Pinova Meteo stanica je proizvod visoke tehnologije koji je konstruiran za kompjutorsku dijagnostiku i upotrebu u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Pinova Meteo agrometeorološka stanica namijenjena je svim intenzivnim poljoprivrednim proizvođačima (voćarima, povrćarima, vinogradarima, ratarima) tj. svima koji žele biti ukorak s najnovijim tehnološkim dostignućima u poljoprivredi. Svrha Pinova Meteo stanice je prikupljanje i obrada meteoroloških podataka koji daju pravovremene informacije potrebne u provedbi mnogih agrotehničkih mjera. Pravilnom primjenom moguće je ostvariti značajne uštede sredstava za zaštitu bilja, a prikupljeni meteorološki podaci pomoći će i u određivanju mikroklimatskih prilika određene lokacije, što će olakšati  izbor vrsta, sorata i tehnologije uzgoja nekog mikroklimata.   PinovaSoft Pinasoft aplikacija koja se isporučuje uz stanicu omogućava uvid u vrijednosti sljedećih mjerenih parametara: temperatura i relativna vlaga zraka, oborine,  temperatura  i vlaga tla, vlaga lista, brzina vjetra, globalno zračenje. Na osnovu mjerenih vrijednosti aplikacija PinovaSoft daje sljedeće informacije: uvjete za infekciju i trajanje inkubacije različitih biljnih bolesti minimalne, maksimalne i prosječne vrijednosti svih mjerenih parametara u određenom vremenskom periodu izračun sume efektivnih temperatura izračun evapotranspiracije točku rosišta Pinova Meteo stanica može podatke mjeriti i sakupljati svakih 1 do 256 min, a u standardnom programu je to svakih 10 min.  Podaci se GPRS vezom  prenose na server također svakih 1 do 256 min, a u standardnom programu je to svaka  2 sata. Pinovasoft aplikaciju korisnik skida s web stranice  Pinove d.o.o. i nakon instalacije nove podatke sa stanica dobiva svakim pokretanjem aplikacije. Ukoliko korisnik posjeduje više stanica omogućen mu je uvid u podatke svih stanica koje su u njegovom vlasništvu vrlo jednostavnim zahtjevom. Podatke  sa stanica korisnik može trajno pohraniti na vlastitom računalu i za njihov pregled nije potrebno imati internet vezu.   Dijelovi Pinova Meteo Stanice 1.  CENTRALNA JEDINICA 2.  SENZOR VLAGE LISTA 3.  KIŠOMJER 4.  SENZOR TEMPERATURE I RELATIVNE VLAGE ZRAKA 5.  SENZOR TEMPERATURE TLA 6.  SENZOR GLOBALNOG ZRAČENJA 7. SENZOR FOTOSINTETSKE AKTIVNOSTI 8.  SENZOR VLAGE TLA 9.  ANEMOMETAR 11. STALAK 12. PINOVASOFT APLIKACIJA ZA OBRADU PODATAKA NA RAČUNALU     Nekoliko predloženih modela Pinova Meteo Stanica:             Minimalna verzija stanice sa 4 osnovna senzora. 1. CENTRALNA JEDINICA 2. SENZOR VLAGE LISTA 3. KIŠOMJER 4. SENZOR TEMPERATURE I RELATIVNE VLAžNOSTI ZRAKA 5. STALAK 6. PROGNOZNI MODEL ZA 1. KULTURU (jabuka- krastavost, bakterijska palež)                   Verzija stanice sa 4 osnovna senzora i dodatno senzori temperature tla i brzine vjetra (anemometar). Namjenjeno za Vinogradare. 1. CENTRALNA JEDINICA 2. SENZOR VLAGE LISTA 3. KIŠOMJER 4. SENZOR TEMPERATURE I RELATIVNE VLAžNOSTI ZRAKA 5. SENZOR TEMPERATURE TLA 6. ANEMOMETAT (senzor brzine vjetra) 7. STALAK 8. PROGNOZNI MODEL ZA 1. KULTURU                  Maksimalna verzije stanice sa 4 osnovna senzora i 5 dodatnih 1.  CENTRALNA JEDINICA 2.  SENZOR VLAGE LISTA 3.  KIŠOMJER 4.  SENZOR TEMPERATURE I RELATIVNE VLAžNOSTI ZRAKA 5.  SENZOR TEMPERATURE TLA 6.  SENZOR GLOBALNOG ZRAČENJA 7.  ANEMOMETAR (senzor brzine vjetra) 8.  SENZOR VLAGE TLA 1 9.  SENZOR VLAGE TLA 2 10. STALAK   O prodajnoj cijeni  Pinova Meteo stanice Centralna jedinica stanice ima 8 ulaza za senzore.   Minimalna verzija, tj. svaka stanica mjeri temperaturu i relativnu vlagu zraka, oborine i vlagu lista i za ta 4 podatka iskorišteno je 3 ulaza. Na ostalih 5 ulaza mogu se spojiti senzori prema željama kupca. Preporučeni model trebao bi mjeriti i slijedeće parametre: temperaturu tla, vjetar, globalno zračenje i vlagu lista (na još jednom mjestu)   Cijena stanica ovisi o izabranim mogućnostima.                   PINOVA METEO STANICA         Inteligentna tehnologija u poljoprivredi

LAZO FROSTBUSTER se sastoji od plinske turbine koja zagrijava zrak. Ovaj vrlo jednostavni gorionik je preuzet iz avionske industrije. Suprotno od primjene kod aviona, on u ovom slučaju može razvijati toplinu prema našim potrebama. U slučaju FROSTBUSTERA, turbinu pokreće traktor preko kardana sa max. 540 o/min.   Traktor mora imati min. 55 ks. Turbina nam služi za disperziju vrućeg zraka po parceli. Maksimalna disperzija toplog zraka je 150 metara u širinu. Jednostavnost ovog sistema omogućava nam stroj vrhunskih osobina, ekonomičan i potpuno siguran u radu. Potrošnja plina (propan) iznosi 30-40 kg na sat. Vrlo je važno razumjeti da radijacijski mraz hladi zrak ispuštanjem energije. U osnovi je to isti princip kao i plinski p lamenik na kojem grijemo vodu ili zrak oslobađanjem energije. Radijacija se zbiva konstantno. Želimo li malo ohladiti vodu, u nju stavimo nekoliko kocki leda. Prema tome, mi možemo spriječiti hlađenje zraka konstantnim dodavanjem toplog zraka. Uglavnom, frostbuster miješa određenu količinu zraka i poliježe ga po tlu. Vrući zrak koji izlazi iz frostbustera ima temperaturu 80-100 st. C na izlazu iz turbine. Na razmaku od 1 m od stroja je temperatura 20 st. C. Dakle, nema opasnosti od oštećivanja biljaka. Topli zrak se nakon izlaza penje na oko 10 metara visine i stvara neku vrstu zračnih vratiju. Za sprječavanje radijacije vrlo je važno da stroj počinje raditi na +0,5 C. Površina koju možete zaštititi od mraza varira s obzirom na položaj i oblik parcele. Mnogo je lakše zaštititi pravilno oblikovanu parcelu nego parcelu sa mnogo kutova. Prije rada sa strojem potrebno je isplanirati i označiti si put kojim se vozi sa strojem. Razmak između prohoda strojem ne smije biti veći od 140 metara, on je obično 70-60 metara. Vrlo je važno da se svakih 8-10 minuta vratite na istu točku sa koje ste krenuli; dakle jedan prolaz po voćnjaku ne smije biti duži od 10 minuta. Maksimalna dozvoljena brzina vožnje je 8 km/h. Tijekom svakog prolaza temperatura poraste za 2 C, anakon toga polako pada. Posljedica toga je da temperatura nekad padne i ispod 0 C, no bez obzira na to, ako ta situacija ne traje duže od 10 minuta, nema štete na biljci. Stroj radi savršeno na temperaturama do – 5,5 C (dokazano u Belgiji ),a rezultati istraživanja u USA ukazuju da se zaštita od mraza uspješno provodi do –7 C. Testiranja nam govore i to da stroj dostiže svoj optimum nakon 1 sat rada. EFIKASNOST stroja Frostbuster Stroj se uspješno primjenjuje u SAD-u od 1997 godine. Rezultate rada stroja pratio je Davidsov institut iz Kalifornije. Istraživanja u Europi radio je PCF iz Gorsema (Belgija) na čelu sa Tomom Dekersom. Frostbuster je dobio nagradu u Južnoj Americi za idealnu zaštitu od mraza. Lazo Europa ima ekskluzivno pravo proizvodnje i prodaje strojeva za Europu, Kanadu i Južnu Afriku. Lazo Europe je razvio sasvim novi stroj za potrebe svog tržišta. Razvijen je potpuno novi način zaštite od buke i sigurnonosni sistem. PREDNOSTI STROJA PRIMJENA -MOBILNOST STROJA; MOŽE SE KORISTITI NA SVIM POVRŠINAMA - ZAŠTITA OD NOĆNOG MRAZA U PROIZVODNJI VOĆA, POVRĆA, GROŽĐA, VIŠANJA I ŠLJIVA - JEDNOSTAVAN ZA UPRAVLJANJE - SPREČAVANJE POJAVE RINGA KOD NISKIH TEMPERATURA - NISKI TROŠKOVI ODRŽAVANJA -SUŠENJE PLODOVA NAKON KIŠE -NISU POTREBNE POSEBNE DOZVOLE ZA RAD SA STROJEM -SPREČAVANJE ŠTETA OD MRAZA UZROKOVANOG HLADNIM SJEVERNIM STRUJAMA ZRAKA - NISKA POTROŠNJA  

Nove škare ELECTROCOUP F3010 razvijane su korištenjem najnovijih dostupnih tehnologija . One nam omogućavaju dva načina rada: Proporcijalni način rada (oštrica prati brzinu okidača) - za ekstremno siguran i precizan rad. Puls mod (tradicionalni način rada) - za snažnu i brzu rezidbu. Dva načina rada kombinirana u jednim škarama čine ELECTROCOUP F3010 najnaprednijim i najsigurnijim uređajem te vrste ikada napravljenim. NE USTRUČAVAJTE SE OSOBNO ISPROBATI. ZATRAŽITE PREZENTACIJU ELECTROCOUP ŠKARA F3010 U VAŠEM DOMU ! Škare F3010 imaju odlične reference u rezidbi vinograda, voćnjaka i maslinika kao i u šumarstvu zahvaljujući velikom kapacitetu rezidbe, snazi i mogućnost izmjene glava. F3010 mogu biti na produžecima  od 1,2-3,5 metara što omogućava rezidbu do 5 metara udaljenih grana. Unaprijeđena elektronika pruža nam mnogo novih mogućnosti: novi LCD displej displej stanja baterije displej učinkovitosti rada brojač rezova elektronsko podešavanje položaja oštrice elektronsko podešavanje  poluotvaranja   Tehničke karaktristike ELECTROCOUP F3010 električnih škara Težina škara 830g Težina baterije 2400g Težina prsluka i kablova 500g Maksimalno otvaranje oštrice 56 mm Maksimalana debljina grana 40 mm Baterija 48V Punjač baterije 230V50Hz  110V60Hz Trajanje baterije Više od 8 sati Vrijeme punjenja baterije 5 sati Garancija 12 mjeseci  Klikom na link pogledajte video prezentaciju ELECTROCOUP F3010.

  MANKAR ® ULV Sistemi za prskanje patentirana tehnologija nerazrijeđeni herbicid, aplikacije bez pritiska ekstremno niske doze herbicida, minimalni rizik od drifta-za nisko djelovanje na okoliš visoka udobnost za korisnike niska buka širok izbor modela i širina prskanja pogon na baterije Područja primjene: 1.) rasadnici, vrtni centri, rasadnici drveća, npr. Božićna drvca, kultivacija  2.) poljoprivreda, ukrasni vrtovi, vinogradarstvo, šumarstvo npr. krumpir, jagode. 3.) Javne površine(ovisno o specifikaciji) npr. ulice, groblja, sportske ustanove, parkovi 4.) Vrtovi i ukrasni vrtovi npr. održavanje zelenih površina, rubnika cesta, javnih površina, javnih parkova, sportskih terena, privatnih parkova, zračnih luka, bolnica, sveučilišta, izložbenih centara 5.) Odmor npr. Područja za kampiranje, bungalov parkovi, golf tereni, sportski tereni, zoološki vrtovi, tematski parkovi Glavne značajke Patentirana tehnologija:  MANKAR® štedi sredstva.Dobar je za okoliš,  dobar za vaše financije. Samo 1 – 2 l herbicida  treba po hektaru zahvaljujući specijalnoj ULV  (ultra malom volumenu) tehnologiji i patentiranoj  segmentiranoj rotacijskoj dizni. Standardni sistemi  npr. Leđne prskalice koriste puno više herbicida  na istoj površini.  Primjena nerazblaženog* herbicida  MANKAR® štedi vrijeme. Nema nepotrebnog posla.  Možete započeti s poslom odmah, bez potrebe  dodavanja vode, jer se u većini slučajeva herbicidi  mogu koristiti nerazrijeđeni. Također eliminira ili  smanjuje gubitak vremena za ponovno punjenje.   Aplikacija bez pritiska MANKAR® prska precizno gdje vi to želite,  nigdje drugdje. Zahvaljujući primjeni bez pritiska  po 90° prema tlu i potpuno zatvorenom sistemu  za prskanje drift ili formiranje maglice od herbicida  je svedeno na minimum.    *Da saznate gdje koristiti ovu tehnologiju  upitajte u vašem lokalnom uredu za zaštitu.     Visoka udobnost za korisnika MANKAR® je jednostavan za uporabu.Dostupan kao lagan,  prijenosni model male težine  od 2,9 kg, Mankar čini primjenu herbicida laganim poslom.  Ergonomičan dizajn reducira stres na korisnikovim leđima  i tijelu. Za usporedbu, leđna prskalica teži i do 20 kg.  Tihi rad  MANKAR® je tiha alternativa. Ljubazna prema okolišu  i ljudskim živcima, zahvaljujući svom tihom radu.  Širok izbor modela i širina prskanja MANKAR® za fleksibilnost. Naš širok izbor modela  i širina prskanja jamči da ćete naći idealno rješenje  za vaše potrebe.  Baterijski pogon  MANKAR® dolazi s baterijom koja se može ponovno puniti. Nema više zapetljanih kablova. Svi električni modeli imaju  baterije koje se mogu puniti. Ovisno o modelu napunjene  baterije traju 8 – 16 radnih sati.

 Mogućnost prskanja već od 15l/h prskane površine, u startu daje veliku prednost Undavine ispred klasičnih prskalica. Da vidimo koje su to prednosti: vrlo jednostavno i lako rukovanje prskalicom potpuno zaštićena glava prskalice omogučuje nam vrlo djelotvornu uporabu herbicida uporabom malih volumena tekućine i sama je prskalica daleko lakša od ostalih; manja potrošnja goriva, manje nabijanja tla... minimalno raznošenje herbicida, čak i za vjetrovitih dana smanjeno utrošeno vrijeme za punjenje rezervoara, transport... univerzalni priključci za sve vrste traktora ili ATV-a   Ovisno o željenoj širini herbicidnog pojasa, Undavine su dostupne u nekoliko varijanti: undavina 250 undavina 400 undavina 600 undavina 900   Karakteristike pojedinih modela možemo isčitati iz tabele: Model Širina prskanja Brzina prskanja Ukupna potrošnja Ukupna težina Undavina 250 300 mm 4-8 km/h 8- 12 l/ha 19kg Undavina 400 450 mm 4-8 km/h 10 - 12 l/ha 20kg Undavina 600 600 mm 4-8 km/h 10 - 12 l/ha 20kg Undavina 900 900 mm 4-8 km/h 10 - 15 l/ha 23kg

Handydome prskalica razvijena je za primjenu kod kontrole rasta korova. Gumen zaštitno kućište omogućava prskanje tik do same biljke bez mogućnosti oštećenja iste. Najpogodnija je za primjenu u rasadnicima gdje sa spreminkom od 10L može poprskati površinu čak do 0,5ha.   PRIMJENA: jagodičasto voće voćnjaci vinogradi autoceste šumarstvo plovni putevi usjevi oranice travnjaci močvarno tlo   SPECIFIKACIJE: Širina kučišta:                                350mm Težina (prazno):                             2 kg   Težina (spremno za korištenje):     12 kg   Kapacitet:                                       10 litres

Herbiflex-4 je visoko ekonomična ručna prskalica za CDA aplikaciju herbicida. Može koristiti CDA formulacije ili standardne vodene otopine pri potrošnji od samo 10-30 litara po hektaru. Kapljice veličine od oko 200 mikrona umanjuju rizik od raspršivanja i padaju na točno određeni, podesivi, dio površine. Herbiflex-4 prskalica najpogodnija je za vinograde. Sa spremnikom od 5L može poprskati čak do 12km puta. Zbog smanjene količine mješanja herbicida sigurnost korisnika povećana je na najviši nivo.   PREDNOSTI: ·         lagana i jednostavna za korištenje ·         produktivna i ekonomična ·         robustna i jednostavna za održavanje ·         umanjuje raspršivanje kapljica ·         pogon na baterije, nema pumpanja ·         mogućnost stavljanja zaštitnog šilda za kvalitetniju primjenu   SPECIFIKACIJE: Težina - prazna                                 1.5 Kg (sa spremnikom od 5L i baterijama) Težina – spremna za korištenje     6.5 Kg (sa spremnikom od 5L i baterijama)  Izvor snage                                        6V DC (4 baterije D-cell/ R20) Autonomija baterija                        1,0 W  (preko 20h rada) Brzina diska                                      2800 rpm   Brzina protoka tekućine                 15-45ml/min Veličina kapljica                               200 µm Dužina remena                                 10-50cm

Herbi-4 je ručna prskalica sa rotirajućim diskom za CDA aplikaciju herbicida. Može koristiti CDA formulacije ili standardne vodene otopine pri potrošnji od samo 10-30 litara po hektaru. Kapljice veličine od oko 250 mikrona umanjuju rizik od raspršivanja i padaju na točno određeni dio površine, točnije u krug promjera 1.2m. Herbi-4 prskalica površinu od 0,4ha pokrije u roku sat vremena. Zbog smanjene količine mješanja herbicida sigurnost korisnika povećana je na najviši nivo. Herbi-4 prskalice najpogodnije su za primjenu u voćarstvu.   PREDNOSTI: ·         lagana i jednostavna za korištenje ·         produktivna i ekonomična ·         robustna i jednostavna za održavanje ·         umanjuje raspršivanje kapljica ·         pogon na baterije, nema pumpanja   SPECIFIKACIJE: Težina - prazna                              1.5 Kg (sa spremnikom od 5L i baterijama) Težina – spremna za korištenje     6.5 Kg (sa spremnikom od 5L i baterijama)   Izvor snage                                    6V DC (4 baterije D-cell/ R20)  Autonomija baterija                       0.5 W  (preko 40h rada) Brzina diska                                   2,000 rpm    Brzina protoka tekućine                 60-150ml/min  Veličina kapljica                            200-300 µm Dužina remena                               1.2m

  Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U načelu je određeno sustavom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto. Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata. Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.   Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće: • Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu, iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju. • Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtijevaju oštriji rez tj. manje opterećenje. • Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Naime, većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka, maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo. • Potrebno je poznavati ii razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.   Uvažavajući sve ove navedene čimbenike, rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.   Pribor za rezidbu Sastoji se od vinogradarskih škara (sastoje se od oštrice, kuke u obliku polumjeseca, opruge i ručica) i pile. Škarama se reže jednogodišnje i dvogodišnje drvo, dok se staro višegodišnje drvo reže pilom.   Vrste drva na trsu vinove loze: • Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci) • Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi) • Jednogodišnje drvo Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg (Slika 1).   Pri rezu jednogodišnjeg drveta (Slika 2) razlikujemo: a) Prigojni reznik s jednim pupom b) Prigojni reznik s dva pupa c) Rodni reznik s 3-5 pupova d) Kratki lucanj sa 6-8 pupova e) Dugi lucanj sa više od 8 pupova   Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup (Slika 3). Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sustave uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa (Slika 4). Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju (Slika 5). Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju (Slika 6). Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena), vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drva (Slika 7a i b).

Voćke za vrijeme zime mogu biti izložene manjoj ili većoj opasnosti od mraza kada mogu stradati zametnuti generativni pupovi ili neki drugi organi, a može doći i do potpunog smrzavanja stabla. Pojedina tkiva voćaka nisu jednako otporna spram mrazova, što je uvjetovano anatomskim karakteristikama, rezervama hrane koju sadrže i sl. U periodu mirovanja najotpornije tkivo je kambij, pa mlado drvo, staro drvo, kora te srž. Na temelju stanja kambija može se utvrditi jesu li voćke stradale od mraza tijekom zimskog mirovanja ili pri kretanju vegetacije. U slučaju da je oštećen samo kambij, tada je oštećenje nastalo u trenutku kretanja vegetacije. Pojedini organi također nisu jednako osjetljivi na niske temperature. Nadzemni organi često izdrže mrazove i do -35 °C, dok korijen strada već na -9 do -10 °C. Cvjetni pupovi su osjetljiviji od lisnih i drvenastih. Cvjetovi i zametnuti plodovi stradaju već pri temperaturi od -2 do 1,5 °C. Tijekom hladnijih zima mogu nastati slabije ili jače povrede tkiva i pojedinih organa. Na taj način, u potpunosti ili samo djelomično, mogu promrznuti cvjetni pupovi, nedozreli vrhovi mladica, tanje grančice u unutrašnjosti krošnje koje su bile jače zasjenjene ili jače opterećene rodom. Uslijed promrzavanja mogu se pojaviti pukotine ili nekrotične pjege.   ZAŠTITA OD ZIMSKIH MRAZOVA U Hrvatskoj su zimski mrazovi normalna pojava. Isti ne stvaraju jednake štete na svim voćnim vrstama.pa tako pojedine voćne vrste pa i sorte mogu uspijevati na širem području i nešto hladnijoj klimi. U okviru svake voćne vrste postoje sorte koje su otporne, relativno otporne i osjetljive na mrazove. Također, različiti dijelovi stabla voćke ne pokazuju jednaku otpornost na mrazove. Najmanju otpornost ima korijen koji je izložen najvećim kolebanjima temperature, a slabo je osiguran rezervama hrane. Ostali dijelovi stabla su znatno otporniji. Posljedice izazvane pojavom zimskih mrazova mogu se u mnogim slučajevima izbjeći preventivnim mjerama kao što je pravilan izbor položaja, prirodno otpornijih vrsta i sorata prema mrazu, izbor podloge itd. Osim preventivnih mjera, nužna je i primjena agrotehničkih mjera koje omogućuju da se voćke održe u stanju što veće otpornosti na mrazove. Agrotehničkim mjerama potrebno je spriječiti prebujan rast ljetorasta, kasno završavanje vegetacije, slabije odrvenjivanje ljetorasta, pretjerano iscrpljivanje voćaka rodom, jača oštećenja organa uzrokovana štetočinjama. Jedna od preventivnih mjera u sprječavanju nepovoljnog djelovanja mraza, a koja se pokazala i efikasnom je krečenje debla i jačih skeletnih grana vapnom u jesen nakon otpadanja lišća. Ova mjera temelji se na osobini da se predmeti bijele boje slabije zagrijavaju zbog odbijanja sunčevih zraka. Osim toga, slabije zagrijavanje tj. krečenje voćke ima još jednu prednost, a to je da u proljeće usporava kretanje vegetacije čime se smanjuje i mogućnost stradanja voćke od kasnih proljetnih mrazova. Ponekad se i nakon svih poduzetih mjera mogu na deblu i skeletnim grana pojaviti nekroze i pucanje kore i to najčešće s jugozapadne strane. U tom slučaju ako kambij ostane neoštećen, drvo će se regenerirati. U protivnom se povrijeđena mjesta osuše. Na tim mjestima popucanu koru treba što prije priljubiti ponovo uz drvo i povrijeđeni dio premazati voćarskim voskom. U slučaju težih stradanja treba pristupiti cijepljenju „na most“ koje kod mladih voćaka daje dobre rezultate. Radi pravilne njege voćaka oštećenih pojavom zimskog mraza, potrebno je nakon svake jače zime i prije kretanja vegetacije pregledati voćnjak, posebno ona stabla koja su bila opterećena rodom ili su bila smanjene vitalnosti. Kod starih, slabih i iscrpljenih voćaka, ako se primijete jača oštećenja, najbolje je pred početak vegetacije obaviti pomlađivanje voćke.   ZAŠTITA VOĆAKA OD KASNIH PROLJETNIH MRAZOVA U voćarskim krajevima u nekim godinama voćke mogu biti izložene opasnosti od pojave kasnih proljetnih mrazova koji se javljaju najčešće u fazi cvatnje. Tada zatvoreni ili otvoreni cvjetovi i tek zametnuti plodovi mogu biti potpuno ili samo djelomično uništeni. Cvjetni pupovi su najosjetljiviji na kasne proljetne mrazove za razliku od faze potpunog zimskog mirovanja kada cvjetni pupovi mogu izdržati znatno niske temperature. S početkom vegetacije, njihovim pupanjem i cvjetanjem ta se osjetljivost naglo povećava. Kasni proljetni mrazovi mogu počiniti velike štete u smislu da unište cijelu berbu. Zametnuti plodovi su još osjetljiviji od cvjetova i propadaju na temperaturi od -1,2 do 2 °C, dok cvjetovi stradaju na -2,0 do -3,0 °C. Pojedini dijelovi cvijeta su također nejednako otporni prema mrazovima. Najosjetljiviji je sjemeni zametak, a najotporniji polen. Mraz nastaje sublimacijom vodene pare na ohlađenim predmetima kada je temperatura rosišta manja od 0 °C. dobro je znati da do pojave mraza dolazi na više načina, a to su advekcijom, radijacijom ili istodobno advekcijom i radijacijom. Zaštitne mjere su mnogobrojne i raznovrsne, a temelje se na odgađanju početka cvatnje i sprečavanju snižavanja temperature na kritičnu točku. Odgađanjem početka cvatnje može se u potpunosti izbjeći opasnost od kasnih proljetnih mrazova. To se može ostvariti izborom vrste i sorte koje kasno cvatu, izborom bujnih podloga koje usporavaju cvatnju, izborom hladnijih položaja na kojima cvatnja malo kasni te prskanjem stabala fitohormonalnim sredstvima. Najčešće direktne mjere zaštite od kasnih proljetnih mrazova jesu dimljenje, orošavanje i temperaturna inverzija. Advekcijski mraz nastaje prodorom hladnog zraka koji se zadrži i po nekoliko dana i prekrije veliko područje. Zaštita od ove vrste mraza je vrlo teška upravo zbog spomenutih karakteristika. U praksi se kao najdjelotvornija zaštitna mjera pokazalo orošavanje. Radijacijski mraz nastaje uslijed intenzivnog hlađenja tla i prizemnog sloja zraka. U najnižim dijelovima nekog kraja zbog spuštanja hladnog zraka niz obronke stvaraju se tzv. jezera hladnog zraka koje uzrokuju štete po kotlinama, udolinama, nizinama i uvalama. Protiv ove vrste mraza djelotvorne su mjere orošavanja, dimljenja, prekrivanjem biljaka i miješanja zraka. Dimljenje se u praksi pokazalo kao vrlo djelotvorna mjera zaštite, ali samo kad je dim bio vrlo težak.   Opasnost od pojave mraza znatno je smanjena u blizi većih vodenih površina, iznad neobrađenog tla, na južnim obroncima. Što se tiče tehnologije, postoji stroj Frostbuster koji predstavlja moderan način borbe protiv kasnih proljetnih mrazova. Sve detalje o ovom stroju mogu se naći na stranici firme AGRA d.o.o. iz Čakovca koja je zastupnik i distributer ovog stroja za Hrvatsku. S druge strane spomenimo još i antistresni preparat Plant Antifrost Protector(PAP) koji štiti biljke od mraza i niskih temperatura. Kao takav predstavlja unikatan proizvod na našem tržištu. Mehanizam djelovanja Plant Antifrost Protectora je vrlo jednostavan. Prvih 2 do 3 sata nakon primjene, PAP štiti biljku izvana i pomaže joj povećati otpornost na štete od hladnoće. Posebna formula PAP-a je pažljivo osmišljena kako bi mogla biti apsorbirana putem lista i korijena biljke. Ako se primijeni na vrijeme, već unutar šest sati, moguće je postići da biljka sama pod djelovanjem Plant Antifrost Protectora proizvodi antifrost bjelančevine (AFP) i antifrost aminokiseline (AAA) koje povećavaju njenu otpornost na hladnoću i štete od mraza.

Kako korijenov sustav prožima tlo iz kojeg crpi vodu i hraniva, tako i korovi izrasli u blizini voćaka konkuriraju za istu količinu vode i hraniva. Stoga, prisutnost korova iznad praga štetnosti može dovesti do značajnog smanjenja redovitog uroda i kvalitete plodova tako da se preporučuje da tlo ispod voćaka bude oslobođeno od korova.  Posebno se to odnosi na ona tla koja zbog svoje teksture loše gospodare vodom (pjeskovita tla) i na uzgojna područja gdje ukupno padne manje godišnje količine oborina ili su one nejednako raspoređene. Osim toga, korovske biljke troše velike količine vode pa time isušuju i osiromašuju tlo. Nadalje, intenzivna transpiracija povećava vlažnost zraka pa se time stvaraju povoljni uvjeti za razvoj različitih biljnih bolesti. Mnogobrojni korovi su i prijelazni domaćini te prenosioci određenih biljnih bolesti. Suzbijanje korovskih biljaka moguće je provoditi mehaničkim mjerama, kemijskim mjerama ili kombinacijom tih dviju metoda. Agrotehničke mjere uključuju višekratnu obradu tla unutar i između redova uz koju se koriste i dopunske mjere košnje i malčiranja. Primjena herbicida spada u kemijske mjere suzbijanja korova. Primjena herbicida može biti preventivna ili kurativna. Prije kretanja vegetacije tj. tijekom jeseni, zime i ranog proljeća obavlja se preventivno tretiranje. U tom slučaju najčešće se koriste selektivni herbicidi translokacijskog djelovanja. Tijekom vegetacije obavlja se dopunsko tretiranje herbicidima, kao kurativna mjera, kada su korovi visine 1 do 20 cm. Tada se najčešće koriste totalni herbicidi kontaktnog ili translokacijskog djelovanja. Kod nas u Hrvatskoj zbog specifičnosti klimatskih i pedoloških uvjeta, pristup održavanja tla pod voćkama i u suzbijanju korova je vrlo različit. U aridnijim (sušnijim) područjima korovi se suzbijaju primjenom herbicida i obradom tla. U sjeverozapadnim područjima prevladavajući način održavanja tla između redova je košnja (malčiranje) trave, dok se tlo ispod voćaka održava primjenom herbicida. U mladim nasadima (starosti od 1 do 4 godine) preporučuje se izbjegavanje primjene herbicida što je zapravo danas nezamislivo jer radne snage za održavanje tla kopanjem nema ili je preskupa. Korovi se mogu podijeliti obzirom na vrijeme kretanja na zimsko-proljetne, ljetne i jesenske. Sastav korovne flore pod utjecajem agrotehničkih i pomotehničkih mjera (uzgojni oblik, razmak redova, gnojidba, način održavanja tla) se mijenja. Tako u zimsko-proljetnu skupinu korova spadaju mrtva kopriva, pastirska torbica, gorčica i dr. U skupinu ljetnih korova spadaju jednogodišnje i višegodišnje korovske vrste kao što su bijela loboda, štir, dvornik, osjak, maslačak, pirika, troskot, limundžik. Za razvoj voćaka posebno su štetni višegodišnji korovi koji svojim podzemnim rizomima vrlo snažno konkuriraju korijenovoj mreži voćaka. Vrlo je važno poznavati korovnu floru u voćnjaku jer jednokratna primjena bilo kojeg herbicida kroz cijelu godinu ne može riješiti problem korova. Herbicidi koji se koriste za suzbijanje korovskih vrsta u voćnjacima dijele se na one koji djeluju preko lista i koji djeluju preko tla. U slučaju da je vegetacija krenula, herbicidi se moraju primjenjivati za vrijeme mirna vremena i pod niskim tlakom pumpe kako herbicid ne bi dospio na zelene dijelove voćke i izazvao fitotoksičnost. Za bolje prianjanje herbicida na listove korovskih biljaka često se uz iste koristi i bijelo ulje koje ima ulogu okvašivača tj. pomoćnog sredstva. Ono omogućuje bolji raspored herbicida na listu, bolje prianjanje i potpunije upijanje u list korova. Njegova primjena se preporučuje u nepovoljnim uvjetima za djelovanje herbicida kao što je suša ili niske temperature ili u slučaju da korovi imaju glatke listove i voštanu prevlaku. Za sve je herbicidne pripravke vrlo važno da se prije upotrebe pažljivo pročita uputa te da se navedenih doza i ograničenja pridržava.

Prije svega potrebno je poznavati postojeće stanje u tlu. To će nam reći analiza tla na temelju koje će se napraviti preporuka i plan za neke od mogućih intervencija u popravljanju ili očuvanju strukture tla. Humifikacija tj. bogaćenje tla organskom tvari jedna je od mjera koju je posebno važno provoditi na teškim i pjeskovitim tlima. Najbolja i najjednostavnija humifikacija jest unošenje većih količina stajskog gnoja u tlo. Najbolje ga je u jesen zaorati ili zatanjurati po cijeloj površini. Za to je potrebno oko 40 do 50 t/ha stajskog gnoja. Ako se ta količina ne može osigurati, potrebno je na druge načine kombinirati unos organske tvari kako bi tlo „oživjelo“ npr. zelenom gnojidbom, kompostom. Posljedica povećane kiselosti je nedostatak kalcija u tlu. Kalcij je element koji utječe na formiranje stabilne, mrvičaste strukture što označava povoljan vodozračni režim i plodnost tla. Kad ima dovoljno kalcija u tlu povoljan je utjecaj na stvaranje kvalitetnog i zrelog humusa koji je značajan za plodnost tla. Tla kisele reakcije imaju nestabilnu strukturu i pokazuju sklonost formiranju pokorice iza svake jače kiše. U takvim tlima neka hraniva postaju manje pristupačna biljci, posebno fosfor jer dolazi do njegove fiksacije. Tako da se primijenjene količine fosfora samo djelomično iskoriste u tlu. Iz spomenutog se vidi da je korekcija pH vrijednosti tla prva mjera kojom se povećava plodnost tla i sposobnost primanja hraniva iz tla. Na temelju neophodne analize tla koja će pokazati s čime se raspolaže, racionalizirati će se proizvodnja i neće se gnojiti na pamet. Tla teže strukture, koja su također i kiselija, zahtijevaju provođenje kalcifikacije odn. unošenje vapna ili vapnenca kako bi se regulirala pH vrijednost tla. Koliko će se vapna upotrijebiti ovisi o kemijskoj analizi tla tj. o količini vapna koju dotično tlo sadrži. Na teškim tlima kalcizacija predstavlja sastavni dio povećanja plodnosti. Kalcizacijom se kalcij unosi u obliku kalcij-karbonata (CaCO3), dolomita (CaCO3 × MgCO3), kalcij-oksida ili živog vapna (CaO), gašenog vapna (Ca(OH)2) ili u obliku otpadnih tvari iz industrije (saturacijski mulj). Ukupna količina vapna se ne smije prilikom kalcifikacije dodati odjednom jer bi se reakcija tla naglo promijenila te bi mogla „blokirati“ neke mikroelemente potrebne voćki (npr. cink, molibden, bor). Jednako tako, kalcizaciju ne bi smjelo obavljati ako se istovremeno ne unosi i organska tvar u tlo.

Ako se rezidba obavlja na rezervu tj. s većim brojem generativnih pupova da se osigura rodnost ovisno o klimatskim prilikama, postoji mogućnost da ostanu svi pupovi pa se javlja višak plodova(poželjno je imati manje plodova, ali da su krupniji). U tom slučaju potrebno je obaviti prorjeđivanje.  U suvremenim proizvodnim voćnjacima koriste se razni preparati biljnih hormona kojima se prskaju voćke kako bi dio plodova otpao i time smanjio opterećenje. U drugima se pak koriste mehanički uređaji koji poput rotirajućih četki prolaze kroz krošnju i otkidaju plodove. To su vrlo ekonomični načini prorjeđivanja u velikim voćnjacima jer ne iziskuju puno radne snage. S druge strane u malim voćnjacima se prorjeđuje ručno jer su ovakvi strojevi preskupi. To je zapravo i najbolji način prorjeđivanja. Tako se mogu ukloniti svi oštećeni (od tuče, insekata i sl.) ili zakržljali plodovi, a ostavljaju se samo oni jedri i najveći. Takvo prorjeđivanje je najbolje napraviti u fazi kada su plodići promjera 8 do 10 mm. Kod jezgričavih voćaka kao što su jabuke, kruške, dunje i sl. na mjestu jednog pupa najčešće se razvije 5 do 6 cvjetova, pa tako i plodića. To je preveliki broj plodova na jednom mjestu, stoga je najbolje dio plodova skinuti i ostaviti samo jedan, a ponegdje može i dva ploda ako imaju dovoljno mjesta i ako je mjesto prihvata za stablo dovoljno čvrsto da podnese toliku težinu. Kod koštičavih voćaka kao što su breskve, šljive, trešnje i sl., također treba provoditi prorjeđivanje, posebice jer su njihovi plodovi i sami po sebi sitniji. Tako se npr. kod breskve 15 do 20 dana nakon završetka cvatnje prorjeđivanjem treba ostaviti 6 do 8 plodova po mješovitoj rodnoj šibi koja je najčešće rodno drvo kod breskve. Također njihov razmak treba biti 15-ak cm. Plod breskve je težak, a rodne grančice tanke te se pod težinom plodova jako povijaju prema tlu i lakše se ljuljaju uslijed vjetra, čime bi moglo doći do sudaranja i oštećivanja plodova. Kako šljiva ima manje i lakše plodove, taj razmak između plodova može biti upola manji (8 do 9 cm). Vrlo izražena rodnost trešnje može također umanjiti kakvoću ploda, stoga predstavlja moguću teškoću koja se može riješiti prorjeđivanjem. Glavno rodno drvo kod trešnje su svibanjske kitice, koje mogu nositi 10-ak cvjetnih pupova. U plodu trešnje veliki dio ploda zauzima koštica, a prorjeđivanjem se taj odnos uvelike može smanjiti. Stoga je i kod nje potrebno provoditi prorjeđivanje kad je promjer ploda otprilike 10 mm.     Prorjeđivanje se može vršiti u 3 faze:   1.    faza u vrijeme cvatnje – najidealnije što se tiče fiziologije   Višak cvjetova se eliminira i smanji se potražnja za hranjivima, ali može biti i rizična jer se još ne zna kako će proći oplodnja (oštećuje se njuška tučka, npr. sa žutim uljima).   2.    faza nakon oplodnje – 2 do 3 tjedna (polovica 5. mj) Ovisi o veličini plodova: kod jabuke promjera ploda 8 do 12 mm, šljive 16 mm, breskve 25 mm. Najsigurnije je jer u našim krajevima više nema opasnosti od mrazova.   3.    faza pred samu diferencijaciju (breskva, giberelini) Nakon kemijskog vrši se mehaničko prorjeđivanje za sorte koje imaju veliku cijenu. Kod breskve prorjeđivanje se vrši na razmak 12 cm plod od ploda, kod jabuke da ostane 1 plod u gronji (a može ih biti 4-7). Sinteza giberelina počinje 40 dana iza cvatnje te prije toga treba obaviti ručno prorjeđivanje. Kemijsko prorjeđivanje bazira se na selektivnom principu. Svi embriji koji u trenutku tretiranja imaju manje od 8 stanica abortiraju, a oni s više od 8 stanica ostaju.   Kemijski prorjeđivati u optimalnim vremenskim uvjetima: bez vjetra, visokih temperatura i kiše jer je potrebno 6 sati da se preparat upije (ako se preparat ispere, ponavljanje tretiranja je rizično).   Nedovoljni rezultati s kemijskim prorjeđivanjem dobivaju se u sljedećim uvjetima: • u godinama izrazite alternativnosti • slab vegetativni rast • slabi rez • optimalni uvjeti oplodnje • kod toplog vremena prije cvatnje • kod hladnog vremena nakon cvatnje     Tabela 1. Preparati za kemijsko prorjeđivanje plodova Grupa A Grupa B Grupa C Grupa A, B NAA (alfa-naftil octena kiselina) BA (ACCEL) 6 benzil-adenin Giberelin GAS ETILEN (CEPA) 2 kloretil fosfonska kiselina NAD (alfa-naftil acet-amid) IAA (beta indol 3 octena kiselina) MCPB (etil ester maslačne kiseline)     NAD 4 do 8 dana nakon pune cvatnje - precvjetavanje promjer ploda do 5 mm ne koristiti na Red Delicious sortama - pygmy fruits pogodan za ljetne sorte često se koristi u kombinaciji s Carbarylom dozvoljen u sustavu integrirane poljoprivrede tretirati ujutro optimalna temperatura 12 do 17 C i preko 75% relativne vlažnosti zraka kod temperatura preko 20 C - smanjiti dozu dodati okvašivač (50 ml/hl) ili mineralno ulje (100 ml/hl), ali ne kod temperatura preko 25 C okvašivač ne dodati kod upotrebe Geramid Neu može se koristiti zajedno s fungicidima ne preporučuje se u voćnjacima mlađim od 4 godine nije poželjno koristiti, ako slijedi korekcija s NAA   NAA 14 do 18 dana nakon pune cvatnje promjer ploda 10 do 12 mm ne koristiti na Delicious sorte - pygmy fruits ne koristiti ispod 10 mm promjera plodova - pygmy fruits, prekomjerno prorjeđivanje često se koristi u kombinaciji s drugim regulatorima (BA, Carbaryl - smanjuje opasnost prekomjernog prorjeđivanja) pri visokim temperaturama postoji opasnost od prekomjernog prorjeđivanja stimulira povratnu cvatnju ako se koristi prekasno ne dolazi do povećanja plodova može oštetiti listove ako se koristi u precvjetavanju kod ljetnih sorata ne koristiti u sezoni kada se koristi Promalin ili BA pokazuje izvrsne rezultate na sorti Jonagold ne koristiti u korekciji nakon NAD (posebice kod bujnih sorata), osim: 1. ako su se koristili giberelini (Elstar, Golden Delicious), 2. ako je voćnjak u alternaciji, 3. ako je nakon aplikacije NAD bilo suho vrijeme.   BA  relativno novi proizvod citokinin - potiče diobu stanica utječe pozitivno na veličinu ploda (Golden Delicious, Empire; McIntosh) promjer ploda 10 mm često puta potrebno dvije aplikacije relativno slab u prorjeđivanju nema ograničenja u sortimentu stimulira povratnu cvatnju vrlo dobar pri višim temperaturama zahtijeva 3 dana dobrog vremena nakon aplikacije slabo učinkovit za sortu Gala   CARBARYL najstarije sredstvo za prorjeđivanje 14 do 21 dan nakon pune cvatnje promjer ploda 12 do 15 mm vrlo otrovan za pčele stimulira crvenog voćnog pauka upotrebljava se u kombinaciji s drugim regulatorima pogodan u mladim voćnjacima do 4. godine uz dodatak mineralnog ulja ili okvašivača 100 ml/hl vrlo dobro reagira uz dodatak okvašivača ili mineralnog ulja u voćnjacima sa sortom Jonagold gdje je bilo podrezivanje korijena pogodan za sorte Red Delicious, Gloster, Braeburn i Fuji gdje nema druge alternative   Konvencionalna sredstva za prorjeđivanje plodova su: Mesurol. Ethrel, Diramid, Dirager, Carbaryl   Utjecaj na učinkovitost prorjeđivanja:  • oplodnja – slaba oplodnja ispod 3 sjemenke – minimalne doze ili u potpunosti ispustiti kemijsko prorjeđivanje • gnojidba – slaba opskrbljenost dušikom povećava učinkovitost prorjeđivanja • opterećenje prethodne godine – voćnjak u alternaciji nakon slabe rodnosti teže reagira na prorjeđivanje te su potrebne jače doze • sorta – Crveni Delišes, Fuji, Gloster, Braeburn – ne koristiti hormonske pripravke, NAD i NAA ne koristiti kod Gale do starosti 4 godine    Jača učinkovitost:  - uvjeti koji osiguravaju duže usvajanje neposredno nakon aplikacije, - oblačno vrijeme nekoliko dana prije aplikacije – tanja kutikula, - temperature preko 25 °C - pojačavaju učinkovitost prorjeđivanja.   Slabija učinkovitost:  - brzo sušenje lista neposredno nakon aplikacije, - niske temperature.   Prednosti prorjeđivanja plodova: povećanje kakvoće i veličine plodova neprorijeđeni plodovi su sitniji, kržljaviji i manje ukusni prorjeđivanjem se omogućava veći prodor sunčevih zraka i ujednačeno sazrijevanje plodova u slučaju prevelike rodnosti grana se može slomiti uslijed težine plodova prorjeđivanjem se smanjuje potreba voćke za hranjivim tvarima i uklanja pojava naizmjenične rodnosti prorjeđivanjem se smanjuje mogućnost zaraze bolesti i napada štetnika.

• odabrati dobre sadnice • odrediti odgovarajući rok sadnje • utvrditi raspored i razmak sadnje • napraviti plan sadnje • pravilno obaviti sadnju   Vrijeme sadnje Sadnju je najbolje obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, a to je u jesen ili proljeće. Zimi, iako vegetacija miruje, nije preporučljivo obaviti sadnju jer je tlo pod snijegom, smrzlo ili je suviše vlažno. U slučaju izuzetno povoljnih vremenskih prilika moguće je obaviti I zimsku sadnju, uz uvjet da tlo to omogućava. U našim krajevima sadnja se obavlja u period od listopada do travnja, s time da postoji pravilo da je bolje saditi u listopadu nego u studenom, bolje u studenom nego u prosincu i tako do travnja, a to znači što ranije – to bolje. Stoga se kao najbolja opcija preporučuje jesenska sadnja.   1.    U jesen Prednost se daje jesenskoj sadnji prvenstveno iz razloga što je u tom periodu puno lakše doći do kvalitetnog sadnog materijala i odgovarajućeg sortimenta nego u proljeće. Jesensku sadnju treba obaviti odmah nakon otpadanja lišća, odn. dok se sadnice izvade iz rasadnika. To je obično početak studenoga. No to ne znači da se ne može saditi i kasnije ako vremenske prilike dozvole. I kasno jesenska sadnja pa čak i zimska , ako tlo nije smrznuto je povoljnije od proljetne sadnje. Osim toga, jesenska sadnja ima niz drugih prednosti. Voćka brže obnavlja ozlijeđenu korijenovu mrežu i stvara jači korijenov sustav, sadnica ima povoljnije uvjete za dobro učvršćenje u tlu, tj. ima dobar kontakt s tlom. Naime, kako je tlo u ranu jesen još uvijek toplo i vlažno, korijen odmah započinje s rastom i obrastanjem tanjim vlasastim korijenjem, dok oštećeni deblji dijelovi lakše i brže zacjeljuju stvarajući kaluse. Iz kalusa se pak nastavlja produženi rast novog korijenja. Tijekom jeseni i zime tlo se slegne od kiše i snijega što uspostavlja odličnu dodirnu površinu između čestica tla i korijenja koje se obnavljalo i nastavilo rasti još u jesen. U takvim uvjetima mlada voćka ima odlične preduvjete za prezimljavanje pa u proljeće prije početka kretanja vegetacije ponovno nastavlja intenzivan rast korijenja. Korjenova mreža se dobro razvije i postane sposobna da početkom vegetacije započne lagano osiguravati i transportirati vodu i hranjive tvari u sve nadzemne dijelove voćke.  Na teškim i vlažnim tlima kasna jesenska sadnja u sjevernim i hladnijim područjima lošije će uspjeti (korijen neće odmah početi rasti i obnavljati se, nego tek u proljeće kad se tlo zagrije, a do tada se dogode razne povrede (pozeba, truljenje na mjestima reza …)). U toplim južnim područjima može se saditi kroz cijelu jesen.   2.  U proljeće U proljeće se sadi u slučaju da tlo nije bilo dobro pripremljeno u jesen ili je bilo suviše vlažno s visokim nivoom podzemne vode. Proljetnu sadnju je bolje obaviti ranije nego zakasniti jer se korjenova mreža obnovi prije početka rasta nadzemnog dijela. Proljetna sadnja je bolja od jesenske samo na tlu koje nije dovoljno ocjedito i rastresito (tj. zbijeno, tvrdo i hladno) i ako su u jesen klimatski uvjeti bili loši.   Razmaci sadnje (gustoća sklopa) ovisi o: • bujnosti voćaka • uzgojnom obliku • plodnosti tla • primjeni mehanizacije • načinu obrade tla …   Plan sadnje Plan sadnje sadrži raspored, veličinu i oblik tabli, putove, kanalsku mrežu i skicu rasporeda voćaka, razmak sadnje s naznakom voćnih vrsta i sorata… Potrebno je imati oprašivače u nasadu (zasaditi kompatibilne sorte i to na dovoljnoj udaljenosti od glavne sorte).Plan je vrlo bitan ukoliko sadimo stranooplodne i triploidne sorte. U tom slučaju u nasadu je potrebno imati minimalno tri sorte koje približno jednako cvjetaju, dok u slučaju triploidnih sorata u nasadu moraju biti zastupljene minimalno 4 sorte kako bi se osigurala što bolja oplodnja. Sorte oprašivači i triploidne sorte se sade u sredinu nasada dok se ostale sorte sade oko njih. Ukoliko se radi o većoj parceli, ovakav raspored sadnje je potrebno ponavljati dok se cijela parcela ne zasadi. U planu sadnje potrebno je odrediti i smjer sadnje voćaka. Obavezan pravac redova je sjever-jug ukoliko to nagib dozvoljava. On je višestruko značajan. Osunčanost redova je maksimalna, plodovi su bolje obojeni, dozrijevanje im je ujednačenije, bolja je provjetrenost čime je smanjena i prisutnost biljnih bolesti i štetnika. Na blažim padinama redovi se postavljaju kontra nagibu, a na većim nagibima potrebno je formirati terase. Nakon napravljenog plana, slijedi razmjeravanje terena i obilježavanje mjesta za sadnju.  Da bi to znali potrebno je odrediti razmak u redu i između redova, a to ovisi o bujnosti voćaka, uzgojnom obliku, primjeni mehanizacije, plodnosti tla i sl.   Postupak sa sadnicama Saditi treba samo dobro razvijene i zdrave sadnice. Sadnice treba nabaviti na vrijeme nakon čega se odmah sade ili utrape. Trap je jarak dubine 50 cm, a širine malo veće od promjera korijena sadnice. Nije dobro sadnice trapiti dok su povezane u snopove (ostaju šupljine među korijenjem). Sadnice se koso postave u jarak tako da i spojno mjesto bude u jarku. Nasipaju se rahlim tlom da se popune sve šupljine među korijenjem pa se lagano nagazi da tlo bolje prione uz korijenje. Na kraju se nasipa da korijenje bude 15 cm ispod površine tla. U hladnijim područjima dobro je postaviti sloj slame zbog sprečavanja pozebe. Treba paziti da se u trap ne uvuku miševi i voluharice. Prije sadnje potrebno je pripremiti sadnice što znači da ih sve treba još jednom pregledati. Sve oštećene, nekvalitetne i zdravstveno neispravne se odstranjuju. Na zdravim sadnicama se odstrane svi oštećeni dijelovi korijena, a ako je korijenov sustav izrazito razvijen kao u bujnih sorata, treba ga skratiti na dužinu 15 do 20 cm. Žile korijena treba skratiti oštrim škarama na način da presjek bude ravan, a ne kosi, jer tada rane brže zarastaju.Nakon toga dobro je potopiti korijenje u 1%-tnu otopinu Cuprablau-a, ilovače i goveđeg gnoja u omjeru 1:1:1 na 24 do 48 sati kako bi se navlažilo i obložilo česticama koje sadrže hraniva i povećavaju ljepljivost s tlom te potopiti u fungicide i streptomicin (zaštita). Umjesto otopine vode, ilovače I goveđeg gnoja danas se sve više upotrebljavaju otopina fitohormona. Najbolje rezultate dale su otopine NAA i IBA u koncentraciji 0,03 do 0,05%. U ovoj otopine žile korijena ostaju potopljene 10 do 12 sati.   Tehnika sadnje Tijekom sadnje potrebno je voditi računa o rasporedu sadnica u odnosu na plan sadnje. Nakon toga, imati na umu da se sadnice posade na približno istu dubinu na kojoj su bile posađene u rasadniku, tj. da cijepljeno mjesto bude barem 10 cm iznad razine tla. Dubinu je lako odrediti jer dio debla koji je bio u zemlji je uvijek svjetlije boje od dijela koji se nalazio iznad zemlje. Sadna mjesta se iskolče, a zatim se u pravcu redova otvori brazda. Na manjim površinama zabiju se kolci, a oko njih se kopaju jame širine 50 do 60 cm i dubine 40 cm. Bitno je samo da je promjer jame veći od promjera korijenovog sustava kako bi se žile nesmetano smjestile i zauzele što prirodniji položaj u jami. Kopanje jame izvodi se neposredno uz marker unutar reda i uvijek s iste strane. Gornji sloj tla od 25 do 30 cm je mekši i plodniji i naziva se mekota. Taj sloj se iskopa i izbaci na jednu stranu. Donji sloj od oko 35 do 50 cm dubine naziva se zdravica i ona je manje plodno tlo pa se izbacuje na suprotnu stranu od mekote. No danas se kopanje jama najčešće obavlja svrdlom ili se jama ne kopa već se sadi u precizno izvučenu brazdu. Ako se na dnu jame ili brazde nalazi kamena podloga ili lapor, potrebno ih je razbiti. Pripremljena sadnica se postavi na 3 do 5 cm od kolca. Kolac mora biti dovoljno visok tako da dopire do visine osnovnih skeletnih grana. Prilikom sadnje važno je da se sadnice stavljaju uvijek s iste strane kolca. Kolac ima više prednosti, od toga da sprečava lomljenje novo-posađenih voćaka, štiti sadnicu od nepovoljnog utjecaja vjetra, može spriječiti mehaničke povrede stable strojevima za obradu tla te korisno djeluje na ublažavanje opasnosti od smrzavanja I ožegotina. Danas se kolac koristi samo prve dvije godine. Uz kolac napravi se manji humak u jami, a na njega se rasprostre korijenje da bude usmjereno na sve strane. Zatim se obavlja nasipanje usitnjenog tla (5 do 8 cm) na korijen uz protresanje da se ispune šupljine te se obavi lagano zbijanje gaženjem. Na taj sloj ide sloj zrelog stajskog gnoja, ali treba paziti da gnoj ne dođe direktno na korijen kako ga ne bi spalilo, pa sloj zemlje do kraja. Obično se stavlja 20 do 30 kg zrelog stajskog gnoja po sadnici. Na koncu ugazi se mala zdjelica za zadržavanje vode I voćka se zalije s oko 30 litara vode. Odmah nakon sadnje, sadnice treba vezati za armaturu. Ako oko voćnjaka prije sadnje nije podignuta ograda, sadnice treba zaštititi nekim prikladnim materijalom kao npr. zaštitnom mrežom, papirom, slamom od zečeva i srna.   Greške u sadnji: • Preduboka sadnja – voćka zaostaje u razvoju, tjera izboje, iznad vrata korijena može pucati kora, slabiji i povratni rast korijena. • Preplitka sadnja – sadnica izložena suši.   Rez nakon sadnje Odmah se provodi rez nadzemnog dijela sadnice tj. pristupa se rezu za formiranje uzgojnog oblika. U suprotnome voćke bi slabije rasle jer oslabljen korijenov sustav ne bi slao nadzemnom dijelu dovoljno vode i hraniva (to je u slučaju kada u nasadu nije osiguran sustav za navodnjavanje). Ako su posađene sadnice s preuranjenim izbojima, sadnica se ne prikraćuje već se eventualno prorijede suvišni izboji.   Armatura u nasadu U nasadima voćaka koje su cijepljene na slabo bujne podloge neophodno je osigurati potpore. U suvremenim gustim nasadima potpora je obično u obliku “špalirskog naslona” – tj. stupova i žica. Stupovi se postavljaju po dužini redova na razmak najčešće od 6 do 7 m. Mogu biti drveni, betonski, čelični, … Važno je dobro učvrstiti čeone stupove jer su oni izloženi najvećem opterećenju. Žica (koristi se pocinčana ili čelična žica promjera 2 do 3 mm) se postavlja u 2 ili 3 reda (1. red na 40 do 50 cm od tla, a ostali na razmaku od 50 cm).

Prvi razlog za redovitu rezidbu je postizanje pravilnog omjera između vegetativnih i rodnih (generativnih) pupova kako bi se uspostavila ravnoteža između rasta i rodnosti. Osim toga, regulira se ravnoteža između podzemnog i nadzemnog dijela. One voćke koje se redovito orezuju bolje rode i tvore dovoljno rodnih pupova iz kojih će se sljedeće vegetacijske sezone razviti cvjetovi. Orezane voćke imaju prozračnu i dobro osvijetljenu krošnju što povoljno utječe na kakvoću plodova i zdravstveno stanje voćke, dok se u zgusnutim i zasjenjenim krošnjama dugo zadržava vlaga nakon kiše pa su takve voćke sklonije bolestima. Orezane krošnje se zbog obilja svjetla i prozračnosti brže suše i rjeđe dolazi do infekcija. Osim toga, rezidba daje i estetsku notu krajoliku koji izgleda urednije i dotjeranije. U slučaju neredovite rezidbe, postupno dolazi do premještanja rasta i rodnosti u vrhove i obod krošnje, dok niži dijelovi odumiru. Voćka gubi rodnu površinu, rast mladica slabi, a rodnost još više opada jer nema obnove rodnih izboja. Fiziologija reza je temeljno znanje za određivanje kriterija reza.   Tehnike reza: 1. Prorjeđivanje - odstranjuje se višak izboja, grančica ili grana. - prihvatljivija tehnika jer se tim postupkom odstranjuje višak izboja. - održava se bolja ravnoteža između rasta i rodnosti.   2. Prikraćivanje - odstranjivanje vršnog dijela izboja, grančice. - primjenjuje se u mlađih voćaka za vrijeme formiranja uzgojnog oblika ili ukoliko ima prevelik broj rodnih pupova. - postiže se razgranavanje na određenoj visini.   3. Rovašenje - postupak zasijecanja kore (u obliku slova V) – prekid floema. - osigurava se veća količina hraniva za rast pupa.   Zakonitosti rasta pojedinih dijelova krošnje ovisno o mjestu izbijanja grana, kutova grananja, debljine i raspoložive lisne površine (Vochtingu):   1. Dvije grane iste dužine i debljine koje izbijaju na istoj visini i pod istim uglovima, JEDNAKO RASTU. 2. Od dvije grane pod istim ostalim uvjetima, KRAĆA SLABIJE RASTE NEGO DUŽA. 3. Od dvije grane pod istim ostalim uvjetima, DUŽI PORAST IMA ONA GRANA KOJA IZBIJA POD OŠTRIJIM KUTOM. 4. Od dvije grane iste debljine i dužine s istim uvjetima, BUJNIJE RASTE ONA GRANA KOJA IZBIJA IZ GLAVNE GRANE NA VIŠEM MJESTU. 5. Deblje grane pod istim uvjetima, BUJNIJE RASTU OD TANJIH GRANA. 6. Od dvije grane trećeg reda, JAČI PORAST ĆE IMATI ONA KOJA IZ GRANE DRUGOG REDA IZBIJA BLIŽE GLAVNOJ GRANI. 7. Od dvije grane pod ostalim istim uvjetima, BUJNIJE RASTE ONA GRANA KOJA NA SEBI NOSI VIŠE SEKUNDARNIH GRANČICA odn. KOJA IMA VEĆU LISNU POVRŠINU.   Ovisno o vremenu kada se rezidba obavlja, razlikuju se dvije vrste rezidbe. Prva je zimska rezidba ili rezidba „u suho“ koja se obavlja u vrijeme mirovanja vegetacije. Može se provoditi od jeseni do proljeća, neposredno pred bubrenje pupova. U praksi se najčešće obavlja u rano proljeće kada prođu jake zimske hladnoće jer su voćke nakon rezidbe jako osjetljive na smrzavanje. Treba ju obavljati redovito svake godine jer najpovoljnije djeluje na porast i razvitak mladica i površine lista. Danas najčešće ima samo ulogu korekcije reza u zeleno. Druga rezidba pak se obavlja u vrijeme vegetacije i zove se ljetna rezidba ili rezidba „u zeleno“. Zelenom rezidbom se popravljaju i dopunjuju učinci rezidbe u mirovanju i pojačava se osvijetljenost krošnje kako bi se osigurala kvaliteta plodova i zametanje rodnih pupova  za sljedeću vegetaciju. Zelena rezidba je obavezna mjera i obavlja se u više navrata. Na početku vegetacije tj. u fazi kada mladice narastu oko 15 cm obavlja se pinciranje suvišnih mladica, druga zelena rezidba obavlja se kada mladice završe vegetativni rast, a polovicom kolovoza može se obaviti još jedno prorjeđivanje suvišnih mladica koje su u međuvremenu izrasle ili ranije nisu odstranjene.   Izolacija vrha:   1. izolacija u fazi tek nabubrenih pupova 2. izolacija u fazi krenulih pupova 3. izolacija u fazi već odraslih mladica   Izolacijom vrha postiže se pravilnije razgranjenje lateralnih izboja po dužini. Kod izolacije u periodu mirovanja dolazi do jačeg razvoja produljnice i eliminiranje konkurentnih izboja ispod same produljnice, dok kod izolacije u početku vegetacije vršni pup ostaje neoštećen, a intenzitet rasta se prenosi na niže pupove.   Alat kojim se obavlja rezidba mora biti oštar i dezinficiran.

Navodnjavanje regulira vodni, zračni i toplinski režim tla te režim ishrane biljaka, a potiče i mikrobiološku aktivnost i rad kišnih glista. Pravilnim navodnjavanjem utječe se na vegetativni rast, intenzitet fotosinteze, povećanje priroda i poboljšanje kvalitete plodova. Navodnjavanje treba primijeniti u kritičnom trenutku odn. prije nastupanja deficita vlage. Deficit vlage na početku vegetacije negativno utječe na opći porast voćke, rast lišća je loš, a cvatnja slabija zbog otpadanja cvjetnih zametaka, dok u drugom dijelu vegetacije manjak vode izaziva prisilno sazrijevanje i otpadanje plodova, loše zametanje cvjetnih pupova te starenje i otpadanje lišća. Rezultat je poremećaj procesa fotosinteze i slabije nakupljanje hranjivih tvari pa voćke lošije prezimljuju i lakše stradaju. Norme i vrijeme navodnjavanja ovise o količini i rasporedu padalina, o karakteristikama tla, načinu održavanja tla, sorti i podlozi, gustoći sklopa, starosti nasada i visini priroda. Kod nas navodnjavanje nije zastupljeno u onim razmjerima u kojima bi trebalo biti, ali se ide u smjeru povećanja površina pod sustavima navodnjavanja jer bi ono trebalo biti obavezno obzirom da je pojava suše na našim područjima redovita pojava u ljetnim mjesecima, traje duže ili kraće vrijeme i ostavlja ponekad ozbiljne posljedice na smanjenje prinosa i pogoršava kvalitetu plodova. Vrijeme navodnjavanja određuje se na osnovi mjerenja količine i kretanja vode u zoni korijenovog sustava. Ono se mjeri vlagomjerom, tenziometrom, neutronima i gama zrakama. Vlagomjeri u voćnjacima predstavljaju novi način mjerenja. Isti mjere vlagu u svakom trenutku, za sve kulture i na svim tipovima tala. Postoji više načina navodnjavanja, a koji će se koristiti ovisi prije svega o količini vode, podneblju, radnoj snazi i ekonomskoj moći voćara. Najčešće korišteni načini navodnjavanja jesu sustav „kap po kap“, navodnjavanje kišenjem i minirasprskivačima.   Navodnjavanje minirasprskivačima Ovim načinom voda pada na površinu tla u obliku malog mlaza ili maglice. Sustav radi pod tlakom od 1 do 2,5 bara te se navodnjava samo dio voćnjaka gdje se razvija glavna masa korijena. Ova metoda je osjetljiva na vjetrovitim područjima i u područjima s visokom evaporacijom. Na tržištu postoji više tipova minirasprskivača različitih konstrukcija kao npr. pulsirajući ili kontinuirani, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, različitog dometa i intenziteta navodnjavanja. U slučaju minirasprskivača potreba za filtriranje vode je manja u odnosu na navodnjavanje kapanjem.   Navodnjavanje kapanjem Ovaj način predstavlja najracionalniji utrošak vode spram drugih načina navodnjavanja. Ne dolazi do šokiranja voćke ni zbijanja tla. Sastavni dijelovi ovog načina navodnjavanja su usisni vod, predfilter, pumpa, ventil, injektor za kemijska sredstva, filter, glavni cjevovod, razvodna mreža, lateralni cjevovod i kapaljke. Princip na kojem radi ovaj sustav jest da voda iz sustava postavljenih cijevi izlazi kroz kapaljke postavljene uzduž cijevi i „kap po kap“ vlaži tlo uz svaku sadnicu ili odraslu voćku. Ovom metodom može se najpreciznije dodavati voda potrebna u tlu. Postoje dva sustava navodnjavanja, a to je površinsko i potpovršinsko. Kod površinskog sustava su kapaljke i cijevi postavljene iznad tla ili na površini tla, a kod potpovršinskog navodnjavanja su ukopane u tlo. Najveća mana ovog načina navodnjavanja je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko, a povezano je s kakvoćom vode za navodnjavanje. Mehaničko začepljenje kapaljki može se spriječiti filterima. Kemijsko začepljenje je pak posljedica stvaranja netopivih soli na otvoru ili unutar kapaljke. Najvažnija prednost navodnjavanja kapanjem je mogućnost fertirigacije istovremeno s navodnjavanjem.   Navodnjavanje kišenjem Ovim načinom navodnjavanja se voda raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Ova metoda ima mnogo prednosti, moguća upotreba u različitim topografskim uvjetima, zahtjeva minimalne pripremne radove na zemljištu, ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje korištenje mehanizacije, mogućnost točnog doziranja i ekonomičnog korištenja raspoložive vode. Sustav funkcionira tako da uređaj zahvaća vodu iz izvora, tlači je kroz cijevi i na kraju preko rasprskivača u obliku prirodne kiše raspoređuje po površini koja se navodnjava. Sustav može biti prenosiv, polustabilan i stabilan. Svaki se sastoji od vodozahvata, cijevne mreže, rasprskivača i armature, a cijevna mreža od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila. Rasprskivači imaju završnu ulogu u sustavu kišenja i razlikuju se po vodnom tlaku, domeni bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini i intenzitetu kišenja, vrsti i broju mlaznica te načinu pogona i kišenja.   Kod primjene navodnjavanja potrebno je znati odrediti elemente navodnjavanja, a to su norma navodnjavanja (ukupna količina vode koju treba da ti biljci), obrok navodnjavanja (količina vode koju treba dati prilikom svakog navodnjavanja), broj navodnjavanja (koliko puta treba navodnjavati), trenutak navodnjavanja (u kojem trenutku započeti s navodnjavanjem) i trajanje navodnjavanja (koliko dugo treba trajati navodnjavanje). Da bi se odgovorilo na navedena pitanja treba znati da nema formule u koju bi se bez izlaska na teren već samo obradom na računalu dobile potrebne vrijednosti za uspješno navodnjavanje. Kad započne proizvodnja u trenutku navodnjavanja, potrebno je stalno praćenje situacije na terenu kako bi se moglo u pravom trenutku ispravno intervenirati. Norma navodnjavanja predstavlja ukupni nedostatak vode u vegetaciji neke kulture. Matematički se računa po formuli:   Nn = Σ Pv – Σ Rv,     gdje je   Nn – norma navodnjavanja (mm) ΣPv – ukupno potrebna količina vode biljci u vegetaciji (mm) ΣRv – ukupno raspoloživa voda u vegetaciji (mm)   Ovaj jednostavni matematički izraz nije lako objasniti obzirom da se postavlja pitanje koja je to količina vode potrebna biljkama i kako ju odrediti? Ukupno potrebna količina vode u vegetaciji jednaka je vrijednosti evapotranspiracije. Evapotranspiracija je ukupna količina vode koja se gubi procesom evaporacije i procesom transpiracije s određene površine u određenom vremenu. Evaporacija je voda koja se gubi s površine tla isparavanjem, dok transpiracija predstavlja vodu koja se gubi iz biljke. Evapotranspiracija može se izračunati eksperimentalno pomoću sofisticiranih lizimetarskih stanica. Ove izračune rade znanstvene institucije, dok je drugi način putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. Kako univerzalna formula za izračun evapotranspiracije ne postoji, to dovoljno govori o njenoj složenosti. Za praktičnu primjenu prihvaćen je način izračuna pomoću računalnog modela CROPWAT kojeg su preporučili stručnjaci FAO-a. Za stručno doziranje vode potrebno je pri svakom navodnjavanju pravilno odrediti obrok navodnjavanja i trenutak početka navodnjavanja. Norma navodnjavanja se dalje dijeli na nekoliko obroka navodnjavanja. To je količina vode koja se daje biljci u jednom navodnjavanju. Obroci navodnjavanja nisu jednaki tijekom cijele vegetacije i ovise o uzgajanoj kulturi i tlu. Obrokom navodnjavanja treba se navlažiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta tj. optimalnog stanja vlažnosti tla. Lakšim, pjeskovitim tlima potreban je manji obrok navodnjavanja nego težim, glinastim tlima, ali zato će se lakša tla trebati češće navodnjavati od težih tala jer biljke trebaju jednaku količinu vode bez obzira na kojem se tlu uzgajaju.   Trenutak početka navodnjavanja određuje se u praksi na nekoliko načina, a preporučuje se metodom mjerenja vlažnosti tla ili metodom svakodnevnog utroška vode. Obračun svakodnevnog utroška vode u stvari je određivanje vodne bilance na temelju priljeva i utroška vode tijekom vegetacijskog razdoblja.  Bilanciranje vode radi se pomoću koeficijenta navodnjavanja. Koeficijent navodnjavanja predstavlja količinu vode u mm koja se utroši za svaki stupanj srednje dnevne temperature zraka (mm/1 °C). Intenzitet navodnjavanja može se izračunati po formuli:   I = q : P,          gdje je   I – intenzitet navodnjavanja (mm/min) q – protok rasprskivača (l/min) P – površina kišenja jednog rasprskivača (m2) Poznavanje intenziteta navodnjavanja je važno zbog usklađivanja intenziteta navodnjavanja s intenzitetom upijanja vode u tlo tj. infiltracijom.

 Objašnjava se različitim parazitskim i neparazitskim uzrocima. Od abiotičkih čimbenika navode se: ekstremna temperaturna kolebanja, osjetljivost marelice na niske zimske temperature, neodgovarajući izbor tla što je često povezano s neadekvatnim izborom podloge za marelicu, slaba kompatibilnost između podloge i plemke, utjecaj visine cijepljenja, nedovoljna kemijska zaštita, neuravnotežena gnojidba, suša  te fiziološka nestabilnost marelice kroz stanje dormantnosti. Svi od navedenih čimbenika mogu biti primarni uzroci odumiranja marelice, ali isto tako dovode i do slabljenja voćke na koju se onda nasele razni paraziti. Stoga se u literaturi navode mnoge gljive od kojih neke ne mogu biti uzrok odumiranja, ali mogu se naseliti na oslabljenu voćku. Sušenje mogu izazvati sljedeće polifagne vrste gljiva: Armillaria mellea, Verticillium dahliae, Phytophthora vrste, Eutypa lata, Monilia laxa, Leucostoma cinctum i druge. Od bakterija spominje se Pseudomonas syringae pv. syringae. Pojedini mikroorganizmi ne moraju biti uzrok odumiranja, ali mogu uvelike pridonijeti stresnom stanju i povećanju osjetljivosti domaćina ili je u tome moguća interakcija više čimbenika. Zaštitna kemijska sredstva protiv ove pojave nema već se neželjene promjene mogu umanjiti samo preventivnim djelovanjem od izbora dobro terena, sadnog materijala, podloge i sorti do provođenja suvremenih agrotehnoloških postupaka.

  Bolest napada Lišće i plod, rjeđe mladice i cvjetove.   Uzročnik bolesti Gljiva Venturia inaequalis.   Simptomi bolesti Krastavost se može javiti na lišću u obliku hrđavocrnih okruglih pjega s nejasnim rubovima koje se nerijetko znaju spojiti u veće pjege koje prekrivaju lišće koji pod utjecajem ove bolesti kržljavi i opada. Na plodovima bolest se očituje također u obliku pjega , koje oplutave i raspucaju se.   Biologija krastavosti Prezimljuje gljiva na dva načina. Na jako zaraženim stablima gljiva prezimljuje kao micelij ili konidija na kori, između ljuski pupa ili u udubljenjima na kori grančica. U slučaju blagih zima iz micelija se već u veljači mogu razviti konidije koje uzrokuju zarazu mladih listića uz pomoć kiše i vjetra i to već u fazi mišjih ušiju. Optimalna temperatura za klijanje konidija je oko 16 °C uz relativnu vlagu zraka od 90%. Drugi način je kad s jesenskim opadanjem lišća, gljiva prelazi u zimski stadij peritecija (plodno tijelo) s askusima u kojima se nalazi 8 askospora. Periteciji dozrijevaju u proljeće (ožujak, travanj, svibanj) ovisno o klimatskim uvjetima. Ne dozrijevaju svi periteciji istovremeno već kroz jedan duži period. Potrebno je znati da se dozrijevanje peritecija poklapa s fenofazama bubrenja i otvaranja pupova. Za stvaranje askusa najpovoljnija je temperatura od 4 °C. Da bi dozreli peritecij izbacio askospore na list ili pup te izvršio infekciju potrebna je pojava kiše. U slučaju da ne padne dovoljno kiše, periteciji neće izbaciti askospore što znači da se u voćnjaku mogu nalaziti zrele askospore, ali neće doći do zaraze sve dok ne padne kiša. Obilnija kiša uzrokuje bubrenje peritecija, askusi zbog stvorenog tlaka na opni počinju pucati i aktivno počinju izbacivati askospore u zrak 1 do 2 cm, a onda ih i lagani povjetarac lako odnese na veće udaljenosti vršeći pri tom primarnu zarazu. Jačina infekcije i brzina inkubacije ovisi o duljini vlaženja lista i temperaturi (npr. pri temp. od 15 °C list mora biti vlažan 9 sati za slabu zarazu, 13 sati za srednju  i 20 sati za jaku zarazu – prof. I. Ciglar).   Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija         I.    PRIMARNA INFEKCIJA               Temperatura od 2 do 22 C, te vlaga na lišću u trajanju od 9 do 50 sati.   Štete koje izaziva bolest Plod ostaje nerazvijen i kasnije pri razvoju mu puca kožica. Mladi list jabuke je najosjetljiviji i najprije se na njemu traže simptomi zaraze.   Zaštita od krastavosti Mladi listovi su najosjetljiviji na uzročnika ove bolesti, stoga se preporučuje preventivno tretiranje u prvim fenofazama razvoja, kako bi se umanjila opasnost od nastanka bolesti. U prvim zaštitama jabuka i krušaka protiv krastavosti prednost se daje primjeni različitih bakarnih fungicida (pr.Nordox, Kocide, Champion, Cuprablau-Z, Champ F2). Do cvatnje koriste se različiti organski fungicidi (pr. ditianon, pirimetanil, ciprodinil, mankozeb), a tijekom cvatnje strobilurinime(Stroby DF, Zato WG). Također se preporočuju fungicidi Chorus 75 WG, Delan 700 WDG, Chromodin S-65, Stroby WG. Navedene fungicide potrebno je primijeniti od fenofaze «mišjih ušiju» jabuke i kruške i to u blok metodi od dva prskanja zaredom. Razmaci prskanja ovise o vremenskim prilikama i kreću se od 5-7 dana. Vremenski uvjeti u travanju i svibanju su najpogodniji za razvoj i širenje bolesti, razvoju bolesti također uveliko doprinosi i gusti sklop sadnje jer se lakše širi sama zaraza sa jednog stabla na drugo. Ukoliko je zdravstveno stanje voćnjaka održano nakon primarnih infekcija (najčešće do kraja lipnja) opasnost od pojave fuzikladija u ljeti je vrlo mala zbog manje količine oborina i visokih temperatura u tom periodu. Tada se zdravstveno stanje održava programiranim prskanjem u razmacima od 10 do 20 dana preventivnim fungicidima. Plodovi jabuka starenjem postaju sve otporniji na pojavu fuzikladija. Na osjetljivim sortama su zabilježene potpune štete, gubitak 100% uroda na sortama Zlatni delišes, Gloster, Mutsu, Gala, Braeburn, Granny smith i dr. Kod kruške postoji jedna razlika od jabuke koja je vrlo važna u zaštiti. Micelij krastavosti kod kruške prezimljuje u kori mladih grančica iz kojih se odmah u rano proljeće razvijaju konidije pa se događa da plodovi budu zaraženi već pri samom zametanju. Stoga se preporučuje da se mladi plodovi zaštite tijekom najranijeg razvoja.