Obična kruškina buha

Psylla pyri L.

 

Mnogi istraživači smatraju običnu kruškinu buhu najvažnijim štetnikom kruške u nas. Najčešće se javlja u nasadima krušaka, posebno na niskim uzgojnim oblicima. Mjestimice je bila uzrok krčenja dijelova nasada jer se toliko namnožila da je ugrozila opstanak nasada.

 

Štetnik napada

Pupove, lišće i mlade zelene izboje.

 

Opis štetnika

Odrasla  kruškina buha ima tijelo dugo 2,5 do 3 mm, narančasto smeđe ili smeđe crvene boje s crnim pjegama. Glava im je trokutastog oblika i na njoj se nalaze vrlo velike oči. Krila su opnasta i u odnosu na tijelo velika. Nervatura na krilima je crvene boje. Odlikuje se sezonskim dimorfizmom tj. proljetni oblici su svjetlije žutosmeđe, a jesenski su tamnije skoro crne boje. Ticala i zadnje noge su prljavo žute boje, a zadak je tamno smeđe boje.

Jaja su ovalna, narančaste boje.

Ličinke su plosnate i na početku svijetložute boje, a kasnije postanu žuto zelene. Manje su od 1 mm.

 

Biologija i životni ciklus štetnika

Prezime odrasli na skrovitim mjestima u krošnji u pazušcima pupova ili pukotinama kore. Krajem zime kad temperature porastu iznad 5 °C, aktiviraju se i počnu sisati na pupovima. Početkom proljeća odlažu jaja na pupove, mlado lišće, peteljke i vrhove izboja. Jedna ženka može odložiti oko 400 jaja. Jaja su položena u jedan ili više redova. Nakon 1 do 3 tjedna iz jaja izlaze ličinke i prave kolonije u blizi mjesta gdje su se izlegle. Tu sišu sokove i obilno luče mednu rosu. Razvoj im traje 20 do 40 dana. Ženke ljetne generacije mogu odložiti i do 1000 jaja.

Obično ima 5 generacija godišnje i cijele godine se nalazi na voćkama.

 

Štete koje izaziva štetnik

Odrasli oblici sišu na pupovima, dok ličinke prva tri stadija najčešće sišu na naličju lišća, a ličinke posljednja dva stadija sišu u pazušcu lista i na zelenim izbojima što izaziva zastoj u razvoju i deformaciju te sušenje napadnutih organa. Izravne štete su najveće u proljeće.

Obična kruškina buha prouzrokuje i neizravne štete od gljiva čađavica koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća i onečišćuju plodove. One su najveće u vrijeme visokih temperatura kada se obilno izlučuje medna rosa.

 

Zaštita od obične kruškine buhe

Vrlo je važno pravovremeno otkriti zarazu kako bi suzbijanje bilo uspješnije.

Zimska primjena insekticida je opravdana ako se metodom 100 udaraca uhvati više od 50 do 100 buha. Najbolji uspjeh postiže se kasnim zimskim prskanjem mineralnim uljima ili uljanim organofosfornim sredstvima, a učinkoviti su i piretroidi jer buha prezimljava u odraslom stadiju. Suzbijanje se mora provesti prije ovipozicije pri temperaturama višim od 10 °C.

U vrijeme vegetacije insekticidi se primjenjuju u vrijeme pojave mladih ličinki. Za starije ličinke koje su otpornije prvenstveno se koriste biotehnički insekticidi – regulatori rasta kukaca na osnovi heksaflumurona, fenoksikarba, teflubenzurona ili diflubenzurona ili akaricid amitraz uz dodatak bijelog ulja. Regulatore razvoja treba primijeniti u vrijeme kada su ličinke u prvom stadiju razvoja. Učinkoviti su i organofosforni insekticidi na bazi malationa, klorpirifosmetila, pirimifosmetila ili fosalona te piretroidi na bazi cipermetrina, deltametrina i bifentrina, ali treba imati na umu da svi oni, a posebno piretroidi, uništavaju prirodne neprijatelje pa njihova primjena može imati suprotan učinak. Pragom odluke smatra se zaraženost 10 do 20% izboja.

Visoka učinkovitost postiže se primjenom insekticida poslije jače kiše koja će isprati mednu rosu s buha. Medna rose se može odstraniti i prskanjem deterdžentima.

Od prirodnih neprijatelja osobito se učinkovitom smatra grabežljiva stjenica Anthocoris nemorum, božje ovčice i zlatooke. Njihova učinkovitost je najveća je tijekom ljeta.

Treba spomenuti i da su sorte Williams, Conferece i Pastorčica jače osjetljive na napad ovog štetnika.

Izdvojeni sadržaj