam, zob i soja, kulture koje rano napuštaju tlo da bi se ono moglo dobro tehnološki pripremiti za sjetvu šećerne repe. Šećerna repa pripada skupini kapitalno intenzivnih ratarskih kultura te proizvođači koji planiraju njezinu proizvodnju trebaju biti svjesni troškova i mogućih rizika koji proizlaze iz njezinih tehnoloških specifičnosti i ekonomskih pokazatelja uspješnosti proizvodnje. Šećerne repa se uzgaja zbog korijena koji služi u proizvodnji šećera pri čemu nastaju i sporedni proizvodi kao što su:melasa, repini rezanci i saturacijski mulj.
U uzoju šećerne repe vrlo je važno voditi evidenciju i statistiku agrotehničih mjera, a šećerna repa ima vrlo zahtjevnu agrotehniku.
Tehnološki postupak proizvodnje šećera iz šećerne repe je kontinuirani postupak i odvija se po fazama procesa međusobno povezanih u tehnološku cjelinu. Pored osnovnog tehnološkog procesa proizvodnje šećera, tehnologija uključuje i pomoćne procese i operacije u pogonima za proizvodnju energije, pomoćnih materijala i nusproizvoda.
Osnovni tehnološki postupak proizvodnje šećera se može podijeliti u 7 faza:
- Dovoz i vaganje šećerne repe, uzimanje uzorka
- Mokri ili suhi istovar šećerne repe, pranje repe, rezanje repe na rezance
- Ekstrakcija repnih rezanaca, izdvajanje soka i izluženih rezanaca
- Čišćenje soka
- Koncentriranje i uparavanje soka
- Kristalizacija saharoze
- Dorada kristalnog šećera
Pomoćnih pogona vezani za proces proizvodnje šećera:
- Pogon za proizvodnju pare i električne energije,
- Pogon za proizvodnju vapnenog mlijeka i ugljičnog dioksida CO2,
- Pogon za doradu izluženih rezanaca.
Kontradiktorni su podaci o porijeklu kulture šećerne repe. Prema sovjetskom znanstveniku Krasochkina, kulturna domovina repa su zemlje Mediterana (drugo tisućljeća prije Krista). Za jestivo korijenje – Grčka i Bizant (na početku naše ere), gdje se proširila na istok, a nešto kasnije u zapadnu Europu.
Ime “repa” je grčkog porijekla. Početni uzgoj repe kao jestivo korijenje u zapadnoj Europi počeo sa sjevera Italije, Njemačke i u Švicarsku. Na uzgoj korijena repe u poljima utječe razvoj stočarstva. U zapadnoj Europi je bila izvor jestivog korijenja stolne repe i repe za stočnu ishranu. Kultivirano područje šećerne repe je više od 9 milijuna hektara (80% u Europi). Više od 40% usjeva je u Sovjetskom Savezu, bivše države SSSR-a. Vodeće zemalje na području šećerane repe su: SAD, Kanada, Čile, Urugvaj, Kina, Turska, Iran, Japan, Sirija, SSSR, Francuska, Poljska, Italija, Rumunjska, Njemačka, Češka i Slovačka.
Prosječni prinos korijena šećerne repe
Od 25 – 30 t / ha, do 50 – 70 t /ha, a sadržaj šećera 14,57% .Vodeće zemlje Europske Unije podigle su proizvodnju šećerne repe na visoku razinu te je potrebno pratiti nova dostignuća u agrotehnici i ostalim bitnim čimbenicima i posvetiti veću pozornost proizvodnji šećerne repe u Hrvatskoj s ciljem postizanja konkurentnosti na svjetskom tržištu.
Šećerna repa je naša najvažnija poljoprivredno-industrijska kultura, kako po ekonomskom značaju tako i po površinama koje zauzima. Posljednjih godina industrija šećera je znatno proširila svoje kapacitete, koji svakako zahtjevaju i povećanje proizvodnje kvalitete šećerne repe, kako bi se u potpunosti zadovoljile naše potrebe za šećerom. U Republici Hrvatskoj se šećer dobiva iz šećerne repe. Površine pod šećernom repom variraju ovisno o godini i kreću se od 20.000 do 31.000 ha (ako izuzmemo ratne godine). Proizvođaći šećerne repe u Hrvatskoj proizvedeni korijen predaju u jednoj od tri tvornice za preradu korijena šećerne repe: Viro d.d. u Virovitici, Kandit Premijer d.o.o. u Osijeku i Sladorana d.d. u Županji.
Ovaj neobično značajan zadatak poljoprivrede i industrije upućuje na potrebu većeg angažiranja svih snaga u ovim granama privrede u pravcu još bržeg unapređenja proizvodnje šećerne repe.
