Hrđa šljive

Tranzschelia pruni spinosae

 

Hrđa šljive, uz plamenjaču, najštetnija je bolest koja uzrokuje prijevremenu defolijaciju šljive. Ova bolest osim šljive napada i marelicu, breskvu, a rjeđe i badem.Veće štete su zabilježene samo na šljivi, dok su štete na ostalim navedenim vrstama neznatne. Sve sorte šljive podliježu ovoj bolesti.

 

Bolest napada

Lišće.

 

Uzročnik bolesti

Gljiva Tranzschelia pruni spinosae.

 

Simptomi

Tek krajem lipnja i u srpnju se pojavljuju simptomi na lišću u obliku ovećih pjega i tamnocrvenih jastučića (tzv. uredosorusi). Jastučići kasnije tijekom ljeta pocrne što je znak da se razvio teleutosorus s teleutosporama. Za razliku od plamenjače, hrđa se širi i tijekom ljeta pa se broj jastučića stalno povećava sve do kolovoza kada inficirana stabla karakterizira prijevremena defolijacija, loše dozrijevanje plodova, izostanak cvatnje iduće sezone i iscrpljivanje voćke tijekom zime. Jače zaraze koje su dosta česte kod nas mogu uzrokovati defolijaciju već u kolovozu. Ako iza tog napada uslijedi i jača zima, rezultat je sušenje stabala i propadanje cijele voćke.

 

Biologija bolesti

Za razliku od patogena plamenjače, patogen hrđe ima kompliciraniji razvoj. Kod uzročnika hrđe, postoje tri načina prezimljivanja.

Prvi način je da gljiva Tranzschelia pruni spinosae  prezimljuje u obliku teleutospora na otpalom lišću. U proljeće teleutospore počinju klijati pa iz njih nastaju bazidiospore. Nošene vjetrom, bazidiospore inficiraju sekundarne biljke domaćina ove gljive (Anemone sp., Ranunculus sp.). U proljeće na naličju lišća šumarica razvijaju se u sitnim nakupinama ecidije s ecidiosporama. Ecidiospore nošene vjetrom dospijevaju na lišće šljive koju inficiraju. Tada dolazi do prve uredo generacije. Nakon prve, razmnožavanjem nastaje sekundarna infekcija uredosporama. Iz ovog ciklusa vidljivo je da je gljivica uzročnik hrđe heterecijska, dakle ima više biljaka domaćina. U ecidijskoj generaciji dolazi na šumarici, a u uredo i teleuto generaciji dolazi na šljivi, marelici, bajamu ili breskvi.

Drugi način prezimljivanja objašnjen je kada je ustanovljeno da za svoj razvoj gljivica uzročnik hrđe u nekim slučajevima ne treba sekundarnu biljku domaćina tj. Anemona vrste odnosno da joj nije potreban ecidijski stadij. Iz toga slijedi zaključak da heterecija nije obligatne već fakultativne naravi. U tom slučaju, utvrđeno je da gljivica prezimljava u obliku uredosorusa tj. uredospora na šljivi obzirom da su uredospore vrlo vitalne, otporne na niže temperature te da mogu zadržati klijavost i tijekom zime (do 160 dana). Upravo te uredospore onda u proljeće same inficiraju lišće šljive.

Postoji i treća mogućnost, a ta je da uredospore u jesen zaraze koru jednogodišnjih mladica i tu prezime u obliku uredomicelija. U proljeće uredomicelij formira uredosoruse s uredosporama koje inficiraju lišće. Ovaj način zabilježen je na šljivi i breskvi.

 

Zaštita od hrđe šljive

Ovoj bolesti podliježu skoro sve sorte šljive. Posebno su osjetljive ranije sorte kao što je Bistrica i Ringlo skupina šljiva.

Što se tiče kemijske zaštite, u pravilu su dovoljna dva prskanja. Prvo prskanje se obavlja 5 do 6 tjedana nakon cvatnje (polovica do kraj lipnja) te nakon 15 do 20 dana slijedi drugo prskanje (10. do 20. srpnja). Suzbijanje se vrši prvenstveno organskim fungicidima Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Folpan, Rival, Mikal, Stoper.

Kod suzbijanja hrđe treba obratiti pažnju na to da se ona javlja znatno kasnije što znači da prskanje protiv plamenjače koje se vrši iza cvatnje ne daje zaštitu od hrđe i obratno.

Izdvojeni sadržaj