Šljivina štitasta uš

Parthenolecanium corni Bouche

 

Šljivina štitasta uš jedna je od najvažnijih štetnika šljive u Hrvatskoj. Proširena je u cijeloj zemlji. Osim šljive napada i druge voćne vrste. Periodički je štetnik.

 

Štetnik napada

Mlade izboje i grane te lišće.

 

Opis štetnika

Odrasle uši imaju okruglasto ispupčeno tijelo dužine 4 do 6 mm, a širine oko 4 mm, mahagonij-smeđe sjajne boje. Mužjak ima jedan par krila, a tijelo mu je dužine oko 1,7 mm.

Ličinke prvog stadija imaju duguljasto, plosnato i gotovo prozirno tijelo. Ličinke drugog stadija imaju također duguljasto tijelo, ali crvenkastosmeđe ili narančastocrvene boje dugo oko 2 mm. Ličinke oba stadija su pokretne.

 

Biologija i životni ciklus štetnika

Prezime ličinke drugog stadija na granama i stablu. Vrlo su otporne na niske temperature, ali ne kasne mrazove koji se pojave nakon razdoblja aktivnog života ličinki. Pri temperaturama nižim od 8 °C ličinke su potpuno neaktivne jer im za kretanje trebaju temperature više od 13 °C. Krajem zime kad započne kolanje sokova u voćki dio ličinki, iz kojih će se razviti ženke, prelaze u III. stadij i kreću prema vrhovima krošnje do izboja koji još imaju tanku i sočnu koru. Tu se hrane. Za to vrijeme obilno izlučuju mednu rosu. Prve ženke se mogu pojaviti već u travnju. Ličinke, iz kojih će se pak razviti mužjaci, presvlače se više puta i preko stadija pretkukuljice i kukuljice preobražuju se u mužjake. Mogu se razmnožavati spolno ili partenogenetski. Ženka polaže jaja krajem svibnja. Jedna ženka može odložiti 200 do 2000 jaja koja ostaju ispod tijela ženke. Polaganje jaja traje 4 do 10 dana. Nakon ovipozicije ženka ugiba. Kako inkubacija prosječno traje 20 dana, mlade ličinke počinju izlaziti ispod štitova uginulih ženki najčešće sredinom lipnja. One tada odlaze na lišće kako bi se na njihovom naličju hranile sisanjem sokova. Najčešće se nalaze uz žile na lišću. Mogu se naseliti i na plodovima. U kolovozu slijedi presvlačenje u drugi stadij. Nakon prestanka kolanja sokova, odlaze na grane gdje se smjeste oko pupova ili rašlji i tu prezime.

Ova štitasta uš ima samo jednu generaciju godišnje.

 

Šteta koju izaziva štetnik

Ličinke trećeg stadija se hrane na vršnim izbojima čija kora je još uvijek sočna i tanka. Ličinke prvog stadija pak se hrane sisanjem sokova na naličju lišća. Na napadnutim stablima cvjetovi su prorijeđeni, plodovi ostaju sitni. Na izlučenu medne rose nasele se gljive čađavice zbog čega čitava voćka poprima čađavi izgled.

U vrijeme velikih napada ovog štetnika, veliki broj stabala propadne jer se osuše zbog sisanja sokova milijuna uši. Dio stabala propadne zimi zbog smrzavanja jer su zbog sisanja štetnika ušla u zimu neotporna.

 

Zaštita od šljivine štitaste uši

Suzbijanje se ove uši moguće je brojnim prirodnim neprijateljima kao što su božje ovčice, ose najeznice te česta gljivična bolest Isaria lecaniicola.

Izdvojeni sadržaj