Tri su najčešća uzgojna oblika vinove loze koji se koriste u Hrvatskoj, a to su starohrvatski, Guyot i dvokraki uzgojni oblik.
STAROHRVATSKI UZGOJ
Najviše je raširen na području sjeverozapadne Hrvatske, uglavnom u starijim nasadima.
Najčešće ima 2-3 oblikovana kraka na kojima se nalaze reznici s 2 do 3 pupa (Slika 1). Na jednom kraku ostavlja se lucanj s 8 do 12 pupova. Sve mladice razvijene iz reznika vežu se uz glavni kolac, a lucanj uz susjedni kolac ili potkolac. Razmaci sadnje su 100 × 90 cm te nema armature.
Ovaj uzgojni oblik nema perspektive zbog nemogućnosti strojne obrade, pa se u novije vrijeme vrše prilagodbe na način da se svaki drugi red vadi, te se postavlja armatura.
GUYOT UZGOJ
To je jedan od najjednostavnijih sustava uzgoja male ekspanzije, odnosno malog opterećenja.
U trećoj godini rozgva se reže na visinu uzgoja 60 do 100 cm, tijekom vegetacije dvije vršne mladice se njeguju i vežu uz žicu, a ostale se uklone ili oštro prikraćuju (Slika 2). U četvrtoj godini se rozgva na najnižoj poziciji reže na reznik s 2 pupa, a gornja na lucanj s 8 do 10 pupova. Takav je rez i u sljedećim godinama.
Oblikovanje i održavanje je jednostavno, pa je to čest uzgojni sustav u kontinentalnim vinogorjima, posebice pri užim razmacima sadnje.
DVOKRAKI OBLIK UZGOJA
Kod nas najčešći, a i drugdje je raširen obzirom da je jednostavan za održavanje, nema mnogo elemenata starog drva već se redovito obnavlja mladim drvom, velike su mogućnosti različitih opterećenja (prihvatljiv je za manje i veće proizvođače), grožđe je jednolično raspoređeno, zaštita je učinkovitija, berba je lakša.
Prema svojstvima, to je dvostruki Guyot uzgoj, a sastoji se od 2 lucnjeva s po 8 do 10 pupova i 2 prigojna reznika s 2 pupa (Slika 3 i 4). Visina stabla je također 60 do 120 cm, oblikovanje i održavanje slično kao i kod Guyot uzgoja, no za razliku od njega zahtijeva veće razmake sadnje, od 160 do 280 × 90 do 120 cm, a najpovoljniji su razmaci 180 × 110 cm. U proljeće treće godine rozgva se reže do osnovne žice, na visinu uzgoja. U tijeku vegetacije, ostavlja se 4 do 5 mladica, ostale se oplijeve. U proljeće četvrte godine režu se dvije nasuprotne rozgve na dva reznika koje se privežu na osnovnu žicu. Ta dva reznika su budući krakovi. Iduće godine, na svakom kraku ostavljaju se reznik i lucanj. Takav način rezidbe primjenjuje se i nadalje.
